Josipović i tolerancija
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Ponedjeljak, 04 Kolovoz 2014 17:07
O kakvoj nam to toleranciji govori Josipović ovih dana? Što je za njega tolerancija?
Sada kad polako ali sigurno dolazi vrijeme razotkrivanja svih nedjela počevši od njegova oca pa do komunističke vrhuške koja je počinila nebrojena zlodjela nad hrvatskim narodom, kako za vrijeme rata, tako i nakon rata, odjednom se drug Josipović sjetio da postoji tolerancija.
Od Hrvata traži da budu tolerantni prema svojim krvnicima bilo onih sa petokrakom, bilo onih sa kokardom i to je po njemu jedini način za svekoliki napredak ove države.
Naravno, sad kada se više ne mogu prikrivati brojna novootkrivena stratišta hrvatskih vojnika a pogotovo civila diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, on nas poziva na toleranciju i zaborav vlastite prošlosti. Poziva nas da zaboravimo na pokolje nedužnih civila i ratnih zarobljenika samo zato što su bili Hrvati i što su imali jedan san- slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku.
Poziva na toleranciju nas koje je, ne tako davno, nazivao "ustaškim zmijama" u njedrima mlade države Hrvatske. Jadno, čak i od njega.
On, koji traži od hrvatskih domoljuba, od hrvatskih ratnika da se "suoče sa odgovornošću" za navodne zločine u nedavnom oslobodilačkom ratu, isto to ne traži od dojučerašnjih četnika a pogotovo ne traži suočavanje sa prošlošću svojih komunista koji bi konačno jednom trebali pred svijetom priznati da JESU činili zločine nad nedužnim hrvatskim narodom i zatražiti makar oprost od njihovih obitelji i čitavog hrvatskog puka.
Ne. Oni to nikada neće priznati i zato ih moramo prisiliti da nestanu sa političke i društvene scene u ovoj državi. Oni jednostavno moraju tamo gdje im je i mjesto-u naj mračnijem kutu povijesti, a ne da nam još uvijek pod krinkom neke njihove demokracije kroje i pravdu i životni standard.
Sjetimo se samo one pametne Mesićeve izjave kako su zločini partizana samo odgovor na ustaške zločine i da su kao takvi opravdani.
Ma baš fino druže Mesiću. Kako se ta ista filozofija ne primjenjuje i na Domovinski rat?
Pitam se kako je bilo moguće da nam baš komunistički kadrovi odjednom postanu naj veći demokrati i menađeri svjetskog kalibra koji su u rekordnom vremenu uspjeli opljačkati sve što je vrijedilo u Hrvatskoj i rasprodati sve strateški važne firme svojim vanjskim firmama koje su osnovali još u vrijeme socijalizma i enormno se bogatili na račun bivše države?
Pitam se kako je to bilo moguće u sistemu gdje su svi "bili jednaki" a odgovor je vrlo jednostavan. Sve su to djeca i unuci komunističkih gadova koji su narodima bivše države pričali jedno a sami su se ponašali po kapitalističkim načelima. Svoju djecu su školovali na prestižnim stranim sveučilištima i pripremali ih za ovo što upravo sada imamo a imamo državu koja je spala na osam slova napisanih na ledu i koja vrijedi onoliko koliko traje sam led. Odnosi li se Josipovićeva tolerancija i na njih? Vjerojatno da jer u njihovim rukama je sudbina ove države i ovoga naroda.
Sav kapital, sve vrijedne firme i resursi nalaze se u rukama dojučerašnjih lažnih komunista ili današnjih lažnih kapitalista a zapravo se radi o jednom zatvorenom i ne dodirljivom krugu koji skoro čitavo stoljeće manipulira narodom.
Zato je jedini izlaz za ovu zemlju sveobuhvatna lustracija i nacionalizacija svega što je privatizirano od osnutka države a zatim stavljanje svega na tržište kapitala kako bi država dobila pravu vrijednost za vlastitu imovinu a ne komunistička bagra koja je sve opljačkala uvukavši se u sve bitne institucije i političke stranke u Hrvatskoj.
Netko će reći da je za lustraciju prekasno. Ne, nikada nije kasno jer itekako imamo koga lustrirati i nemojmo se zavaravati Josipovićevim forama kako djeca ne mogu odgovarati za nedjela svojih roditelja, naravno, tu je mislio samo na partizane i četnike jer Hrvate ionako treba satrti do posljednjeg gena.
Zato nam je prijeko potrebna, ne lustracija nego mega lustracija kroz tri generacije komunističke bagre i jednom zauvjek staviti pečat na svako ime i prezime kako se povijest nebi ponovila.
E...a onda možemo govoriti o toleranciji i suočavanju sa prošlošću i odgovornosti za prošlost i jedino tada možemo računati na bolju budučnost.
ZDS
ČAPLJA
