Trpinjska cesta, 24.09.2011.

Pin It

Subota je,24.09.2011.,sav sam kao na iglama. Danas je koncert Marka Perkovića Thompsona na trpinjskoj cesti. Za vas koji neznate (vaša sramota) trpinjska cesta nalazi se u gradu Vukovaru i vodi prema hrvatskom selu Trpinja naseljenom srbima ili hrvatskim građanima srpske nacionalne manjine...

u daljnjem tekstu zvat ćemo ih četnici,ne zato što ih mi mrzimo,nego zato što oni jesu četnici i zato što bi se oni duboko uvrijedili da ih nazivamo drugačije...npr.ljudi...građani ili što već. Oni su jednostavno četnici,ali neću puno o njima da si nešto nebi umislili i da ne pomisle kako su oni neki važan faktor u Hrvatskoj iako ih naša vladajuća struktura pokušava uvjeriti u to.

Dakle,vozim se cestom prema Vukovaru,već je 16.30,dan je lijep,sunčan,kao stvoren za koncert na otvorenom a i zvuk sa razglasa dalje se čuje po lijepom vremenu. Požurim da dođem na vrijeme ne želeći ništa propustiti a treba pronaći i slobodan parking...

Kako se bližim Vukovaru kolona automobila je sve veća i bio sam ugodno izneneđen vidjevši po registarskim pločicama da dolaze Hrvati odasvud,čak iz Njemačke,da ne govorim iz susjedne BiH.

Ali nešto mi je putem upalo u oči. Naime,veliki broj vozila sa vukovarskim registarskim oznakama,kretao se iz pravca Vukovara,vjerojatno mnogi četnici napuštaju grad da nečuju hrvatske domoljubne pjesme. Nije mi jasno zašto odlaze...pa nikoga pjesma nije ubila.

Dragi naši četnici,nemorate se bojati hrvatske pjesme jer one govore o ljubavi. Govore o ljubavi prema čovjeku,prijatelju,domovini...o ljubavi prema bližnjem svom.....znam,znam,vama su te ljudske vrline nepoznanica,ali kad već "trpite" naš hrvatski novac,našu kunu,kad već toliko volite naše lijepo plavo more,naš hrvatski proračun koji posebno volite,pa možete otrpjeti i koju hrvatsku pjesmu na hrvatskom jeziku u hrvatskom Vukovaru.

I tako vozim u koloni do odredišta,gužva,policija regulira promet i skreće vozila u sporedne ulice kako bi Trpinjska ostala prazna zbog velikog broja posjetilaca ili nedaj Bože kakve intervencije. Parkiram u jednoj sporednoj ulici i laganim korakom uputim se na Trpinjsku i ugodno se iznenadim kad vidim da odasvud naviru kolone Hrvata što u manjim što u većim grupama,pogotovo što vidjeh da dolaze i mladi i stari,roditelji sa malom djecom,dolaze čitave obitelji na koncert Marka Perkovića Thompsona...ne pišem ovo zato da bih reklamirao Thompsona nego zato da mrzitelji Thompsonovih pjesama konačno shvate što njegove pjesme znače hrvatskom narodu,onim pravim,iskrenim Hrvatima koji Hrvatsku nose u srcu i koji Hrvatsku žive,hrvatskim domoljubima.

Stižem na odredište,već je gužva...obilazim polako i pogledom tražim poznata lica. Nabasam na starog prijatelja kojeg nisam već dugo vidio i naravno, krenu priča uz hladnu pivicu...i tako pivica po pivica...naroda sve više i više,pa još više i moj prijatelj komentira kako nije očekivao toliki broj ljudi...program je počeo,službeni voditelj najavljuje našeg omiljenog rapera Shortyja....i zabava počinje.

Stojimo pedesetak metara od razglasa,osjetim svaki udar basa u utrobi,adrenalin raste,vidim da će biti dobrrrooo!!

Koristim priliku nazvati neke prijatelje koji žive daleko a znam da bi voljeli biti ovdje da im dočaram djelić atmosfere...ili da im vadim mast,kako hoćete,a činio sam to tijekom čitave večeri,hehe..

I tako,koncert je lagano počeo,Shorty je uspio podići adrenalin na viši nivo,taman koliko treba,pa Bosutski bećari,klapa Cambi,pa bećari i Cambi zajedno zatim Opća opasnost...

Usput promatram oko sebe,viđam poznata lica,viđam ljude iz cijele Hrvatske,neke sam već viđao na braniteljskim prosvjedima,prepoznajemo se,pozdravljamo,vidim da su svi zadovoljni i da osjećaju ponos što nas ima odasvud. Susreću se prijatelji,ratnici,obitelji,susreću se oni koji se rijetko viđaju i to je jedna od pozitivnih stvari ovog i sličnih okupljanja. Viđam dečke sa Trpinjske ceste...legende ne samo Domovinskog rata i obrane Vukovara,oni su legende ratovanja uopće...samozatajni i tihi,dečki iz susjedstva,nebiste nikad pomislili...da,nebiste nikad pomislili,ali ti dečki iz susjedstva su voljeli i vole svoj Vukovar,svoju Domovinu,oni su bili gotovo dječaci kad je počeo rat,oni su branili svoj Dom,oni nisu dali četničkim tenkovima da uđu u njihov,naš,hrvatski Vukovar...nisu to likovi iz američkih ratnih filmova,oni su stvarni,oni su bili glavni glumci stvarnog rata,oni su dečki o kojima se mora snimiti film i sramota je za ovu državu što to nije davno učinjeno.

Siguran sam i znam da im se u glavama vraćaju slike krvavih borbi,baš ovdje,na mjestu gdje se odvija koncert njima u čast. Znam da se prisjećaju svojih poginulih prijatelja...znam da im se u glavama vraća film svakog tenka i da još osjećaju kako se utroba trese kad stojiš blizu moćnog stroja za ubijanje...a moraš...ili ti ili on...znam da im u ušima odzvanja glas Blage Zadre...on nije pokojni niti će biti,on je živ kao i dečki sa Trpinjske. Dokaz je ovako veliki broj hrvatske mladosti koji im je došao odati počast. U svakom od njih živi Blago Zadro i dečki sa Trpinjske.,

Zato sam siguran da su im srca ispunjena ponosom,i treba,jer oni se imaju čime ponositi....

Dolazi taj dugoočekivani trenutak...ovacije,vijore se hrvatske zastave,na binu dolazi Marko Perković Thompson u društvu legendi Trpinjske ceste...odjekuje ritam Trpinjskom,čitavim Vukovarom i šire...Čavoglave! Odjekuje hrvatski domoljubni poklič ZA DOM! zemlja se trese....

Naravno,ZA DOM...pa nismo valjda za pašaluk. To je naš hrvatski pozdrav i onaj kome to smeta ili ga negativno asocira neka seli iz Hrvatske jer on ne voli ovu zemlju.

Što reći kao zaključak ovog veličanstvenog,ponosom prožetog događaja....?

Reći ću vam ovo : Nisam čuo niti jedan povik mržnje,nisam čuo riječi poput "ubij srbina" ili "srbe na vrbe"...

Čuo sam najljepše hrvatske domoljubne pjesme,vidio sam hrvatsku mladost koja živi za Hrvatsku i koja nije odgajana u mržnji.

Zato se čudim onim četnicima koji su odlazili iz Vukovara prije koncerta......zapravo,nemam se što čuditi,oni nevole ništa hrvatsko,oni Hrvate i Hrvatsku jednostavno mrze,njihov san je i dalje velika srbija....jebala ih abolicija.....

A mi....mi Hrvati smo još jednom dokazali,bilo to njima pravo ili ne,a nije im pravo,da nismo narod koji mrzi.

Ne,mi ne mrzimo nikoga,mi samo volimo Hrvatsku,volimo svoje i spremni smo za to svoje proliti krv,i svoju a bogami i svakog onog tko dirne u "naš mali dio svemira",našu jedinu Domovinu Hrvatsku.

ZA DOM SPREMNI!

ČAPLJA