U tmurnom svibnju koji je zavio u crno tolike hrvatske obitelji, prisjećamo se stravičnih Titovih pokolja i žrtava Bleiburga i Križnih putova. Poštenih istraživanja (još uvijek) nema. Mnogo je vremena prošlo otkada je MUP RH objavio popis od čak 940 lokaliteta samo u Hrvatskoj, na kojima su masovne grobnice mučki ubijenih ljudi poslije svršetka 2. sv. rata.
Upravo je nevjerojatno koliko reklamiraju SDP, uvijek je prvi blok političkih vijesti u TV Dnevnicima namijenjen potpuno pristrano i dugo, njima. S druge strane kad pogledate količinu otvorenog linča i otrova iz brojnih medija upućenog Domovinskom pokretu, jasno vam je da se montira jedna drugačija politička slika i klima, proizvodi se nova stvarnost.
Dugoočekivan i povijesni dan napokon smo dočekali - prva je eskadrila Rafala u Hrvatskoj. Njihov moćan let nad Zagrebom dobro smo čuli, a pomno će ih pogledati i naši susjedi. Doletjeli su najsposobniji hrvatski vojni piloti, hvala im, dobro nam došli doma. Sletjeli su s najmoćnijim i najkompliciranijim oružjem koje je Hrvatska ikada imala.
Velnić ovaj opširan knjižni izričaj započinje kratkim trodijelnim prologom, vjeran sebi, ne šeće sa stihovima već sa sentencama, domišljenim stajalištima. Kao svako pravo štivo, ono što brzo osupnjuje je sadržaj kojim nas pogađa u samo središte našeg osobnog propitkivanja. Time to nije štivo koje konzumiramo kao datost zgotovljenog i konačnog već ga dobivamo kao odskočnu hranidbenu podlogu.
Notorna je činjenica da je postojeći sastav ustavnih sudaca neuvjerljiv, nekompetentan i podkapacitiran iz jednostavnog razloga: njegovo kadroviranje propisano je i provedeno po kriterijima koji su ispod stručnih. Među ustavnim sucima su i isluženi politički kadrovi i oni koji nemaju baš nikakvog sudačkog iskustva ili staža.
Pa što ako se pola milijuna hrvatskih građana iselilo? Imamo i useljavanje. A kako ta pojava u cjelini izgleda?
Prvo, obrazovanje školovanih kadrova od majstora do liječnika hrvatsku je državu, sve nas, stajalo milijune i milijune kuna i eura. Kad stručni ljudi odlaze taj smo ogroman novac poklonili Irskoj, Njemačkoj… i darovali im nepromišljeno gotove stručne kadrove.
Nestanak i smrt djevojčice u Srbiji u Hrvatskoj je medijski praćen na degutantno profiterski način. Ne iz dana u dan već iz sata u sat, objavljeno je do sada valjda već pedeset članaka (nijednog nisam čitao). Sve je to naravno s namjerom podgrijavanja teme bez obzira što je riječ o smrti male djevojčice. Ono kao mediji su silno zabrinuti, što je s djevojčicom?
Krvavi uvod u Hrvatski oslobodilački rat započeo je planom velikosrbskih ideologa kojim je Pakrac trebao postati središtem SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. No citirajući Ustav, 28. veljače 1991. Ustavni sud RH nije pronašao osnove za postojanje takve SAO nakupine te je poništio pobunjeničku odluku.
Nema sada novinarskog društva, nema Maje Sever da nam glagoljaju kako su Milanovićevi ispadi gadan i svakodnevni govor mržnje. Šute samozvani nestori novinarstva i kalfe dušobrižništva nad javnim govorom, sada nemaju riječi. Nisu zabrinuti za urušavanje opće razine komunikacije?
I SDP i HDZ već su nam više puta pokazali sve što znaju i mogu: degradirati Hrvatsku. Trebaju nam novi ljudi. Došlo je napokon vrijeme da se vukovarski gospodarski uspjeh raširi po Hrvatskoj. A to (provjereno) ne mogu učiniti ni sasvim potrošeni HDZ, ni lutajući Most, a još manje SDP i njegovi amalgami.
