Vijesti iz BiH

[News]

News

[Stats]

Stats

[Mostarac]

Fratri Bosne Srebrene: Ne napuštajte BiH, ne prodajite zemlju, ne odjavljujte se

SARAJEVO - Franjevci Bosne Srebrene okupili su se od 16. do 20. travnja u Franjevačkom samostanu sv. Pavla Apostola u Sarajevu na redovitom Provincijskom kapitulu, općem saboru zajednice, gdje su analizirali život zajednice kroz protekle tri godine, planirali aktivnosti Provincije za sljedeće četiri godine te izabrali nove članove provincijske Uprave (definitore).

Tom prigodom uputili su javnosti BiH izjavu za javnost u kojem upozoravaju na smanjenje broja katolika u BiH, ali upozoravaju i političare na potrebne reforme.

- Danas, kad Republika Hrvatska ulazi u Europsku uniju, prema kojoj teži i BiH, kao i ostale zemlje okruženja, moramo biti spremni prebroditi poremećaje koji bi tom prigodom kod nas mogli nastati. Iz BiH je, naime, već iseljen velik dio hrvatskog naroda i vjernika katolika, a njihov povratak je dosad bio neznatan, na vodi se u priopćenju.

Ocjenjuje se da bi ulazak Hrvatske u EU lako mogao pokrenuti novi val “iseljavanja našeg naroda, što bi bilo pogubno i za nas i za BiH, našu jedinu domovinu”.

-Zato poručujemo svim katolicima i svim Hrvatima iz BiH: ne napuštajte svoje domove, ne iseljavajte u inozemstvo i ne prodajite svoje djedovine, registrirajte se i izlaskom na izbore sudjelujte u poboljšanju političkog i društvenog života – jer i BiH će u dogledno vrijeme ući u tu istu Europsku uniju, a tko se jednom odreče svoga i tko proda svoje imanje u domovini, teško da će se ikada više odlučiti na povratak, ističe se u izjavi.

Franjevci Bosne Srebrene ne gube nadu u povratak obitelji koje imaju svoje korijene u BiH i koje se nikada nisu odrekle svoje baštine u ovoj prelijepoj zemlji.

Od domaćih političara i međunarodne zajednice očekuju da se što prije dogovore o pravednu društveno-političkom uređenju zemlje – promjenom Ustava i Izbornog zakona, kako bi ova zemlja mogla zaista živjeti i funkcionirati kao jedinstvena država, s jednakim pravima i dužnostima svih krajeva, naroda i svih svojih građana na cijelom svom teritoriju, bez entitetskih ili etničkih ograničenja.

Od njih također očekuju da će intenzivnije poraditi na izradi i usvajanju zakona o restituciji i denacionalizaciji kako bi se, uz druge, i nepravedno oduzeta crkvena imovina što prije vratila njihovim stvarnim vlasnicima.

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

Hrvati, to sam ja!

Dragan Čović je vječita inspiracija i prosto je nevjerojatno kako svaki njegov potez nadahnjuje čovjeka da napiše tekst o njemu kao o par excellance manipulatoru kojem čak ni Dodik nije do koljena. U svakoj njegovoj rečenici krije se trag neiskrenosti, manipulacije, perfidnosti, a u zadnje vrijeme čak i neskrivene arogancije uz nemalu dozu bahatosti. Nije ovo atak na slobodu riječi gospodina Čovića. Naravno, ima on pravo reći sve što misli. I svatko tko misli kao on ima se pravo poistovjetiti sa njegovim likom i djelom.
No, za razliku od vremena kada je Jugoslaven Čović bio SKOJ-evac, oni koji misle drukčije danas mogu javno izraziti svoje mišljenje i argumentirano reći da je Čović veliki manipulator. Barem se nadamo da je tako. Jer za ovakve riječi se nekada išlo na „godišnji odmor“. Na more, a sve o trošku države. Doduše nije se mogla birati destinacija. Goli otok, pa šta? Budući da je džaba, u tom slučaju poklonjenom konju se ne gleda u zube. „Malo“ ironije nije na odmet. A nije ni slučajna u ovom tekst.

Mi danas nemamo Goli otok, ali smo zato svi ogoljeni. Svi mi koji nismo na partijskoj liniji, dakako. Partijski poslušnici su uglavnom uhljebljeni i zato ne treba praviti neku preveliku razliku između sinova vođe nekadašnjeg totalitarnog režima i današnje skupine političkih oligarha koji pod krinkom zaštite vitalnih nacionalnih interesa kinje nikoga drugog nego pripadnike svoje vlastite nacije. Pljačkaju ih, osiromašuju. Za razliku od uboge raje odabranicima se pogoduje na razne načine kako bi si isti prisvojili glavninu nacionalnog i državnog bogatstva da bi na kraju u stilu Franje Tuđmana uzviknuli „Imamo Hrvatsku“. Logično, ovi naši će imati neku drugu parolu. Koju?. Možda; Imamo treći entitet! Nebitno, mnogo je važnija pretpostavka da će sva ostala „stoka sitnog zuba“ završiti ne baš na Golom otoku, ali u nekakvim torovima sigurno.

Povod za ovaj politički kontra gard Čoviću je njegov zadnji intervju u magazinu „Dani“ u kojem Čović možda nije rekao ništa novo, ali sada sa već znatnijom dozom slobode ne libi se pljuvati po žrtvama Domovinskog rata uz to dajući sebi prerogative poput jednog Luja XIV iskazano u sintaksi – Hrvati, to sam ja.

„Ja ono što tražim za hrvatski narod ne mogu zakinuti bošnjačkom, srpskom ili bilo kom drugom. Znači mi moramo imati sustav i principe i ako nismo dosljedni tim principima oko suštinskih stvari u BiH, bojim se da radimo račun, što bi rekli, bez krčmara...“, riječi su „principijelnog“ Čovića.

Dakle, on predstavlja Hrvate kao predodređeni Mesija. Nije sporno da ima veliku potporu hrvatskog naroda, ali nema si za pravo davati ekskluzivu da predstavlja cjelokupni hrvatski narod. Čović nije „rex“ i nema mandat predstavljati se u liku Mojsije pogotovo zato što njegova politika „tjera“ interese samo jedne regionalne grupacije hrvatskog naroda, dok mu je do svih drugih stalo k'o do lanjskog snijega.

To što dobar dio Hrvata u Bosni nema mogućnost izraziti svoj stav spram Čovićeve politike je upravo zasluga politike na kojoj Čović gradi svoj politički autoritet. Priča o 760.000 Hrvata iz BiH nije završena. Čović nema nikakvo pravo za polovinu od te brojke koristiti sintagmu „mi Hrvati“. Odgovornost politike HDZ BiH, čije izvorne ideje u rješavanju hrvatskog pitanja u BiH Čović danas i te kako baštini, je prevelika i neizbježna. Nitko nema pravo prekrižiti 300.000 Hrvata i reći da su oni riješena stvar kako to Čović u dubini duše misli.

Zbog toga što tih ljudi danas nema netko treba odgovarati i nekomu se u konačnici treba „natrljati nos“. Ti su ljudi bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog jedne nakaradne politike od koje Čović niti danas ne odstupa niti osjeća grižnju savjesti. A trebao bi, da ima imalo ljudskosti u sebi.

Pa čak da izopćimo ulogu HDZ BiH u golgoti velikog broja bosanskih Hrvata ništa ne mijenja na stvari jer taj isti HDZ nije apsolutno ništa uradio da se prognani Hrvati iz Bosne vrate, da im se obešteti imovina ili makar na neki način da im se povrati izgubljeno dostojanstvo. A mogao je (HDZ), jer je cijelo vrijeme participirao u vlasti, kao što je i danas. I ponovo ništa ne radi po pitanju povratka prognanih. I umjesto iskazanog žaljenja zbog očitog propusta stožerne politike ljudi poput Čovića potkrepljuju svoju izdajničku politiku pričom kako je prošlo previše vremena da bi se netko vratio. Kako su se već svi snašli negdje u progonstvu i kako je danas bespredmetno razgovarati o njihovu povratku.

Kako bi ustrajao u toj bolesnoj politici Čović je na mjesto resornog ministra za prognanike u Vladi Republike Srpske instalirao Davora Čordaša. Svoj kadar koji će poslušno odraditi misiju opstrukcije povratka Hrvata u Republiku Srpsku. Ista politika 15 godina je manipulirala povratnicima i opstruirala njihov povratak što se savršeno preklapa sa dogovorenom ratnom politikom.

Narednih nekoliko godina će samo potvrditi koliko su „stožerni“ i „ legitimni“ Hrvati uopće Hrvati , a koliko su licemjeri i lažovi koji na patnji pripadnika vlastite nacije grade svoju političku karijeru pri čemu se bogate i svoje bogatstvo grade lažno se predstavljajući kao tobožnji zaštitnici hrvatskog nacionalnog interesa.

Čović kaže; „ono što tražim za Hrvate ne mogu zakinuti Srbima i Bošnjacima“.

Zar se ista floskula ne može iskazati u nešto izmijenjenom redoslijedu riječi. Da li bi to trebalo da znači da mu kamarat Dodik za ono što traži Srbima isto ne bi uskratio Hrvatima i Bošnjacima? Malo sutra Čoviću.

U ovoj njegovoj izjavi krije se velika doza licemjerstva.

Čović bezrezervno podržava Dodika i to u konstelaciji kada je Hrvatski narod apsolutno neravnopravan u odnosu na Srpski. Nad Hrvatima Republike Srpske izvršen je genocid. Može se s punim pravom tako reći , jer je cjelokupno hrvatsko pučanstvo iz okvira današnje Republike Srpske što pobijeno, što prognano. Od prijeratnog broja Hrvata na tom području danas živi manje od 5% hrvatskog puka. I u takvoj situaciji Čović nam prodaje muda pod bubrege.

Ako je principijelan kao što nije neka uspostavi punu ravnopravnost Hrvata u RS-u. Za početak neka sa istomišljenikom Dodikom promijeni naziv Republike Srpske u naziv pod kojim će se i Hrvati osjećati da je taj entitet i njihov kao što i jeste po Ustavu BiH. Ne pada mu na pamet! Niti to hoće, niti to želi.

Ali zato nema ništa protiv toga da hrvatski nacionalni prostor, u područjima Republike Srpske gdje su Hrvati živjeli u većini, kao na pladnju isporuči Srbima i proglasi ga srpskim, mašući parolama da je to riješena stvar.

Dalje u svojim odgovorima Čović ističe da zagovara administrativnu podjelu BiH na četiri administrativne jedinice, ali da u kontekstu toga s nikim nije govorio o granicama tih teritorijalnih jedinica.

Ili je ovdje lud onaj kojemu je takav odgovor namijenjen ili je lud onaj koji kao pregovara o nečemu a ne zna o čemu pregovara. Jer upravo su granice temelj svakog mogućeg razgovora o preustroju BiH. Nove administrativne granice su polazišna točka za sve pregovore o preuređenju BiH. I kada se taj dogovor postigne sve je ostalo više nego lako. Znači li to da Čović bezlično laže ili možda s ostalim relevantnim beha političarima krade Bogu dane, a svi skupa kontinuirano, godinama, zavode i osiromašuju narode. Naravno, ne prepuštajući ništa slučaju, jer za vrijeme cijele dangube i zavitlavanja svaki od njih će debelo povećati svoj privatni konto.

U navedenom intervjuu Čović se pokazao kao vrli čuvar granica Republike Srpske. On kaže da će se granice Republike Srpske promijeniti onda kada to Srbi budu htjeli.

Ponovo objašnjenje za idiote. Samo ne znam tko je u ovoj priči idiot. Mi, koji slušamo takve bljuvotine ili on koji ih iznosi?

Za Čovića ne vrijedi mogućnost da granice Republike Srpske mogu (barem u teoriji) mijenjati i ostala dva konstitutivna naroda tog entiteta. Jednakim pravom kao što ga imaju i Srbi. Ali ne, po Čoviću njegovi sunarodnjaci su građani drugog reda i oni će moći mijenjati granice samo četvrte federalne jedinice (preimenovanog trećeg entiteta). I to valjda samo tamo gdje Srbi kažu da ne živi ni jedan Srbin. A Bošnjake valjda neće ništa pitati jer od njih će uzeti kao što je nekoć zamislio „poslužiti se“ prethodnik mu Boban. Možda s Tihićem nešto i dogovori. Nije sporno, samo ga treba posjetiti na onu narodnu; Tko s Đavlom tikve sadi same mu se o glavu razbiju!

Ili ako ovu njegovu prosrpsku izjavu prikažemo kroz prizmu svehrvatskog interesa onda se „predsjedniku svih Hrvata“ moraju spočitati oni dijelovi RS-a koji su bili izrazito hrvatski, a koji su od Hrvata oteti. Područja gdje su Hrvati bili u većini. Tisuće hrvatskih grobova koje Čović ignorira. Nudi ih okupatoru i bez imalo srama ne udostoji se postaviti pitanje za pravo Hrvata na svoju očevinu, djedovinu...

I još jedna stvar koju je vrijedno prokomentirati iz spomenutog intervjua je Čovićevo čuđenje zašto nekome smeta što je on bio na proslavi 20. obljetnice Republike Srpske. Kaže, bio sam i na prošloj i otići ću iduće godine ako me gospodin Dodik bude zvao.

Zvat će Dodik Dragana u to ne treba sumnjati. A i ako ga ne pozove otići će Dragan sam. I neka ide. Svaka ptica svome jatu letu, pa što ne bi i drug Dragan.

Ali s punim pravom mora mu se postaviti sljedeće pitanje. Otkuda mu pravo, otkuda mu sloboda, otkuda mu trunka obraza da već nakon par dana dođe u Posavinu, u Odžak i da na spomenik palim braniteljima Posavine položi vijenac?

Na spomenik braniteljima koji su poginuli od te iste Republike Srpske. Koji su svoj život dali da četnici od njihove djedovine ne naprave Republiku Srpsku. Tako nešto može samo bezlični licemjer i gad od čovjeka. Taj bezobzirni čin nije ništa drugo nego pljuvanje po najvećoj vrednoti naroda. Pljuvanje po krvi najvećih sinova Posavine koji su svoj život dali u borbi protiv zločinačke tvorevine kojoj se drug Čović divi i kojoj kliče.

A hrvatski političari u Posavini, ne nitko od njih nije gey, mada su se neki tužakali na takve kvalifikacije. Oni su pederčine. Sluge izdajničke koji pognute glave dočekuju ovakve ljige, krvnike posavskog naroda. Uz to siju razdor među hrvatskim pukom dijeleći ga na one podobne i one nepodobne. Na one velike Hrvate koji kliču pročetničkom vođi i na sve druge koji ne misle kao oni.

Sačuvaj nas Bože tih lažnih proroka. Smradova iz kojih samo zlo tinja. Koji se u oblake vinuše preko leđa potlačene raje. Kojima ništa nije sveto, ni krv časna, ni sam Gospod, jer isti jednom tjedno jedan sat Bogu služe, a sve ostale sate u tjednu dadoše Đavolu na raspolaganje. Srećom, Bog nije mačka i znati će što će s takvima.

Dean Rant | e-POSAVINA.com

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

 

Helez i ostali pioniri Tita-bandita su ti koji trebaju tražiti nečiji oprost, a nikako Hrvati

MOSTAR - Ako su ovih dvadeset godina kakve takve demokracije uspijeli Titovci toliko krivotvoriti našu hrvatsku povijest i lagati o domovinskom ratu u kojem smo pobijedili, a zamislite tek koliko su laži uspjeli plasirati antifašisti kroz svojih pedeset godina jedne partijske diktature o ratu u kojem smo izgubili na Blajburškom polju - uvijek isto - petokraka i kokarda protiv hrvatskog grba.

Da  su Hrvati 90-tih godina izgubili rat dogodio bi se još jedan Bleiburg i tada bi Tuđman bio izjednačen s Pavelićem a Republika Hrvatska s Nezavisnom Državom Hrvatskom, gardijske brigade s ustaškim postrojbama, rezervisti s Domobranima, Gotovina i Norac s Francetićem i Bobanom, a naši  generali su nam u zatvoru, te proglašeni zločincima baš poput Francetića i Bobana! A današnja stoka želi domovinski rat proglasiti zločinačkim pothvatom!

No, mora se istaknuti da svi drugi narodi koji su izašli iz carstva zla, izašli su bez stradanja i žrtava, a hrvatski narod  izlazak iz YU  carstva zla platio žrtvama i razaranjima. To nam dokazuje da su u YU carstvu  zla vladali najgori demoni od svih demona -Tito, koji je ustrojio takvo carstvo zla.

U Bibliji čitamo „Po plodovima njihovim prepoznat ćete ih“, a kakvi su su plodovi Tita i njegovih doglavnika?

Bleiburg, Jazovka, fojbe, križni putovi, zatvori i Goli otoci, čak su i bolnice upotrebljavane za izvršavanje njihovih zločina, a ubijali su u ljudima tijelo i dušu, istina ne duh, jer duh je besmrtan. Titovi nasljednici su krivi za žrtve Domovinskog rata a to su oni isti partizanski zločinci kao drug Helez - treći naraštaj komunista  uvodi staru komunističku ikonografiju diviniziranje Tita, povratak njegove štafete „od Triglava do Đevđelije“, crvene petokrake sa starim komunističkim trorogim kapama, a koji tvrdi da Armija BiH nije imala logore već zatvore, te da su i pripadnici HVO-a zatvarani kao prekršitelji zakona i opet nam se ponavlja povijest Bleiburga da su Hrvati prekršitelji zakona - „stoko ljudska“ komunistička.

U takoj situaciji YU –UDBA-Tita bandita slala je svoje ubojice po cijelom svijetu da ubijaju Hrvate, a cijelom svijetu je poznato da je Tito prevario Šubašića kao što je i vama  pravim braniteljima poznato da vas je prevario HDZ-e  jer puno su vam obećavali a ništa izvršavali tako da ste izigrani i prevareni, a narodna poslovica kaže: Lakše je nešto steći, a teže sačuvati!

Današnji komunisti na vlasti prigovaraju kako su partizanskim borcima male mirovine te traže izjednačenje s mirovinama hrvatskih vitezova iz domovinskog rata. Podsjećamo vas, komunisti nakon komunističke okupacije i pokolja na Bleiburgu 1945. god. vaša komunistička  vlast nije priznavala nikakve mirovine hrvatskim domobranima-pripadnicima Hrvatskih Oružanih Snaga (HOS), ne samo boračke vojne invalidnine pa čak i mirovine iz  Zakona o radnom odnosu a bilo je takvih slučajeva da su djeca domobrana čiji su očevi imali pravo na mirovinu, gladovala, a djeca partizana su dobivala konzerve, čokolade i drugo iz UNRA-ininih paketa, za razliku od vaše komunističke djece koje su potrepštine dobivali od Caritasove pomoći.

YU carstva tijekom svojih 50 godina vladavine prešućivali su hrvatsku povijest, pa je i patvorena (falsificirana) čak negirajući Isusa Krista. Takvu tvrdnju vaši školski komunistički ideolozi uzeli su od Sovjetskog povjesničara Jefimova.

Tvrdilo se da se o Španjolskim borcima  ne smiju govoriti, svi se boje govoriti a evo progovorit ću ja jer španjolske borce u Španjolsku slala je komiterna iz cijele Jugoslavije. Išli  su se boriti za proširenje Staljinova carstva (kao muđžahedini za tursko carstvo), a  zlo nad civiliziranim španjolskim narodom. Borili su se tako da su ubijali svećenike, časne sestre, rušili crkve i oskrvnjavali svetinje te čak gazili po hostijama!

Nisu li Španjolski borci u šumi Brezovica ustali na poziv Staljina i po Hrvatskoj plesali „dance macabre“ u ritmu glazbe Staljina i Tita-bandita i završili ga u Bleiburgu maskarom 300.000 žrtava „crvenih“ nekrofila, zar to nije bacanje hrvatskog naroda u bezdan a ne prevođenje na stranu pobjednika i nije li ta vaša pobjeda „Pirova pobjeda“? Je li itko od vas pobjedničkih partizana i „španskih“ boraca posjetio Bleiburg, poklonio se žrtvama i pokajao se riječima koje iznuđuju Božje milosrđe: mea culpa, mea culpa!

Učinite to i Bog će vam možda oprostiti jer Bog je ljubav i zato idite u Bleiburg i pročitajte na spomeniku tužne sthiove.

Zar vi muslimai i Srbi niste svojom pirovom pobjedom prirušili križne puteve Hrvatima iz Posavine i  srednje Bosne, logore, tamnice, ma sve po Staljinovim metodama, njegovom poznatom receptu.

Hrvatski narod je svjestan kako je tijekom ovih dvadest godina diktature Tita-bandita i njegovih oznaša i udbaša-renegata hrvatskog naroda bio prikazivan u sfernom ogledalu i da je hrvatska povijest  iskrivljavana ne samo deformirajućim ogledalom nego i lažnim optužbama kao što čini Zukan Helez svojom „spikom“ da ne postoje logori Armije BiH.

No, hrvatskom narodu nije razumljivo zašto to i danas čine hrvatski novinari i sadašnji političari. Ostala dva naroda u Bosni ne trebaju razmišljati o pomirbi s Hrvatima jer nemate što opraštati, vama  nitko ništa nije učinio, vi ste ti koji bi trebali tražiti oprost, a stav vaših žrtava je: pomirba da, ali bezuvjetno ne.

Za pomirbu su potrebna tri uvjeta: priznanje, kajanje i traženje oprosta.

Damir Jelić / JAVNO.ba

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

INTERVJU MJESECA: Budimir za Dane govorio o Helezu i ostalim "drugovima"!

http://bit.ly/JZnjhQ

ZA OBJAVITI

[pinki33]

Damir Fazlić bezbrižno šetka Sarajevom u društvu zaštitnika iz SDP-a!
B. A. 28/04/2012 00:43:00

Grabovica se ZNAČI ne odvaja od poslovog ortaka Fazlića
SARAJEVO - Bjegunac od pravosudnih institucija, švercer bosanske struje, Damir Fazlić, vratio se na mjesto zločina: u petak, 27. aprila, skoro cijeli dan se šetkao Sarajevom u društvu svojih političkih sponzora iz SDP-a, a u kasnim noćnim satima viđen je u sarajevskoj kafani "Bagdad" u društvu direktora EPBiH, Elvedina Grabovice, koji je Fazlića instalirao na poziciju nezamjenjivog strateškog partnera u preprodaji bosanske struje.

Podsjećamo, još 2002. godine Fabrika duhana Sarajevo podigla je  tužbu protiv Fazlića, odnosno njegove firme CIMC (Capital Investment Menagement Corporation) Virginia - USA koja je po nalogu tadašnje vlasti Alijanse predvođene SDP-om bila zadužena za prodaju državnog udjela (oko 40 posto) u FDS-u. Za svoj šestomjesečni angažman u FDS-u, Fazlić je unaprijed naplatio basnoslovan honorar u iznosu 250 hiljada američkih dolara, no zauzvrat nije uradio ništa: pokupio je novac i uskoro pobjegao iz Sarajeva ostavivši iza sebe brojne neplaćene račune i nezavršene poslove. Neko vrijeme skrivao se u Crnoj Gori, a potom u Srbiji, gdje se povezao sa poznatim ratnim profiterom Vojinom Lazarevićem i njegovom firmom "Rudnap".

Fazlić je ponovo "vaskrsnuo" u Sarajevu prije godinu dana kada je vlast u Federaciji BiH preuzela platformaška koalicija na čelu sa SDP-om. Zahvaljujući političkoj podršci SDP-a, Fazlić se u Elektroprivredi BiH nametnuo kao glavni poslovni stateg i nezaobilazan posrednik u preprodaji svih viškova električne energije Elektroprivrede BiH. Pored ostalog Fazliću je povjeren i unosnio posao "izvoza" struje iz Sarajeva u Mostar na čemu je  za nekoliko sati (ne)rada zgrnuo nekoliko miliona eura.

Tužba FDS-a protiv Fazlića još se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, ali bez ikakvih rezultata budući da nadležni organi već godinama "bezuspješno tragaju" za njegovim prebivalištem.

Za to vrijeme, Fazlić se  bezbrižno šetka Sarajevom u društvu svojih političkih pokrovitelja i zaštitnika iz vrha SDP-a!



(Vijesti,ba)

[Mostarac]

Bosnu treba resetirati

Prije nego bude prekasno, američko-britanski i turski, islamski, europski i rusko-pravoslavni moćni krugovi moraju prepustiti BiH njezinim stručnjacima kojima je stalo do njezina resetiranja kako bi program koji odgovora unutarnjim a ne vanjskim korisnicima konačno postao funkcionalan i održiv.

Autor Ivan Baćak

Kad bi Hrvat, makar bio samo predsjednik neke Mjesne zajednice u Hercegovini, izjavio ono što mjesecima o BiH ponavlja Milorad Dodik, međunarodna zajednica bi mu doživotno zabranila političko djelovanje, a bošnjački mediji bi ga razapeli. Svaki dan iznova Dodik „raspisuje referendum o otcjepljenju“, predlaže Bošnjacima stvaranje njihove vlastite državice, zemljice Bosne, koju Dodik mirne duše može zamisliti šerijatski uređenom. Provocira Milorad i međunarodnu zajednicu i Srbe 'građanske orijentacije', kao i prekodrinske srpske liberale. Usput, samo da potvrdi staru narodnu da „ne laje pas radi sela“, progovori uvijek ponešto i o ugroženosti Hrvata, dok im istodobno podiže optužnice kako bi im ipak dao do znanja s kim imaju posla.

Hrvati, podijeljeni na „platormaše“ i foteljaše, nastavljaju kao Buridanove magare glavu okretati sad Dodiku, sad Lagumdžiji, očekujući milost koju nikada i nitko nikomu u svijetu politike nije dodijelio. Nema tko okupiti hrvatske glave, udariti šakom o stol te hrabro i odvažno, mudro i odlučno povesti narod do konačnog rješenja nacionalnog pitanja u BiH. Kolikogod je bilo otužno gledati nemoćnog predsjednika Federacije Budimira kako ga verbalno „šamara“ bezobrazni i bahati ministar Helez, koji se nije ni trudio prikriti zajapurenost boljševičkog lica iskrivljenog fundamentalno krivim shvaćanjem i tumačenjem demokracije. On, koji je od pionirskih dana društveno angažiran, politički aktivan, ideološki okovan u vremenu udarničkih radnih akcija Šamac-Sarajevo i Brčko-Banovići, pokušava se i nažalost uspijeva ismijavati i porugivati s drugim čovjekom stranke s kojom je njegova partija ušla u koaliciju, s prvim čovjekom Federacije koji nije svjestan svoje (ne)moći. Ali, to mu je bilo malo. Zaigrao se Helez pa se izruguje i s Budimirom – generalom HVO-a, optužuje ga lažno za akcije u kojima Živko ni na kakav način nije sudjelovao, naziva ga „podčasnikom“, manipulira s podacima iz njegove biografije, doslovce ga ponižava jer je on na „svojoj TV“, u njegovom gradu, u svojoj Federaciji!? Ne znam je li se tko oglasio od hrvatskih zastupnika iz jednog od domova federalnog Parlamenta, je li reagirao bar Budimirov stranački predsjednik ili koji kolega iz tzv. federalne Vlade, ali da postoji ikakva hrvatska politika u Federaciji i u BiH, zajednički bi, bez obzira na trenutne stranačke odnose, morali reagirati kao jedan i Čović i Ljubić, i Jurišić i Lijanović, zahtjevajući smjenu ministra Heleza zbog narušavanja ugleda predsjednika Federacije, zbog iznošenja lažnih optužbi, zbog preuzimanja tužiteljskih i sudskih ingerencija, na koncu i zbog rušenja ugleda same Federacije (ako je od njega išta ostalo).

Dodik, Helez, Budimir ili s druge strane neskriveni rat Radončića i Balijagića protiv B. Izetbegovića, sažalijevanje Tihića nad Hrvatima, Jašarevićevo terorističko cerekanje svima, mostarski rat spomenicima, haaška suđenja jednima, drugima i trećima... samo su dijelovi razbijenog zrcala u kojima se zrcali nedomišljenost i neodrživost daytonske BiH, zemlje koju jednostavno treba resetirati i reprogramirati. Ranjivi operativni sustav na kojem država sada funkcionira je prepun virusa ubačenih kontrolirano izvana ili stvorenih slučajno iznutra. Država s dvostruko većim brojem umirovljenika od radnika, država koja poziva MMF i istodobno, pod svaku cijenu, zadržava više stotina onih koji se nazivaju ministrima, doministrima, pomoćnicima, zastupnicima, delegatima, deputatima, načelnicima, donačelnicima, predstojnicima,... Država koja nema ni dvadeset kilometara autoputa, čije pruge nisu obnovljene desetljećima, čija zračna kompanija živi samo zahvaljujući državnim subvencijama; država koja nije sposobna stvoriti uvjete za bilo kakvu novu proizvodnju nego svu energiju troši na uništenje najveće izvozne, aluminijske industrije... Ne znaš zapravo tko je luđi – onaj tko je pomislio da se može kreirati program koji bi mogao uskladiti takav input s nekim imaginarnim političko-gospodarskim „perpetuum mobile“-om, ili drugi koji su mislili da bi zemlja bez zakona, bez prava i pravila, zemlja korupcije i kriminala, mogla iz čista mira, suprotno svakoj logici, iz kaosa roditi kozmos. Stoga, prije nego bude prekasno, američko-britanski i turski, islamski, europski i rusko-pravoslavni moćni krugovi moraju prepustiti BiH njezinim stručnjacima kojima je stalo do njezina resetiranja kako bi program koji odgovora unutarnjim a ne vanjskim korisnicima konačno postao funkcionalan i održiv. Inače će Dodik ispasti vizionar. A tada bi i Helezu i Budimiru, i Čoviću i Tihiću, Ljubiću i Lagumdžiji moglo biti tijesno od Moskve do Londona i Istambula.

Hrvati si ne mogu dopustiti luksuz čekanja takvog rješenja Bosne i Hercegovine, u kojem bi drugi odlučivali o nama bez nas. Moraju, jasnije nego u ratu, imati razrađen svoj usuglašeni nacionalni scenarij za svaki mogući rasplet unutar BiH. Hrvatski Narodni Sabor je davno dobro zamišljena forma kojoj se, nažalost, nitko ne usudi dati pravi sadržaj. Vrijeme potvrđuje da je ovaj i ovakav HNS samo okvir bez slike, u kojemu politički patuljci liječe vlastite komplekse nedosanjanih povijesnih uloga i od takvog „trusta mozgova“ nije realno ni pametno očekivati bilo kakav pomak. I „platformaši“ i foteljaši, u najboljem slučaju mogu biti solidni imitatori, nikako kreatori novog hrvatskog programa u BiH. Srbi imaju Memorandum II, Bošnjaci imaju svoj nadstranački, jasno definiran nacionalni program, samo se Hrvati ljuljaju na političkom klatnu između nesposobnih i bolesno ambicioznih do klanovski raspoređene političke klateži koja vodi računa isključivo o vlastitim interesima i interesima svojih uskih grupacija. Zato bi oni koji imaju financije morali konačno izići iz vlastitog kruga samodostatne sebičnosti i omogućiti mladim ljudima s vizijom, uglavnom s mostarskog i zagrebačkog Sveučilišta, da se nametnu kao nezaobilazni faktor za svakim budućim stolom za kojim će biti riječi o budućnosti BiH. Razmišlja li se uopće na takav način, ima li se volje i snage nakon svih promašenih političkih projekata još jedanput krenuti iznova, ne znam. Ali znam da drugog puta nema.

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

 

Hrvatska politika ribolovnog društva

Tko je Hrvatima u BiH glavni krivac što se već godinama nalaze u političkoj, gospodarskoj, znanstvenoj, pa i kulturnoj defanzivi? Tko je kriv što već deset i više godina, županije i općine s hrvatskom većinom umjesto pluseva, u svojim političkim vitrinama arhiviraju minuse?

Zbog čega Katolička crkva u BiH u svojim statističkim godišnjim izvješćima iz godine u godinu bilježi manji broj katolika-Hrvata po svojim župama? Zašto se politička nomenklatura bh. Hrvata kontinuirano predstavlja ekskluzivnim zaštitnikom Sveučilišta u Mostaru, kako obično vole naglasiti “jedinog sveučilišta na hrvatskom jeziku u BiH”, a svoju djecu upisuju po bečkim, zagrebačkim, ili u najgorem slučaju splitskim fakultetima, odakle se rijetko, ili nikako ne vraćaju?

 

________piše: Zdenko Jurilj l vecernji.hr

 

Tko je kriv što Sveučilišna bolnica u Mostaru, opterećena milijunskim dugovanjima, još nema svog titulara, jer županije s hrvatskom većinom ne žele na sebe preuzeti odgovornost za njeno financiranje?

Zašto se primjerice u Hercegbosanskoj županiji političke stranke s hrvatskim prefiksom ne mogu dogovoriti o uspostavi nove Vlade? Ovo je samo dio iz bogatog arsenala neugodnih pitanja, na koje nitko od predstavnika vlasti Hrvata u BiH svih ovih godina nije dao istinit odgovor!

Dio krivnje za ovakve upitnike snosi katastrofalni ustroj države, negativistička politika međunarodne zajednice prema najmanjem konstitutivnom narodu, pasivnost službenog Zagreba, etnička i politička dominacija ostala dva naroda… No, isključivi i najveći krivci za stalne žalopojke nad bh. Hrvatima su njihovi politički predstavnici. To su, prije svega, HDZ BiH, njegova revoltirana ekspozitura ujedinjena oko HDZ-a 1990, a potom hrvatske stranke čiji su se čelnici zbog osobnih pragmatizama priklonili platfomarškoj vlasti u FBiH. Sve dok političkim eterom Hrvata u BiH dominira uskogrudnost, foteljaštvo, isključivost, osobni probitak, nepotizam, neprincipijelnost, nepostojanje vizije što se želi i što se hoće, verbaliziranje hrvatskih stranaka o pitanju tko je veći Hrvat i tko im je dao glasačko povjerenje, gubi svaki smisao.

Jesu li veći Hrvati Živko Budimir i Zvonko Jurišić od Bože Ljubića i Dragana Čovića, nepotrebno je licitiranje sve dok narod kojeg predstavljaju traže mogućnost za trajno napuštanje BiH. Jesu li hadezeovci vodili bolju politiku dok su sudjelovali u radu Vlade FBiH, primjerice haespeovaca ili NSRZB-a, manje je bitno kad se i u HDZ-ovoj i u HSP-ovoj vladavini za ideje o gospodarskom razvoju, jačanju znanstvenih i kulturnih institucija bh. Hrvata nije “šljivilo ni pet posto”.

Skupini karijernih političara, koji na razvalinama jednog naroda i države komforno žive po 10 i 20 godina, žalopojke o ugroženosti, obespravljenosti, nacionalnoj svijesti… dođu kao odlična “platforma” na kojoj će i dalje moći uživati u ponuđenim privilegijama. Oni su davno shvatili što znači krilatica “Što gore, to bolje” koju su davno smislili francuski egzistencijalisti. Da nije tako barem bi nešto radili, a Hrvatski narodni sabor, godinu dana poslije utemeljenja ne bi sličio na ribolovno društvo.

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

 

Otvoreno pismo Vladi i hrvatskim zastupnicima u Skupštini HB županije

Vijeće udruge branitelja Domovinskog rata HVO Hercegbosanske županije najoštrije osuđuje i upozorava na dosadašnji rad i ponašanje Vlade HBŽ, kao i hrvatskih zastupnika u županijskoj skupštini, koji se niti nakon devetnaest mjeseci ne mogu dogovoriti oko uspostave županijske vlade.

Vi ne čujete krik naroda, gladnih, žednih, bolesnih i siromašnih. Vi nemate ljubavi prema čovjeku, osim kada su u pitanju vaši osobni interesi. Vi ste krivi za siromaštvo, kriminalnu privatizaciju i kršenje ljudskih i radničkih prava. Zbog vaše pohlepe za vlašću veliki broj hrvatskog naroda se iselio, a samo mali broj vratio. Zbog vaše neodgovorne politike i bahatog ponašanja mogao bih se pokrenuti novi val iseljavanja Hrvata nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a što bi moglo imati pogubne posljedice za sav narod.

Narod sa zebnjom očekuje kad ćete se dogovoriti oko uspostave vlasti. Od vas je beskorisno tražiti da mislite na narod. Vašim neodgovornim ponašanjem doveli ste u pitanje opstojnost Hrvata u županiji i Bosni i Hercegovini. Nisu nam uvijek krivi drugi, ovoga puta vi ste krivi za ponižavajući položaj Hrvata u Hercegbosanskoj županiji. Ono što nije uspjela velikosrpska politika Slobodana Miloševića, uspjeli ste Vi i vaša izdajnička politika.

Narod želi bolji i ljepši život. Tjeskoba i strah se uvukao u narod. Vi manipulirate ljudima, a posljedice vašeg manipuliranja mogu biti pogubne i vrlo opasne za hrvatski narod. Narod je pokraden i oduzeto mu je ljudsko dostojanstvo. Među političkom elitom zavladao je duh nezamjeranja, poslušničkog mentaliteta i podaničke politike dragim vođama. Na sceni je autoritarni i despotski stil vladanja. Umjesto dogovora hrvatskih zastupnika u županijskoj skupštini, vi nam nudite sve veće i dublje podjele, jer ste se svrstali u dva suprotstavljena bloka. Svrstavanjem u dva suprotstavljena bloka vi pokušavate riješiti probleme u prosvjeti, zdravstvu i policiji, te uvjeriti branitelje u našu sretnu budućnost koju nam vi nudite.

Kao što je komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji od samog početka čuvao monopol vlasti, tako i vi danas po cijenu nestanka Hrvata želite zadržati privilegije, a koje ste stekli na muci hrvatskog naroda. Ostaje nejasno kako ne možete spoznati pogreške koje činite prema vlastitom narodu, te odreći se moći na dobrobit svog naroda. U vladi i skupštini Hercegbosanske županije veliki je broj onih koji ništa ne rade, a primaju plaću. U narodu je sve više onih koji prevrću kontejnere u potrazi za hranom. Tim ljudima vi ste oduzeli budućnost. Pozivate se na majorizaciju Hrvata, za ravnopravnu zastupljenost u nacionalnim kvotama u institucijama BiH, jer te pozicije pripadaju vama osobno, a ne narodu kojeg ste izdali. Uspostava Vlade vama je omča oko vrata, jer ste rasprodali sva prirodna bogatstva, uništili poduzeća u kriminalnoj privatizaciji i raselili narod.

Udruga branitelja Domovinskog rata HVO HBŽ  poručuje hrvatskim vlastodršcima i antinarodnom režimu, da ćemo se suprotstaviti izdajničkom i antinarodnom ponašanju, kao što smo se suprotstavili velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića. Ukoliko se u najskorije vrijeme ne dogovorite oko uspostave vlasti u Hercegbosanskoj županiji, pridružit ćemo se sindikatima prosvjete, zdravstva i policije, te pozvati branitelje i sav hrvatski narod na rušenje antinarodnog režima koji nas podsjeća na vrijeme Osmanlija, Austro-Ugarske monarhije, te zloglasnih diktatura kralja Aleksandra i Josipa Broza.

„Ako se ne poštuje pravda, što su kraljevstva negoli razbojničke bande“, zapisao je sveti Augustin u svome spisu „O državi Božjoj“.

Udruga branitelja Domovinskog rata HVO HBŽ

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

Jedanaest hrabrih ljudi!

Kakvo je to došlo pasje vrijeme da se čovjek mora zapitati da li u Posavini postoji jedanaest hrabrih ljudi da svojim postupkom učine nešto korisno, potrebno i u krajnjem slučaju nužno za ovaj narod i ovu zemlju. Zar zaista nakon 92. godine, strašnog rata u kojem smo s velikim žrtvama, ali i s velikom hrabrošću uspjeli otjerati zvijeri s naših pragova, da se sada pitamo imali hrabrosti da se učine puno manje i da se jednostavno obavi posao za koji si i postavljen na mjesto zastupnika naroda, te hrabro podigne ruka i neki ljudi se stave na mjesto koje i pripadaju.

 

Kakvo je to došlo pasje vrijeme da smo sami sebi najveći neprijatelji i da u svoj svojoj panici i strahu od nečega što se može, ali i ne mora dogoditi zaboravljamo i tko smo i što smo, što smo preživjeli, i koliki su nas zadužili, ni manje ni više svojim životima, da čuvamo narod i zemlju na kojoj živimo i po kojoj hodamo. Zar se zaista tako brzo zaboravi na koji način smo došli do slobode i mogućnosti da sami o sebi odlučujemo i ako nas na to podsjećaju mnogi spomenici i zemlja natopljena krvlju, puna kostiju upravo hrabrih ljudi koji nisu razmišljali u trenutcima kada se branila sloboda i kada je trebalo učiniti nešto za ovaj narod.

Prošao je ovaj narod posavski kroz mnoga vremena, ali ako se sjetimo samo skorijih vremena i totalitarizme kao što su komunizam u kojem je šepavi diktator zatirao sve naše svetinje i samu pomisao o slobodi. Prošao je narod i teške muke izbjeglištva i četničkog divljanja, prošli smo progone, rat, pogibije mladih i nevinih, ali nam nikada nije nedostajalo hrabrosti i hrabrih ljudi koji su i povrh toga još uvijek bili spremni umrijeti za slobodu i za narod.

Na sahrani heroja Andrije Matijaša Pauka svećenik fra Ignacije Vugdelija, koji ju je vodio, između ostalog rekao je i jednu misao koja glasi ovako: „Živjet će samo onaj narod koji je u stanju imati ljudi koji su spremni za njega umirati“, pa sad ja pitam ovaj narod ima li još u njemu ljudi koji su se za njega spremni žrtvovati. Ima li još hrabrih ljudi.

Naš problem je u tome što o našoj sudbini više ne odlučuju hrabri ljudi koji su svoju hrabrost dokazivali onda kada je bilo najteže, nego su naše sudbine izgleda dopale u ruke slabih i podložnih, u ruke ljudi koji vide samo svoj interes i nisu spremni biti ono za što ih je narod i odabrao. To su ljudi koji su prevarama, lažima i svojom podobnošću dobili mogućnost da odlučuju i ime naroda, a u biti narod im ne znači ni koliko lanjski snijeg i samo ih zanima kako sebe naći i kolaču koji se dijeli županijskim proračunom. To su ljudi koji i pored sveg svojeg „obrazovanja“ i životnog iskustva jednostavno i dalje drže oči širom zatvorene i ne žele shvatiti da su u biti oni najviša instanca vlasti u Županiji Posavskoj i da se svaki račun mora njima položiti i opravdati. Zar još ne shvaćaju da ih je dosta jedanaest složnih da smjene svaku vladu, svakog ministra ili bilo koga drugoga za koga misle da nije vrijedan mjesta koje mu je povjereno ili da ne služi narodu onako kako bi trebao.

Da bi se sve to dogodilo potrebno je promijeniti posavski mentalitet i shvatiti da nije narod u službi politike nego je politika u službi naroda, ali to je priča bez kraja i koja, sve mi se čini, u Posavini nema svjetlu budućnost. Trebali bi shvatiti da su oni ti koji vedre i oblače, ali u korist naroda, da su na krvi hrabrih ljudi dobili priliku da odlučuju sami o sebi. Dobili su priliku da sami kažu s kim će drugovati, a s kim neće, gdje će ići i s kim će razgovarati, a ne da netko s druge strane države, sumnjiva morala i prošlosti zapovijeda kroz koja vrata će se proći a kroz koja ne ili čije će se auto pokvariti, a čije će izdržati.

Vjerujem da ni gospodi zastupnicima nije lako, vjerojatno dobiju grčeve u stomaku svako jutro kad se pogledaju u ogledalo i vide kako izgleda odraz izdajice i prodane duše. Vjerojatno imaju komplekse manje vrijednosti kad im glave služe samo za šišanje, dok im je mozak na paši i slijedi direktivu iz stanke i ideje dokazano loših nečasnih ljudi. Vjerojatno im nije lako da glume maskote i klaune u Skupštini, a pred narod izlaziti i pretvarati se da si čovjek sa stavom i idejom. Vjerojatno im nije lako spoznaja da će jednog dana netko od naših potomaka, koji bude istraživao zašto su nestali Hrvati iz Posavine, negdje u zapisima naći da su upravo oni bili ti koji su sve mogli promjeni, ali nisu jer su bili slabi, neodlučni, povodljivi i preplašeni za svoja ovozemaljska blaga, pa su zbog toga izdali sve svetinje i sve mrtve koji su se tijekom stoljeća borili za opstanak.

Na kraju želim samo poručiti svima onima kojima je osobno bogatstvo preče nego bogatstvo naroda i njegova dobrobit, da su  Faraoni u starom Egiptu bili mnogo bogatiji nego itko od vas danas, da su sve svoje blago zajedno sa sobom nosili u grob, ali ga ipak nisu mogli iskoristiti, nego su ga pokupili pljačkaši i kradljivci, a o njima se zna samo ono što povijest o njima piše. Ne znam da li razumijete, ali povijest ne piše koliko je tko imao bogatstva nego kakav je bio čovjek ili vladar, tako će i o vam povijest pisati kakvi ste bili ljudi, što ste činili i što ste ostavili iza sebe. Nisu bitni vaši bankovni računi nego oni koje ste dužni platiti narodu, a po njima će se mjeriti vaša veličina ili manjina, kako već vi odlučite.

Jedino je sigurno, svi ćemo umrijeti, ali na koji način i što ćemo iza sebe ostaviti to ovisi samo o nama i našim odlukama, jer upravo su naše odluke i naši izbori ono što nas kao ljude definira, po čemu smo prepoznatljivi i različiti od drugih.  Zar ne mislite da je došlo vrijeme da vi kao odgovorni ljudi donesete odluku i povučete poteze u korist svojih ljudi, pa da i vas povijest i potomci zapamte kao ljude, a ne kao lažljivce, prevarante, licemjere i pijune u rukama bjelosvjetskih lopova i hohštaplera, koje, usput budi rečeno, uopće ne zanima ni Posavina niti ljudi koji u njoj žive.

Postojali još jedanaest hrabrih ljudi u Posavini?

 

Istinko Ljubić | e-Posavina.com

 ZA OBJAVITI

[Mostarac]

Hutba begovog fratra

U svojem uobičajenom stilu, koji već iz daljine tukne na „probosanske“ snage iz reda nekog nebošnjačkog bh naroda, ovih dana opet se oglasio fra daidža Petar Jeleč.

Njegova vjerska profesija odavno je prerasla u politički angažman po kojem je sve više pljunuti ajatolah Cerić. On, isto kao i ostali „probosanski“ vjerski pastiri bez stada, takmiči se s ajatolahom tko će više nepozvan reagirati na sve i svašta silujući pri tome stvarnost u ime onog naroda koji im na izborima nikad nije dao zastupnički mandat. Čak su im i neprijatelji zajednički.
Crovata l posavski-obzor.info
Po profesiji daidže i ajatolah su slični k`o jaje jajetu dok po ideološkom i nacionalnom određenju daidžanci ipak najviše liče pokvarenom „probosanskom“ mućku u liku Željka Sejde Komšića, poglavnika Jurišića, Budimira i mesarske braće Lijanović. Uz pomoć velikobošnjačkog preglasavanja svi oni se guraju predstavljati bh Hrvate koji ih u apsolutnoj većini ne žele ni štapom dodirnuti, a kamo li za svoje glasnogovrnike imati.
Jelečeva zadnja hutba u stvari je njegova uobičajena rafalna pucanjava u već ubijena prava bh Hrvata od strane službenog Sarajeva. Ovaj put je sve upakovao u naslov „Josipović u konglomeratu loših politika“. Sam sadržaj njegovog uratka oličenje je fatamorgane u kojoj se autorov intelektualizam i objektivnost tek pričinjavaju i, zbog toga, svaki hod ka istom nudi tek veliko razočaravajuće ništa.

Inventura činjeničnog stanja

Kao povod Jelečevoj hutbi poslužila je zadnja dodjela priznanja “Večernjakov pečat” (bh izdanje VL-a u Mostaru) kojeg ovaj politički Bošnjak suneti u „blještavu paradu licemjerja, neukusa i kiča kojom je, uz časne iznimke, prodefilirao čitav niz više nego sumnjivih likova.”???!!! Stvarni razlog Jelečev hutbe ipak je starijeg datuma i očituje se u njegovom favoriziranju tzv. bosanstva na uštrb institucionalne ravnopravnosti i fizičke opstojnosti bh Hrvata.Najčitanijem hrvatskom dnevnom listu daidža je uputio fetvu:„Novinarstvo je posljednjih desetljeća palo na najniže moguće grane, no način na koji tekstove pišu pojedini novinari Večernjaka izdaja je novinarske i ljudske etike. Autorski tekstovi su do u detalje predvidivi.“Ako je nečije pisanje predvidivo onda je to upravo slučaj sa daidžom Jelečom: Red optužbi na na račun hrvatskog naroda i na od njih izabrane političare, red optužbi na račun Hrvatske, Katoličke crkve i svih onih koji se zalažu za legitimna prava bh Hrvata, zatim red šutnje na evidentne velikobošnjačke“bisere” i na kraju red hvalospjeva sintetičkom bosanstvu koje je u stvari „građanski“ ogrtač ispod kojeg nesnosno fulji velikobošnjački hegemonizam. Hvalio ili kudio vidljiva je daidžina nemoć pretočena u svileni gajtan namijenjen onima naspram kojih je očita njegova inferiornost i patološka mržnja koju on zajednički ljubi i dijeli sa velikobošnjačkim Sarajevom ispod čijeg astala sakuplja ahdnamske mrvice.

Daidža zamjera večernjakovim novinarima navodno manipulacijsko pisanje „o “nelegitimnim” predstavnicima hrvatskog naroda koji obnašaju funkcije u Federalnoj vladi i “izdajicama” oličenima u HSP-u i NSRzB.” U ovom dijelu teksta Jeleč sam sebe dokazuje kao inkvizitora nad istinom, etikom, pravdom, legitimeitetom, i nad svima onima koji nisu po njegovoj i velikobošnjačkoj volji. Braneći velikobošnjačke pučiste i stvarno nelegitimne predstavnike hrvatskog naroda, zatim, negirajući legitimnost i legalitet onih koje je hrvatski narod izabrao, on zapravo negira hrvatski narod u BiH. Jelečev kapacitet nema odgovor na pitanje zašto je velikobošnjački SDP-BiH u svoju Platformu ugurao minorne političke stranke hrvatskog predznaka (poglavnika Jurišića HSP-BiH i Lijanovićevski NSRB), dok to isto nije učinio sa minornim bošnjačkim političkima strankama koje na izborima nisu dobile većinsku podršku bošnjačkog naroda (BOSS - Mirnesa Ajanovića, Naša stranka – Denisa Tanovića, ili na smetište otpuhanu šovinističku stranku SZBiH Harisa Silajdžića), već se udružio s populističkom velikobošnjačkom strankom SDA kao jednim od izbornih pobjednika? Znači, kada dvije najveće hrvatske političke stranke nastupaju zajednički i sinkronizirano to je nacionalistička i antibosanska djelatnost (Hercegovinu spominje tek kad mu se ćefne negativan naboj) dok je za daidžu Jeleča velikobošnjačko savezništvo pobjedničkih političkih stranaka poželjno i najveći „patrotski“ čin?!

Daidža Jeleč: „Treći i zapravo glavni nosivi stup na kojem počiva Večernjakovo novinarstvo je svakodnevno dizanje tenzija između Hrvata i Bošnjaka u čemu se pribjegava i pukim izmišljotinama”. Ne vidi daidža tenzije koje dižu brojni pristrani velikobošnjači avazi i haberi. O haber kutiji FTV da i ne pričamo.Gradnje džamija bez građevinskih dozvola? Preglasavanje na predsjedničkim izborima je izmišljeno? Istjerivanje iz federalne vlasti i isti pokušaj na državnoj razini također je izmišljeno? Mostarski Statut, hrvatski TV kanal, neprocesuiranje bošnjačkih ratnih zločinaca, vehabije, (tko ima volju neka nabraja dalje)….. sve je to hrvatska izmišljotina poradi podizanja međunacionalnih tenzija?!?

U nastavku daidža Jeleč se preko leđa VL-a i dalje obračunava sa hrvatskim narodom predbacujući: „pisanje Večernjeg lista je neukusno ulagivanje Katoličkoj crkvi.“ Koji se ono bošnjački mediji ne ulaguju „probosanskom“ fratru Jeleču, velikobošnjačkim partijama i političarima, isto kao i njegovom blizancu ajatolahu Ceriću u Islamskoj Zajednici?

Daidža Jeleč: „Na tu Večernjakovu paradu manipulacije i svakojake instrumentalizacije – posebno nečasne instrumentalizacije mučeničke smrti jedne časne sestre – prema najavama Večernjaka opet je trebao doći i prošlogodišnji laureat i nova zvijezda Večernjeg lista Ivo Josipović u pratnji neizostavnog don Ivana Tolja, dvorskog kapelana hrvatskog predsjednika i desne mu ruke u obavljanju prljavih medijskih i obavještajnih poslova po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.“ Za begovog fratra Jeleča – koji za velikobošnjačko Sarajevo obavlja prljave medijske i obavještajne poslove -nije nečasna instrumentalizacija i propaganda kad velikobošnjački mediji istovremeno pišu o genocidnom genu Srba i srpskom vojniku Srđanu Aleksiću koji je za vrijeme rata svojim životom spasio život jednom Bošnjaku? Ili kad bošnjačke naslovne stranice istaknu sliku mrtvog mačka nabijenog na ogradu Sefer-begove džamije u Banja Luci i pri tome bez istrage policije prejudiciranjem „znaju“ tko je to učinio? Normalan čovjek sigurno ne može opravdati luđački čin ubijanja životinja ali, zahvaljujući daidži Jeleču, stiče se dojam kako jedna ubijena časna sestra nije ništa strašno u odnosu na jednog patriotskog mačka nabijenog na ogradu?

Daidža Jeleč: „Dodik, Čović, Večernji list, Nezavisne novine – svejedno, sve je to varijacija na istu temu i društvo u kojem se Ivo Josipović osjeća kao riba u vodi”. Vidi molim te?! Federalna TV i drugi bošnjački mediji nisu varijacija na istu temu već su to hrvatski mediji sa svojom očevidnom slobodno izabranom šarolikošću?! I sve to iako nitko od njih – VL, Globus, Nacional, pa sve do ultraljevičarskog Juatarnjeg lista – isti problem ne vidi istim očima?! Sjeća li se netko zadnjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj kada se daidža Jeleč 23.01.2010. oglasio kolumnom pod naslovom: „Crkvi nimalo ne služi na čast kampanja protiv Josipovića“? U to vrijeme je daidža davao podršku Josipoviću jer je vjerovao kako u Ivi vampirinira krepani Mesić a sad razočaran daidžanska „principijelnost“ pljuje ali ga nešto vjetar zajebaje.

Daidža Jeleč: „Josipović je čovjek o kojemu se danas u medijima u Republici Hrvatskoj teško može i smije napisati ijedna kritička riječ, jer on preko svojih veza i sprege s medijskim mogulima zapravo vlada hrvatskim medijskim prostorom.“ Ne braneći grešnog Josipovića očito je daidži Jeleču netko podmetnuo monitrani snimak na kojem, umjesto velikobošnjačkog „socijaldemokrate“ Zlatka Lagumdžije, hrvatski predsjednik izdaje naredbe kojima se uređuje dnevnik Federalne TV i veliča vođu. S obzirom na poštenje i objektivnosti daidže Jeleča nikoga ne bi iznenadilo ako je i njegovo oglašavanje također„apsolutno“ po instrukcijama njegovog šefa i miljenika Lagumdžije kao što je to bio slučaj i kod „neovisnog“ novinara Darijana Babića.

Daidža Jeleč:„Ivo Josipović skupa s Borisom Tadićem vuče poteze koji teško da pridonose stabiliziranju prilika u našoj zemlji. Jedan hrvatski predsjednik nedavno čestita RS 20 godina od njezina osnutka!!!“ Po Jeleču je Mesić za vrijeme svojeg predsjednikovanja, i lobiranja za bošnjački hegemonizam, puno uspješnije stabilizirao prilike u regionu iako je non-stop izazivao krizu u odnosima s bh Hrvatima, Srbijom i Banja Lukom zbog čega se ni jedan bh Hrvat nije usuđivao ni pomisliti na povratak u RS. Nedavno je u Zagrebu biskup Komarica predao Josipoviću listu sa petstotinjak bh Hrvata koji se žele vratiti u RS. Eto, ovakva Josipovićeva politika i Komaričin angažman nisu stabiliziranje prilika i pomoć u povratku bh Hrvata na njihova ognjišta već je pomoć ono što su činili i čine Velikobošnjaci, Mesić, „probosanske“ snage daidža i drugih hrvatskih velizdajnika?! Ah, da. Josipović je javno demantirao bilo kakvu čestitku povodom obljetnice 20 godina RS

Daidža Jeleč „Josipović se nekoliko puta sastajao s Miloradom Dodikom i uz Tadića je, koliko je meni poznato, jedini predsjednik jedne države koji je posjetio Milorada Dodika u Banjoj Luci i dao dodatni legitimitet entitetu iz kojeg je skoro u potpunosti očišćeno hrvatsko (i bošnjačko) stanovništvo.“ Kod daidže Jeleča opet je evidentno pucanje u prazno. Na djelu je politička nepismenost, ili neinformiranost, ili njegov sveprisutni nagon ka namjernom podmetanju. Naime, ovih dana u svojstvu ministra za vanjske poslove BiH Zlatko Lagumdžija se iz Sarajeva otisnuo u banjalučko inostranstvo direktno Dodiku na noge dajući time Republici Srpskoj dodatni državni legitimitet. Kad ga već nitko ne zove iz Svijeta mora ministar praviti strane države unutar BiH. Eto, Josipović i Tadić su krivi ali ne i Lagumdžija koji tu istu Republiku mrsku posjeti u svojstvu ministra vanjskih poslova BiH?!

 

Daidža Jeleč: „Prilikom prvog posjeta našoj zemlji Josipović je pitijski govorio o “konglomeratu pogrešnih politika” koje su naštetile Bosni i Hercegovini. Sve što je do sada uradio upućuje na to da je njegova politika ozbiljan kandidat za sami vrh tog konglomerata. A tek je, nažalost, na pola svoga mandata! Prihvatajući pravno neodržive konstatacije o „legitimnim“ predstavnicima hrvatskog naroda, ide naruku politici Dragana Čovića i nepriznavanja Federalne vlade. Kako smo mogli vidjeti nekidan, takvu politiku će po svoj prilici slijediti i predsjednik vlade RH Zoran Milanović koji se sastao s Čovićem i njegovim satelitima u Mostaru izbjegavši susret s onim hrvatskim strankama i udrugama koje nisu okupljene oko Čovićeva Hrvatskog narodnog sabora. Još kada nam uskoro u BiH dođe i ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić sa svojom pričom o “entitetima” (3 ili 5? – pitanje je sad) bit će to zoran pokazatelj da je hrvatska politička elita, bilo lijeve, bilo desne provenijencije, zapravo od devedesetih godina do danas išla naruku velikosrpskim interesima u Bosni i Hercegovini.“

Za daidžu Jeleča, i njegove Velikobošnjake, sasvim je okey Lagumdžijina diplomatska blamaža kad je eskivirao susret sa Z. Milanovićem jer je hrvatski premijer došao u BiH s namjerom obići hrvatske gradove i od bh Hrvata izabrane političke predstavnike. Sarajevo naviklo na Mesića očekivalo je od Milanovića ignoriranje bh Hrvata i sastanak samo s Velikobošnjacima i njihovom ergelom – Sejdo Komšić, poglavnik Jurišić, Budimir, mesar Lijanović – koji su svi skupa tek platformaški veleizdajnici i miševi hrvatske politike izabrani bošnjačkim glasovima i to po uputama velikobošnjačkih političara. Zoran Milanović kao predsjednik Vlade HR i Ivo Josipović kao predsjednik Hrvatske ne smiju posjetiti hrvatski narod u BiH i od njih izabrane političke predstavnike iako im to Ustav Hrvatske izričito nalaže. Kada turski Otomani posjećuju svoje Bošnjake diljem Bošnjakistana onda je to bujrum. Jer, kako to reče Bakir Izetbegović „Recep Tayyip Erdoganne pripada samo Turcima već i Bošnjacima. On je naš zajednički lider.“ Jeleču smeta čak i Vesna Pusić iako se, po interes bh Hrvata, hrvatska ministrica vanjskih poslova do sada pokazala kao muška sisa – ničemu ne služi.

Ima li možda još optimista koji vjeruju kako će se daidža Jeleč oglasiti protestom zbog toga što je njegovog ljubimca platformaša Budimira ne priznaju ni oni koji su ih instalirali kao što je to nedavno dokazao Helez velikobošnjački čuvara ratnih logora i ministar Platfromistana. Nije sramota što Helez javno na TV-u degradirao svojeg nadređenog predsjednika Budimira i što pri tome ignorira zakonsku proceduru i nadležnost prijeteći „Hajd me smijeni ako smiješ”?! To je ta demokracija i pravna država za koju se bori daidža Jeleč i nameće je svim bh Hrvatima.

Kako daidža vidi nelegitimne hrvatske veleizdajnike najbolje je pojasnio njegov blizanac daidža Mile Babić: „Oko polovice Hrvata izlazi na izbore, a polovica uopće ne izlazi, što je dokaz da se druga polovica ne slaže s politikom stožerne hrvatske stranke.“Hoće reći dadiža, ta polovica nije izašla na izbore jer se slaže sa samo s daidžama, Jurišićem i Lijanovićem i, ne izlaskom na izbore, svoje glasove dala je njima???!!! „Od onih koji su izašli na izbore HDZ je dobio nešto preko 50%, tako da ispadne da je oko 25% Hrvata u BiH za HDZ“. Znači, po daidžinom, od danas demokracija kao izbornog pobjednika proglašava one koji su izgubili izbore zbog manjka glasova, ali im se pridodaju svi oni koji nisu glasovali za izbornog pobjedinka???!!! 75% glasača svojim neglasanjem samo su za daidže i Velikobosance???!!! Koja lucidna pamet i zaključci? A tek kršćansko poštenje ovih begovih fratara?

Eto. Čim daidže utemlje svoju već najavljenu „hrvatsku“ stranku s tri regionalna predznaka, dobit će i oni plaho puno bošnjačkijeh glasova i tako će postati „legitimno-legalni“ majorizatori bh Hrvata. Krajnje je vrijeme da se Jeleč kandidira na idućim izborima. Neka stane na vagu i konačno izvaga koliku podršku uživa među bh Hrvatima.

Daidžin bolesnički karton

Kad se navedenim izjavama pridodaju Jelečeve izjave starijeg datuma očito je da daidža od stabla mržnje prema Hrvatima, i ljubavi prema Bošnjacima, ne vidi velikobošnjačku šumu.

U svojim ranijim lobotomijama vezanim za probleme bh Hrvata fra Jeleč kao „objektivni“ povjesničar ne da mira ni mrtvom Franji Tuđmanu kojem vrijeđanjem odriče nepobitnu i presudnu ulogu u stvaranju samostalne HR i istovremno ga optužuje za navodnu agresiju na BiH.

Blaženog kardinala Stepinca pljuje kao ustaškog kardinala iako je blaženi kardinal zbog svojeg zazuzimanja za Židove, i druge žrtve ustaškog režima, čak i od Židova dobio odlikovnje. Na drugoj strani ne smeta daidži deklarirano ustaštvo Blaža Kraljevića kojeg on zdušno veliča.

Zauzeo se pastir Jeleč i za svoje stado, odnosno Fatu Orlović na čijem zemljištu je sagrađena pravoslavna crkva. Iako je Fati nuđeno milijun KM za zemljište koje vrijedi tek tri deke kahve ona iz inata ne želi prodati zemljište već traži rušenje crkve. Ništa protiv pravne države istih aršina za sve. Međutim, po bošnjačkoj pravnoj državi, i njihovim daidžama, crkve na zemljištu muslimana treba rušiti i zemlju vlasniku vratiti ali ne treba rušiti džamije sagrađene na temljima crkava niti prisvojeno zemljište i crkve vratiti njihovim vlasnicima?! Čudna je pravna država pastira Jeleča – bez katoličkog stada – i još čudnije je njegovo evanđelje o pravdi i pravu.

Zar razliku od izvještavajućeg i istraživačkog novinarsta kolumna je osobni stav. Izjave mogu biti jednostrane (samoinicijativno ulizivačke zbog osobne sklonosti i interesa, ili naručene „odozgo“ i time u službi jedne politike), ili pak objektivne tako što kritički seciraju dvije ili više strana u sukobu ili polemici. Krajnji imeprativ novinarstva i kolumne morao bi biti potraga za istinom uz intelektualnu odgovornost za izjavljeno i nuđenje sveobuhvatnog i prihvatljivog rješenja. Kako što sadržaj dokazuje, i bez obzira što je autor hutbe svešteno lice – na žalost – ništa od navedenih etičkih vrijednosti ne može se naći u eksponirajućem i jednostranom pisanju fra daidže Jeleča.

ZA OBJAVITI

[Mostarac]

Oni kojima je mostarski ćelopek već udario u glavu nek piju više tekućine i laganije se oblače

Oni za koje je uranio ćelopek u proljeće i boje se da će im, kad na ljeto krene onaj pravi mostarski, udariti još jače u glavu neka piju dosta tekućine, drže se klimatiziranih prostora, a za vani neka se laganije i slojevito oblače.

Piše: Slaven Raguž l Dnevnik.ba

Kome je u Mostaru potrebna radikalizacija stanja i raspirivanje međunacionalnih tenzija? Nikome! Ponajmanje Mostarcima. Potrebna je isključivo onima koji na račun tih tenzija želi dobiti političke poene, koje kasnije želi pretočiti u mandate, a sve to u cilju raspolaganja i diktiranja proračunskim novcem jednom kad se zasjedne u vijećničku fotelju. U posljednje vrijeme, prvenstveno iz krugova begova iz bošnjačkih stranaka iz Mostara, a najglasniji u tome su iz SDA, odluka Ustavnog suda koristi se kao paradigma bošnjačke ugroženosti u Mostaru, majorizacije Hrvata nad Bošnjacima, opasnosti od nestanka Bošnjaka i, da ne nabrajamo. Ovdje se mora navesti par činjenica koje su vidljive svakome, ali očigledno begovi ih ne žele vidjeti ili jednostavno izbjegavaju.

Odluka Ustavnog suda BiH o Mostaru je krajnje kozmetičke prirode. Od svih bitnih stvari (maksimalne kvote, neizravan izbor gradonačelnika, mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa) nijedna nije niti minimalno dotaknuta. Zašto je kozmetičke prirode? Zato što je rečeno da jedino izbor vijećnika iz gradskih područja (po 3 iz svake jedinice, bez obzira na brojnost) nije u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, pa samim tim i Ustavom. Dakle, radi se o nelogičnostima Izbornog zakona BiH, koji je iznad Statuta Grada, koji se u Rješenju Ustavnog suda niti ne spominje. Naložilo se Parlamentu BiH, čija ingerencija i jeste Izborni zakon, da uskladi Izborni zakon sa ovim odredbama, oni to nisu bili u stanju uraditi, pa je Ustavni sud proglasio prestanak važenja ovih neustavnih odredbi. Dakle, može se birati 18 vijećnika s jedinstvene gradske liste, dok je način izbora preostalih 17, koji su se birali s lista gradskih jedinica, ukinuto i morao bi se naći novi način njihovog biranja.

Znajući sve ovo, što je krajnje jednostavno, gdje se to nalaze argumenti za ugroženost ikoga pojedinačno, kamoli ijednog naroda u Mostaru na osnovu ove odluke, kad se zna da su svi mehanizmi zaštite ostali netaknuti?! Dapače, stanovnicima grada iz središnje zone, gdje žive većinom Bošnjaci, dana je mogućnost biranja svojih vijećnika. Jesu li ugroženi interesi Bošnjaka ili se radi o ugroženosti nečijih osobnih interesa ili interesa određenih političkih struktura bošnjačkog naroda u Mostaru?

Kao zdrava logika i bez ikakvih zlonamjernih primisli, nudi se rješenje jedinstvene gradske liste, tj. Mostara kao jedne izborne jedinice, budući da je i Ustavni sud rekao da ovih 18 vijećnika s jedinstvene liste nije sporno. Zašto ne samo njihov broj povećati na 35? Ako se zna da su ostale maksimalne kvote, mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa i neizravan izbor gradonačelnika, po čemu je to ugrožen i majoriziran bošnjački narod? Ta ni u jednom slučaju Bošnjaka ne može biti više od 15 u GV, jednako kao što ni Hrvata ne može biti više od 15, bez obzira na brojnost. Jedinstvena gradska lista je u skladu s Odlukom Ustavnog suda, omogućuje regularno odvijanje izbora i najbliža je demokratskom biranju gradskih vijećnika do sada u Mostaru. Uz sve ovo, s jedinstvenom gradskom listom omogućilo bi se i srpskom narodu, kojeg apsolutno nitko ne spominje u cijeloj ovoj priči, da bira svoje autohtone predstavnike, a ne da im se nameću „mini srpski Komšići“ od strane SDA i HDZ-a.

Bošnjački političari, prvenstveno SDA, inzistiraju na povratku na prijelazni Statut, svojevrsnu preteču ovog nametnutog Statuta. To bi značilo podjelu grada i cijele gradske administracije na osnovu ratnih linija razgraničenja i povratak u „disfunkcionalan i visoko koruptivan sustav u kojem općine funkcioniraju kao feudi lokalnih moćnika“ kako je tadašnji Mostar ocijenio u svome izvješću Norbert Winterstein predsjedavajući komisije za reformu grada. Nije li ovo povratak u ne tako davnu i bolnu prošlost, što begovi govore da bi to bilo usvajajući prijedlog jedinstvene izborne liste?

Razumljivi su i razlozi volje za povratkom unatrag, budući da su u vrijeme postojanja 6 odvojenih općina mogućnosti kojekakvih malverzacija općinskih načelnika i lokalne oligarhije uvelike veće. Dovoljno je vidjeti imovinske kartice nekih mostarskih feudalaca iz razdoblja prijelaznog statuta. Begovi bi opet htjeli begovski! Nije ni čudo što je pojedincima vruće u gradu. Ne radi se apsolutno ni o kakvoj ugroženosti ikoga, osim određenih struktura unutar bošnjačkog političkog korpusa koji, slijedom sve većeg raslojavanja političke snage na više opcija (SDP, SDP, pa i sukobi unutar SDA) vide opasnost za svoj politički opstanak.

S druge strane, ovaj kaos ide i na ruku HDZ-a BiH, stranke koja zajedno sa SDA najviše participira u GV. Oni imaju win win situaciju u svakom slučaju. Ukoliko se provede odluka Ustavnog suda i nađe neki kompromis, dobivamo mi Hrvati kao narod, budući da će se makar samo kozmetički ukloniti diskriminirajuće odredbe nametnutog Statuta. Međutim, ukoliko se ovaj status quo produlji, HDZ profitira kao stranka, što je, ruku na srce, uvijek veći i najveći prioritet. Kontroliraju praktično sve vijećnike hrvatskog korpusa, kontroliraju cjelokupnu hrvatsku komponentu gradske administracije, imaju gradonačelnika, čemu gubiti to. Pametnije je povremeno pomalo „izražavati zabrinutost“ radi postojećeg stanja, ali ne previše dizat glas. Spomenik ARBiH ispred vijećnice je najbolji primjer. Izbaciše ga praktično iz jurećeg auta, bez papira, bez odobrenja, oni „izraziše zabrinutost“, ali spomenik, eno, ostade.  Uzalud dopisi, zahtjevi inspekcijskim službama. S toga, istina da vrlo veliku, možda i najveću odgovornost za trenutno stanje u gradu i neodržavanje izbora snosi bošnjački politički korpus na čelu sa SDA, ali nitko se ne usudi javno to reći, jer je dobro i ovako, a i trebaju njihove ruke na razini županije.

U međuvremenu? Potrošen novac za izgradnju vijećnice, ona zjapi prazna, zbog „tehničkih problema“. Potrošen novac za projekt „Mo parking“, tvrtka ne radi, s velikom vjerojatnošću da će se „zalediti i čekati bolja vremena“. Odobrena sredstva za kanalizaciju u Ilićima, velik dio sredstava i potrošen, Ilićani ne vidješe kanalizacije. Hoćemo nastaviti dalje u nabrajanju uspješnica dežurnih mostarskih vladara? Izgradnja dvorane i sl.? Koliko je u svemu ovome milijuna i milijuna KM potrošeno uzalud!? Ali tko bi sad o tome išta govorio, bitno je sad o Statutu devrit’, mada se zna da od izmjena neće biti ništa, budući da Ustavni sud uopće Statuta ne spominje u svojoj Odluci. U kojoj to iole normalnijoj zemlji na svijetu samo jedan od sličnih promašaja ne bi bio razlogom prijevremenih izbora ili sudskog gonjenja, ali ne, kod nas se izbori odgađaju do daljnjeg!

Ali neka se imenovalo povjerenstvo, pa kud puklo da puklo. Što je najgore, u povjerenstvu su vrlo stručni i dobri ljudi koji će vjerojatno doći do nekog rješenja, ali opravdano se sumnja da će itko bilo kakvo njihovo rješenje prihvatiti i da će doći do ikakvog kompromisa. ‘Ta će nam išta, kad nam je ovako “dobro”! Samo da nije ovog ćelopeka.

NAPOMENA: Autor teksta je predsjednik mostarskog odbora HDZ 1990.

ZA OBJAVITI

[Johnny]

DOŠAO SAM OVDJE SA ZADATKOM DA J…. SRPKINJE

Pijani oficir OS BiH napravio skandal u B. Luci!?

doznajemo.com - 11.05.2012

Pukovnik Oružanih snaga BiH Zijad Hadžić prije dvadesetak dana u pijanom stanju psovao je srpsku majku i vrijeđao goste i osoblje u ugostiteljskom lokalu „102“ u Banjaluci

Navodno je bahati pukovnik, koji je na službi u banjalučkoj kasarni „Kozara“, vrijeđao goste na nacionalnoj osnovi, na najgrublje moguće načine, psujući im srpsku majku i govoreći kako je on u Banjaluku „došao sa zadatkom da j… Srpkinje“.

U Ministarstvu odbrane BiH za Press RS potvrđuju da znaju za ovaj slučaj i tvrde da je protiv pukovnika Hadžića pokrenut disciplinski postupak. U odgovorima ministarstva na naša pitanja navodi se da je „Zajednički štab OS BiH linijom komandovanja upoznat sa slučajem u kome je pukovnik Zijad Hadžić verbalno i svojim ponašanjem na nacionalnoj osnovi vrijeđao osoblje i goste ugostiteljskog objekta ‘102′”.

- Pripadnici vojne policije obavili su razgovor sa vlasnikom tog ugostiteljskog objekta. On je izjavio da je pukovnik Zijad Hadžić u vidno alkoholisanom stanju na nacionalnoj osnovi vrijeđao radnicu i ostale goste u tom objektu. Protiv pukovnika Zijada Hadžića pokrenut je disciplinski postupak. Tokom disciplinskog postupka biće određen stepen učinjene greške i sprovedeno dalje postupanje sa imenovanim – navodi se u odgovorima Ministarstva odbrane BiH.

Vlasnik ugostiteljskog objekta „102″ Slobodan Rakić nije želio da govori o ovom slučaju, ali izvor iz kasarne „Kozara” tvrdi da ovo nije prvi put da bahati pukovnik u pijanom stanju vrijeđa goste po banjalučkim lokalima. Naš sagovornik ističe da je najveći problem što bi pukovnik Zijad Hadžić umesto kazne mogao da bude nagrađen premještajem u kasarnu u Travniku, piše Press RS.

[Johnny]

dalje.com
11. LIPNJA 2012. 19:18h

Inzko protiv gradnje pravoslavne crkve kod Srebrenice

Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko usprotivio se u ponedjeljak planiranom nastavku gradnje pravoslavne crkve neposredno uz groblje u Potočarima kod Srebrenice koje predstavlja središnje obilježje podignuto u znak sjećanja na više od osam tisuća Bošnjaka ubijenih u srpnju 1995. godine.

"Crkva bi trebala biti u selu u kojemu žive vjernici a ne tamo gdje ih nema", izjavio je Inzko novinarima u Banja Luci nakon što je o problemu gradnje tog vjerskog objekta razgovarao s predsjednikom vlade Republike Srpske Aleksandrom Džombićem.

Uz suglasnost koju je izdalo entitetsko ministarstvo prostornog uređenja, Srpska pravoslavna općina Srebrenica gradi crkvu na uzvisini koja dominira nad područjem u kojemu je memorijalni centar u Potočarima i gdje su do sada pokopani posmrtni ostaci više od pet tisuća Bošnjaka koje su nakon pada Srebrenice u srpnju 1995. godine pobili vojska i policija bosanskih Srba.

Srebrenički Bošnjaci to smatraju provokacijom pa su ranije od Inzka te drugih međunarodnih dužnosnika ali i preddstavnika vlasti BiH zatražili pomoć kako bi se s gradnjom crkve prestalo a ona premjestila na primjereniju lokaciju.

Inzko se suglasio s ocjenom kako je riječ o provokaciji te je upozorio kako to ne koristi nikome.

O statusu Srebrenice i problemima koje imaju njeni stanovnici Inzko je govorio i na okruglom stolu o održivom povratku održanom u Banja Luci.

"Zbog težine zločina koji su tamo počinjeni Srebrenica je i dalje poseban slučaj", kazao je Inzko dodajući pri tom kako su neprihvatljivi pokušaji nijekanja činjenice da je tamo počinjen genocid nad Bošnjacima.

Zbog takvih je istupa osudio i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kazavši kako su takve tvrdnje nedostojne građana koje on predstavlja.

Dodik je opetovano tvrdio kako u Srebrenici nije počinjen genocid nego "težak zločin" a slične je kvalifikacije nedavno uporabio i novoizabrani predsjednik Srbije Tomislav Nikolić što je naišlo na opću osudu i dovelo do svojevrsnog bojkota njegove inauguracije. (Hina)

[Johnny]

Autor: hrijec on lip 11, 2012

Komarica: Više je nego očito da Hrvata u RS nema

Tužno je da 17 godina nakon rata povratak u BiH još nije završen, upozorio je visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko pred početak okruglog stola “Održivi povratak bosanskih Hrvata – stanje i perspektive”, koji je održan danas u Banjoj Luci.

Inzko je podsjetio da je krajem travnja održana velika donatorska konferencija posvećena regionalnim aspektima povrataka na kojoj je skupljeno prilično mnogo novca.

“Na taj način trebali bi se stvoriti uvjeti da se oni posljednji, koji to još žele, mogu vratiti, da im se olakša povratak, i to na način da im se obnovi imovina i, što je jednako važno, osigura posao kako bi povratak bio održiv”, kazao je visoki predstavnik.

Inzko je istaknuo je da je jednako važna i “atmosfera u koju će se vratiti, odnosno da li će se vratiti u stari komšiluk ili okruženje koje nije pozitivno raspoloženo prema povratnicima”.

On je kazao da su prepreke povratku i političke i ekonomske prirode. “Ima općina u kojima su to političke prepreke, gdje klima nije dobra, a u drugim općinama nije dobra ekonomska situacija. S malo političke volje može se mnogo toga mijenjati, ekonomski će to ići teže, ali neke izbjeglice su sretne da žive, makar i skromno, ali da žive i umiru na svom ognjištu”, zaključio je Inzko.

Banjalučki biskup Franjo Komarica, kao domaćin okruglog stola, ukazao je na to da je pitanje povratka u BiH i dalje dramatično.

“Zato od ovog skupa očekujem da maksimalno objektivno sagledamo sadašnje stanje, koji su to ljudi koji se žele vratiti i koji su to vidovi pomoći koja im je potrebna, kako bi se dogodio održivi povratak”, kazao je biskup Komarica. Naglasio je da je više nego očito da u RS-u nema Hrvata, dakle nema ni katolika, “što Katoličkoj crkvi ne može biti svejedno”.

“Moja je dužnost ukazivati ovdje na potrebu izgradnje pravne države kako bi svakom čovjeku bilo zajamčeno da posjeduje neupitna ljudska prava i slobode”, kazao je Komarica i dodao: “Politika se nažalost nije dovoljno angažirala da bude vjerodostojna. Svi imamo Daytonski sporazum čiji je ključni dio Aneks VII., koji ni izbliza nije proveden onako kako se trebao provesti da ova zemlja funkcionira normalno. Mi kao građani ne smijemo dozvoliti, da nas vode ljudi koji nisu kadri da od ove zemlje stvore normalnu zemlju, i zato apeliram na međunarodne predstavnike da budu pravi učitelji našim političarima”.

Damir Ljubić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, kazao je da je cilj okupljanja u Banjoj Luci, slanje poruke da se i u RS-u želi podržati Hrvate i njihova nastojanja za povratak.

“Što se tiče državnog Ministarstva, ono je preko Saudijskog fonda osiguralo 25 milijuna KM kreditnih sredstava, a do kraja godine operativno bi moglo biti i 50 milijuna eura osiguranih na donatorskoj konferenciji održanoj u travnju u Sarajevu”, izjavio je Ljubić.

Istaknuo je da to nije dovoljno za sve iskazane potrebe, ali i najavio da će sutra biti prezentacija kreditne linije koja se realizira putem Vlade Republike Turske, a koja je namjenjena povratnicima za poticanje malog i srednjeg biznisa. Novac koji je osiguran na donatorskoj konferenciji, zaključio je Ljubić, bit će iskorišten za povratak 5.600 obitelji, odnosno 27.000 osoba u oba bh. entiteta.

Ministar za izbjegla i raseljena lica RS-a Davor Čordaš očekuje da će i ovaj skup biti poticaj svima koji se žele vratiti i koji su zaduženi za tu problematiku, da vide kako ima interesa za povratak. “Interes ljudi postoji čak i kada se njihov glas ne čuje dovoljno glasno”, kazao je Čordaš.

Organizatori okruglog stola su udruge bosanskih Hrvata “Prsten”, “Caritas” Bosne i Hercegovine, Europska akademija Banjalučke biskupije, Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”, Paneuropska unija Bosne i Hercegovine i hrvatska Paneuropska unija.

[Mostarac]

Kome će sada Markešić i Kukić držati svijeću?

Potresno je čitati zadnjih dana ganutljive iskaze razočaranosti najnovijim „zaokretom“ SDP-a. U tim dirljivim iskazima oni koji su do jučer toj stranci „držali svijeću“, dok je ona pod okriljem institucionalnoga i ustavnoga mraka nasrtala na samu prirodu države Bosne i Hercegovine, svjedoče o svojim iznevjerenim nadama i propalim snovima. I meni, koji vam se činim čvršćim od ikakve stijene, dođe teško kad to čitam, sve kao da me prolaze neki srsi, kao da me sućut nekako svega obuzima.

Piše: Ivan Šimić, Dnevnik.ba

Poslušajte samo što na jednom mjestu piše Slavo Kukić, i nećete se više čuditi mojim osjećajima: „U takvoj situaciji, pak, na raspolaganju mi ostaje samo žal – da ideja socijalne demokracije – u koju toliko vjerovah, i od koje ne odustajem – nije uspjela. I to, ne zbog ideje nego zbog ljudi koji je zlorabiše. I da je filozofija etnonacionalizma bila toliko jaka da je progutala i one koji u ime ideje socijalne demokracije prethodnih dvadesetak godina nastupaše.

Što se, dakle, mene i moje generacije tiče ostaje nam jedino uzdah – zbogom socijaldemokracijo, zbogom snovi pusti. Potpuno drugo pitanje je, dakako, koje će to posljedice za BiH imati. Osobno, nisam optimista. Bože daj da se prevarim.“

Usredotočite se prilikom čitanja prethodnoga citata na poruke i ton, nemojte se zamarati s interpunkcijskim pogreškama/pretjerivanjima ili općenito s promašenošću napadne upotrebe arhaičnoga aorista u političkim tekstovima. I recite onda, zar i vama ne dođe milo oko srca, zar i vama ne zatitra suza u oku?

Kad nekom „na raspolaganju“ ostane samo „žal“, kad netko protrati dvadeset godina života na izgleda (njemu samom tako izgleda) propalu stvar, kad nekom njegovi najbolji snovi ostanu „pusti“, ljudski je suosjećati s njim. Sve ono u što je vjerovao, sve te uzvišene ideje, svi ti planovi i „platforme“ za koje se, eto, onomad htio i žrtvovati predano nastojeći postati državni premijer, sve je to preko noći otišlo u vjetar.

Umjesto da se rugate njegovim političkim zabludama, koliko god vam se činilo da su trajale predugo (dvadeset godina koje sam spominje plus vjerojatno još dvadesetak koje ovdje prešućuje), radije u ovim teškim trenutcima razočaranja za njega i njegove istomišljenike pronađite riječi ohrabrenja i utjehe. Uzdah defetizma i očaja(„Zbogom socijaldemokracijo“) kojega Kukić izgovara u svoje i u ime cijele generacije, ne sluti na dobro, kao da je kraj svijeta i vijeka.

Nemojmo brzopleto i zločasto misliti da onaj Bog što ga Kukić zaziva na kraju citata („Bože daj da se prevarim“) fungira kao puka stilska figura, nije uopće isključeno da je to iskreni vapaj, svojevrsno posljednje utočište.

Ako se niste umorili od empatije, evo vam još dirljivijega ulomka iz priopćenja za javnost sarajevskoga Hrvatskog narodnog vijeća BiH (HNV BiH), a povodom SDP-ova raskidanja jedne (idealne i poželjne) i sklapanja druge koalicije (loše i štetne): „Međutim“, cvile HNV-ovci, „iznenađuje nas sada posebno stranka SDP koja je bila znak nade za izgradnju BiH kao demokratske, pravne, pravedne i sekularne države na putu u euroatlansku integraciju i u Europsku uniju.

HNV BiH je bio dao svoju podršku izbornoj platformi SDP i koaliciji koja se formirala na toj platformi, u tom ostaje dosljedno u svom političkom djelovanju i očekuje jasnije objašnjenje promjene te političke platforme. To je, po našem mišljenju, potrebno ne samo zbog izlaza iz sadašnje političke blokade nego i radi vjerodostojnosti socijaldemokratske ideje i politike u budućnosti BiH. Zato sadašnje promjene želimo ozbiljno i kritički pratiti i u njima aktivno sudjelovati kao što smo to i do sada slobodno i odgovorno činili.

U tom smislu ćemo djelovati kako i koliko smo sposobni kao udruga civilnog društva. HNV BiH, dakle, podržava napredak u promjenama, ali zasnovan na moralnim kriterijima općeg dobra, te poštivanju Ustava i Zakona BiH.“

Potpisao je ovo notorni fra Luka Markešić, tko bi drugi. Ne susprežite suze, dajte si oduška, ovaj fratar i njegovi kompanjoni iz toga HNV-a zaslužuju da budemo uz njih kada im je najteže, sad kad im je svijeća dogorjela do prstiju. I njima je SDP prije iznenađujućega zaokreta bio „znak nade“, predvodnik u izgradnji „pravne i pravedne“ države. I njima je djelovanje stranaka platformaške koalicije (SDP, SDA, HSP i NSRZB) do neki dan bilo „zasnovano na moralnim kriterijima općega dobra“.

Luka Markešić, taj nesuđeni bosanski Gutiérrez, užasno je zabrinut „radi vjerodostojnosti socijaldemokratske ideje i politike“ također, te gotovo ultimativno od SDP-a „očekuje jasnije objašnjenje promjene“. Nakupilo se čovjeku valjda, treba ga razumjeti.

Premda proizašli iz sasvim različitih okruženja, i regionalno i svjetonazorski, ova dvojica danas nepovratno razočaranih socijaldemokrata dijelila su izgleda sličnu viziju Bosne i Hercegovine. Njihove naivne ekstrapolacije u našu zajedničku budućnosti (oslobođenu „etnonacionalista“ svih vrsta) previdjele su znakove važnih procesa kod bošnjačke političke i intelektualne elite (čast iznimkama), uključujući i SDP, koji su ogromnoj većini Hrvata u ovoj zemlji neprihvatljivi.

Ove procese su neki predvidjeli i uočili davno, neki tek jučer, a Kukić i Markešić ih ne uočavaju ni danas. Oni su SDP-om razočarani zato što je (zacijelo privremeno) odustao od političke platforme koja je izraz upravo navedenih procesa. Premda ih njihova naivnost ne opravdava, meni ih je ipak žao na neki teško objašnjiv način.