TRI NAPADA NA HRVATSKU ODJEDNOM

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 03 Studeni 2016 00:15

fShare

Tweet

Kada se tri događaja vremenski dogode približno zajedno, onda to nikad nije slučajno. To osobito vrijedi za političke događaje u kojima vrijedi pravilo da sve što se dogodi netko je isplanirao.

Pogledajmo što se je dogodilo Hrvatskoj u samo nekoliko dana:

1. Uhićeni su časnici HVO-a

2. Europska središnja banka upetljala se u saborsku raspravu o HNB

3. Europska federacija novinara osudila navodni atentat na Lekovića

Što je u ta tri događaja zajedničko? Hrvatska i Hrvati su nekome nešto skrivili. Vjerojatno bismo sada pokornički trebali svi kolektivno „skinuti gaće“ i dopustiti da tko god hoće s nama može činiti što hoće.

Zanimljiv je trenutak u kojemu se sve to događa. Nova hrvatska vlada tek je počela raditi i još se uopće ne zna hoće li biti dobra i za koga. No unatoč tome saznalo se je da se javni dug naše države smanjuje čak i onda kad vlade uopće nema. Hrvatska je dakle prirodno financijski pozitivna čak i kada njome nitko ne upravlja. Tako je došla na vidjelo mračna činjenica da su nas pljačkale sve dosadašnje vlade. Jedina koju se barem donekle može opravdati bila je vlada u najteže ratno doba.

Nova vlada dakle ima ultimativni zadatak da dalje smanjuje javni dug, smanjuje razne stope poreza i parafiskalnih nameta, razvije gospodarstvo, poveća plaće i mirovine i kao kruna svemu vrati Hrvate iz inozemstva. Ako se to tako dogodi, ova vlada može računati na još nekoliko mandata ostanka na vlasti, što znači da bi to učinilo sretnijima većinu Hrvata.

Ipak, neke bi čak i to „unesrećilo“. To su oni koji ne vole nikakvu Hrvatsku, pa kad ju već ne mogu zbrisati s lica zemlje, pa čak ni uklopiti u neku novu „jugu“, onda ju barem nastoje držati u bijedi da svima prisjedne život u njoj.

IZA SVEGA STOJE MILIJARDERI ŽELJNI PLJAČKE

Tko su dakle ti ljudi? Ovom prigodom ćemo preskočiti male domaće „štakore“ koji nikome u svijetu ništa ne znače, nego samo „laju“ protiv svoje domovine. Oni pravi šefovi sjede u upravama moćnih korporacija, banaka i na čelu međunarodnih organizacija glumeći „međunarodnu zajednicu“, a zapravo je to grupa milijardera gladnih pljačke svega u svijetu što do sada još nije opljačkano. U toj funkciji su financiranje raznih „gender“ i srodnih udruga, napad na pozdrav „Za dom spremni“, ustrajno falsificiranje povijesti, palež po Jadranu u ljetnim mjesecima i još mnogo drugih gadosti.

Danas, međutim, kada nova vlada još nije pokazala kako misli vladati, ali očito nije eksplicitno izrazila „poslušnost gazdama“, oni očito djeluju „preventivno“, odnosno unaprijed daju Plenkovićevoj vladi „packe“ s porukom: „Da se nisi usudio upravljati Hrvatskom kao samostalnom državom, nego moraš biti poslušan kao i prethodni premijeri“.

KOLIKO SMO LAŽI SPREMNI „PROGUTATI“?

Uhićenje časnika HVO-a udar je na Domovinski rat koji velika većina Hrvata smatra temeljem ove države. Obezvrijediti uspješnu obranu države znači obezvrijediti i samu državu.

No ovdje je u igri i mnogo krupniji ulog. Šestorica uglednih ljudi iz Bosne i Hercegovine još čame u kazamatu u Scheveningenu kod Haaga i prije ili kasnije mora im se izreći presuda. Ali presuda je uvijek politička. Ako su u Hrvatskoj na vlasti „ovce“ koje bleje po uputama “svjetskih vladara“, presuda će biti oštra. Zato je prvostupanjska presuda tim ljudima i bila tako žestoka, a „utopila“ je i Hrvatsku zbog „udruženog zločinačkog pothvata“. Ako se takva kvalifikacija ponovi i u drugoj presudi, kriva je cijela Hrvatska i pljuštati će tužbe za odštetu. Hrvatska, naime, unatoč svim zlima, ipak ima nešto "perja“ za razliku od susjednog balkanskog jada, pa joj treba uzeti to što ima. Zato je uhićenje u Orašju „probni balon“ koliko su Hrvati spremni „progutati“.

Premijer Plenković reagirao je državnički ne dopuštajući nikakvo politiziranje ratnih zločina. Bio je to dobar potez, jer se je i samo bosansko tužiteljstvo moralo jasno odrediti da se ne radi o „udruženom zločinačkom pothvatu“. Kakvi mi Hrvati znamo biti pokazalo se je ubrzo, jer jedan od uhićenih umjesto da dostojanstveno brani sebe i svoj narod, spašava svoju kožu „utapajući“ Hrvatsku, odnosno tvrdeći da je Hrvatska upravljala svim ratnim događanjima, što gotovo vraća u „igru“ već napušteni „udruženi zločinački pothvat“.

Da je Hrvatska bar malo pomogla Bosanskoj Posavini u prvim mjesecima rata, ona ne samo što ne bi pala, nego ne bi bilo nikakve šanse za stvaranje bilo kakve „republike srpske“. U stvarnosti su malobrojni branitelji Posavine pokušali nadljudskim naporima gotovo bez oružja obraniti ono što se nije dalo obraniti. Ni u jednom trenutku nije poduzeta ni jedna ofanzivna akcija na sela sa srpskim pučanstvom. Kako bi onda mogli tamo počiniti neke zločine? Obranilo se je samo Orašje sa susjednim selima kao mali „ostatak ostataka“ Bosanske Posavine. To su uspjeli zbog sposobnosti hrvatskih branitelja i njihovih zapovjednika, ali i zbog toga jer to područje nije bilo toliko strateški važno, pa je zloglasni „koridor“ mogao funkcionirati i bez njega. I sada su ti ljudi „zločinci“ zato jer su obranili Orašje, ili je „zločin“ pucati na neprijateljsku vojsku kad napada.

EKONOMIJA I ISTINA NE SMIJU STANOVATI U HRVATSKOJ

Ne treba zaboraviti ni druga dva važna događaja. Prvi zadire u ekonomiju. Ako Hrvatska ne doživi sudbinu Grčke nego se izvuče iz panđi svjetskih bankara, ode sanak pusti o „guljenju“ Hrvatske od svega što je u njoj vrijedno, a koliko je vrijedno oni znaju bolje nego mi. Treba dakle zadržati Hrvatsku narodnu banku koja pleše po njihovim notama, a spriječiti da radi u interesu Hrvatske.

Napokon, samoproglašeni „atentat“ na jednog beznačajnog marginalca toliko je priglupa konstrukcija, da je dostojna priče o 700.000 poubijanih Srba u Jasenovcu koji su „plivali Savom“ usred zime kada je Sava bila debelo zaleđena.

Da se podsjetimo. Po toj priči netko je „Saši“ narezao neke vijke na automobilu ne bi li se ovaj u tom automobilu možda unesrećio. Naravno, tko bi to drugi učinio, nego zločesti Hrvati. Ali gle čuda! Narezani šarafi su besprijekorno držali više od 300 km i raspali se tek u doticaju s teritorijem Republike Srbije. Dakle Hrvati su najprecizniji atentatori na svijetu, kad mogu „izračunati“ da narezani šarafi izdrže do nadomak Novog Sada. Stvarno smo genijalni. To ni Japanci ne bi znali.

Europsku federaciju novinara uopće ne zanima ta tupoglava izmišljotina o „atentatu“. Oni bez ikakve provjere „osuđuju“ a da ne znaju što niti im je to važno. Oni samo žele da se hrvatski mediji ne oslobode, da ne počnu govoriti istinu, nego da i dalje trube defetističke i pesimističke priče, da hvale razne „gender“ teorije, da napadaju sve što je lijepo i dobro, od Boga, pa preko ljubavi muškarca i žene, braka i obitelji do domoljublja.

Tako smo u razmaku od samo nekoliko dana dobili čak tri napada na Hrvatsku:

1. napad na Domovinski rat

2. napad na državnu ekonomiju

3. napad na istinu

Nakon svega na Plenkoviću je da pokaže je li državnik, ili će biti poput Račana, Mesića, Sanadera, Kosorice i Milanovića, biti poslušna lutkica svjetskih „drmatora“. Lopta je u njegovim rukama. Može postati povijesna ličnost poput Tuđmana ili samo još jedan u nizu hrvatskih „Juda Iškariotskih“. Sada mora pokazati svoju pravu vrijednost i domete.

Mario Filipi