Pismo jedne Hrvatice

Pin It

Ovim putem želim se obratiti osobno drugu Predsjedniku Hrvatske, drugu Premijeru, vladi i svim ministrima a posebno svim zastupnicima u hrvatskom Saboru i čitavoj hrvatskoj javnosti.

Žena sam u kasnim tridesetim godinama,više bolesna nego zdrava,imam troje djece, od toga dvoje su srednjoškolci koji svaki dan putuju u školu autobusom ako im mogu priuštiti novac za kartu, ako ne, onda stopiraju a treće je srećom još uvijek u osnovnoj školi.

Zaposlena sam u jednom trgovačkom lancu kao prodavačica gdje radim od jutra do sutra za tako mizernu plaću da me sramota javno reći kolika je.

Često moram raditi prekovremeno što mi nikada neće biti plaćeno a nedaj Bože da tražim plaćene prekovremene sate jer ću dobiti otkaz od kojega me ni jedan zakon ove države ne može spasiti jer sam pri zapošljavanju morala potpisati bjanko sporazumni raskid ugovora o radu.

Svako malo moram raditi noću na popunjavanju polica robom što mi također nikada nije plaćeno niti smijem tražiti da mi se plati.

Svake godine poslodavac nam "isplati" regres za godišnji odmor i božičnicu na način da potpišemo isplatnicu kao da smo dobili isplatu a novac nikada ne vidimo niti ćemo ga vidjeti.

Na bolovanje jednostavno se ne usudim otići jer mi dani na bolovanju ne budu plaćeni što znam po umanjenoj plaći mada platnu listu nikad nisam dobila niti je smijem zatražiti na uvid.

Svake zime poslodavac sve zaposlenike "velikodušno" vodi na skijanje u grupama po tjedan dana što nam kasnije odbija svaki mjesec od plaće bez obzira što nitko od zaposlenika nije htio ni ići na to skijanje.

Plaću dobijam pola u novcu a pola u bonovima koje moram potrošiti isključivo kod svog poslodavca.

Štovani druže Premijeru, druže Predsjedniče, drugovi ministri recite mi dali ja i moje radne kolegice možemo dobiti koju lipu povećanja satnice u vidu državne subvencije kao što ste nadavno dali prouzvođačima mlijeka?

Znate vi,znam ja, kao i čitava hrvatska javnost da su mljekari prezaduženi i da više nisu bili u stanju otplaćivati silne kredite zbog niske otkupne cijene mlijeka i da im treba pomoći. Naravno, mlijeko je strateški proizvod ali recite mi dali su i moja djeca i svi mladi Hrvati također "strateški proizvod" i dali država treba omogućiti njihovim roditeljima da mogu dovoljno zarađivati kako bi ih mogli dostojno odhraniti i školovati ili je vaš strateški plan da se što manje Hrvata rađa a oni koji su već stasali da što prije isele iz svoje Domovine?

Imamo moj muž i ja također kredite kao i spomenuti farmeri ali naš kredit je za puko stambeno zbrinjavanje i mi ne vozimo bijesne terence kao neki "osiromašeni" proizvođači mlijeka niti imamo traktore i poljoprivredne strojeve vrijednosti nekoliko milijuna kuna i ne kukamo kako sada ne možemo otplačivati silne kredite kao oni jer smo oduvjek živjeli sukladno svojim mogućnostima.

Štovani drugovi i drugarice, nešto ste obećali ovom narodu prije izbora i ništa od toga niste ispunili,dapače,radite sve kako bi ovaj narod živio sve lošije i jadnije dok ste svoje prijatelje,kumove i sve podobne ulizice dobro uhljebili da bi se i HDZ-ovci posramili takvog načina vođenja države.

Niste prstom mrdnuli da uvedete reda u pošteno i transparentno plaćanje rada i radnika u ovoj državi a još uvjek sebe nazivate socijaldemokratima. Drugovi,sramite se.

Vaša jedina briga je kako uništiti zadnju trunku dostojanstva ovoga naroda koji nikada niste smatrali svojim,nego ste se lažima dočepali vlasti i sad ste svu energiju usmjerili ka uništenju Hrvatske i Hrvata a naročito hrvatskih dragovoljaca i branitelja. Vaš jedini cilj i zvijezda vodilja jest vaša komunistička crvena,krvava petokraka. Gadite se već i susjednoj Srbiji i njihovom narodu koliko ulizivački uvodite srbijansku politiku i kulturu u Hrvatsku u smislu vraćanja bratstva i jedinstva koje ni Srbi ne žele ali vi ste uporni kao partizanski magarci.

To je vaš jedini cilj i sva vaša borba za Hrvatsku. Uništiti sve što je hrvatsko a ne služiti hrvatskom narodu i napraviti ovo društvo poštenim i pravednim kako ste lažno obećavali, prije izbora, ovom naivnom narodu.

Muž mi je bio maloljetni dragovoljac DR i nikakva prava nema po tome pitanju. Prije nekoliko godina obolio je od naj težeg oblika dijabetesa i nije više sposoban raditi posao koji je radio a poslodavac (državna firma) u ovih šest godina njegove teške bolesti nije se udostojio ponuditi mu radno mjesto shodno njegovom zdravstvenom stanju dok su istovremeno na takva radna mjesta udomljavali neke nove likove koji nisu bili branitelji pa shodno tome neće sutra tražiti nikakva prava.

Toliko o vašoj priči kao ono : ".. nama su branitelji na prvom mjestu jer da nije njih bilo,nebi bilo ni nas.." Drugovi,razbacujete se izjavama koje su pogodne u datom trenutku ali zapravo,neka mi javnost oprosti na izrazu, se@ete toliko da već smrdi čitava Hrvatska od vašeg s@anja.

 

ČAPLJA