Sve je više crnih rupa u zemlji Hrvatskoj
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Utorak, 12 Ožujak 2013 18:12
Dali nam to neka viša sila šalje nedvosmislenu poruku ili je to samo puka slučajnost? Neznam, ali znam da osim ovih rupa u tlu koje se pojavljuju diljem Hrvatske, imamo još bezbroj rupa i to crnih i dubokih koje su daleko opasnije od ovih koje su se pojavile na nekoliko lokacija u zemlji i koje su vjerojatno nastale podzemnom erozijom tla i čiji nastanak je moguće vrlo lako znanstveno objasniti.
Ali imamo mi bezbroj rupa koje nas vrebaju na svakom koraku i koliko god ih mi nastojali izbjeći, korak nam postaje sve kraći i sve češće sve više Hrvata upada u te crne, mračne jame iz kojih gotovo da se ne vidi izlaz.
Imam osjećaj da netko pokušava zatrpati sve te crne rupe u koje je na prijevaru doveden i gurnut ovaj napaćeni narod tako da nam zametu svaki trag i da nam zemljom zatrpaju usta da nam se ni glas više ne može čuti. Postalo je preočigledno da se ovaj narod sustavno i podlo smišljeno nastoji uništiti jednom zauvijek. Ono što se ne može uništiti i ušutkati pokušava se "rashrvatiti" i stvoriti jednu novu poslušničku i podatnu svjetinu koja će se bez pogovora klanjati svakom zlatnom teletu koje se imalo uzdigne iznad svjetine pa makar to zlato mirisalo na obični teleći izmet. Pokušava se na sve načine ovome hrvatskom narodu oduzeti povijest i pravo na dostojanstvenu sadašnjost, uporno uništavajući i spriječavajući svaku hrvatsku misao i riječ.
Prvo su nas, nakon krvave borbe za slobodu i nezavisnost, prevarili svojim lažnim domoljubljem kako bi dobili naše povjerenje i kako bismo se lagano uljuljkali u prividnu bezbrižnost i kako bismo pomislili da je sve riješeno i rekli da konačno imamo ono što smo stoljećima htjeli.
Ali danas postajemo svjesni da nismo zapravo imali ništa i da je sve bila podvala.
Lijepo su nas iskoristili za svoje prljave ciljeve i potrpali u crne jame poput Jazovke i to bez da smo ijedan metak u svoju obranu ispalili.
A i da smo htjeli ispaliti taj jedan odbrambeni metak, ne bismo znali na koju stranu ga ispaliti. Dali cijev okrenuti lijevo ili desno?
Gdje god da smo okrenuli cijev, ne bi pogriješili, jer isti neprijatelj je bio i na lijevoj i na desnoj strani. Zato su mnogi od nas u tom silnom košmaru, ne videći izlaza, jednostavno cijev okrenuli prema sebi...
Crne jame dužničkog ropstva, jame prevarenih i nezadovoljnih, jame nezaposlenih i obespravljenih postale su toliko prenapučene da smo se uspjeli, pomažući jedan drugome, malo pomalo uspeti do površine i vidjeti one koji su već počeli likovati nad još jednim povijesnim, možda i konačnim, uništenjem jedne nacije. Hrvatske nacije. Jednog od naj starijih naroda na ovim prostorima. Naroda koji ima svoju slavnu prošlost, svoje pismo, svoj jezik, svoje dostojanstvo i svoje dobivene bitke i ratove. Narod koji je uvijek htio biti samo svoj na svome i nikada nije poželio tuđe zemlje ni koliko je crno pod noktom.
Mračne spodobe nisu se ni osvrnule na narod koji je malo pomalo počeo izlaziti iz crnih rupa, dizati glavu, izbacivati zemlju iz usta i progovarati.
Mislili su da se ovaj narod više nikada neće izvući iz crnog bezdana u koji su nas bacili vezanih očiju i vezane žicom ropstva jedne za druge i već su nas počeli prozivati pticama kukavicama. Pokušali su nam nametnuti osjećaj da smo nešto što niti smo ikada bili niti ćemo biti.
Pokušali su nam nametnuti svoju tezu da smo narod koji ne zaslužuje svoju zemlju, svoju kulturu i svoje nacionalno blago.
Već su zaplesali svoje kvazi pobjedničko kolo oko svoga bezbožničkog paklenog ognja bez da su se osvrnuli i pogledali u stvarnost koja im se upravo događa a ta stvarnost zove se HRVATSKI NAROD.
Hrvatski narod koji se probudio i kojemu je dosta, jednom zauvijek, laži i prijevara. Naučili smo lekciju i to napamet. Toliko puta smo slagani i prevareni da napamet znamo koja je iduća prijevara na redu. Ali gotovo je. Dosta je bilo.
Netko nam nedavno reče da ne znamo ništa drugo nego kukati... Hvala druže predsjedniče, veliko vam hvala što ste nam pomogli da se još više ujedinimo isto kao onda kad nam je bilo naj teže, onda kad se davalo metar noge za metar Domovine, kad se davala kap krvi za kap Vuke ili Zrmanje. Znamo da se vi, druže predsjedniče toga nerado sjećate i da vam se od pomisli na ta vremena stvori grč u želucu...znamo mi a znate i vi da vam je naša pobjeda sjela kao prst u oko. Samo ste zaboravili da Hrvati nisu kukavice.
Podsjetit ćemo vas na to. Uskoro.
čaplja ZDS
