ZAROBLJENO DRUŠTVO

Pin It

Uz već opjevane sverežimske čuvare logično onda da na čelu tog i takvog ZAROBLJENOG društva imamo tzv. medijsku utvrdu. Režimsku kulu stražara u kojoj korisni idioti kontroliraju gotovo sav medijski prostor na čelu sa HND-om, a kojeg uglavnom kadroviraju Pupovćevi petokolonaši, djeca komunista i oficira JNA

Nezaobilazno pitanje koje se danas nameće svakom normalnom čovjeku ovisno naravno o vlastitoj percepciji. Odnosno osobnom doživljaju i iskustvu, kao i samom poimanju države. Dakle, pitanje upučeno čitatelju glasi je li bilo bolje u kazamatu zvanom Jugoslavija ili danas u tvrtci zvanoj Hrvatska d.o.o. ili zašto oni koji su još do jučer tako bezglavo bježali iz Jugoslavije, danas gotovo suludo trče u Euroslaviju ?

Podsjetit se samo jednog od bar meni znakovitih odgovora Josipa Perkovića republičkom sekretaru Mulcu o tome kako je Tuđman ispravan – ideolog, a da je Vlado Gotovac nepouzdan – pjesnik. Što je pak taj tzv. nepouzdani pjesnik svojedobno rekao vjerujem u ime večine sanjara i političkih romantika : "Opasno je imati državu ne pitajući se kakvu – jer bilo kakva država znači i da je sve dopušteno. To je kobno pravo, puno pogubne lakoće. U njegovoj podjeli postoje samo pobjednici i poraženi i pobjednicima pripada sve, a poraženima ništa. Pobjednici tada provode samo svoje mišljenje i zato se i najveća zamisao pretvara u najgoru činjenicu."

Ne zaboravimo samu činjenicu da je jedan od temeljnih vrijednosti DR-a ipak bio razvoj demokracije i demokratskog društva. Međutim, danas 25 godina nakon ratnih sukoba, jer od strane VNJ nikad nije proglašen rat, umjesto parlamentarne demokracije, pa čak meritokracije ili Direktne demokracije mi imamo USPUTNU DEMOKRACIJU – (DemoNkraciju). Što o tome za razliku od "ispravnih ideologa" kažu sanjari i nepouzdani pjesnici poput V.Gotovca.

"Što manje propitivanja, to manje slobode. Tako je naša usputna demokracija – bezbrižno reducirana, jer nas malo obvezuje i lako se izigravaju njezine procedure – svedena samo na okvir za vlast jednog pokreta, HDZ-a. Umjesto procesa političkog oblikovanja volje temeljnog identiteta kao suvremenog liberalno demokratskog okvira države, oni su sve okrenuli priručnoj prošlosti – nestala je budućnost, umjesto nje vlada ponavljanje prošlosti koja ne postavlja nikakve zahtjeve u pogledu suvremene demokracije. Naprotiv, posve je suprotna njezinom bitnom zahtjevu: “kontinuiranom redefiniranju ciljeva”. Tako doživljavana prošlost prepušta sve samovolji – i HDZ je sebe i Hrvatsku zato pretvorio u samo aparatom uprave povezane grupne i pojedinačne interese.

Hrvatska je na taj način ne samo zdrobljena nego i posve isključena s povijesnog fronta suvremenog svijeta, gurnuta na njegovu periferiju, gdje se obavljaju zaostali poslovi provincija – bili to ratovi ili programi obnove, svejedno."

Uz tu usputnu demokraciju znakovito i zanimljivo idu upravo zadnje analize koje potvrđuju da osim konstantnog općeg društvenog porasta pesimizma i to za 10%, posebno je zabrinjavajuć trend percepcije korumpiranosti predstavnika nevladinog sektora i NOVINARA, koji drži visoki postotak od 35%, a što upućuje na pojavu novog oblika korupcije koji zovemo ZAROBLJENIM društvom."

Dakle, uz već opjevane sverežimske čuvare logično onda da na čelu tog i takvog ZAROBLJENOG društva imamo tzv. medijsku utvrdu. Režimsku kulu stražaru u kojoj korisni idioti kontroliraju gotovo sav medijski prostor na čelu sa HND-om, a kojeg uglavnom kadroviraju Pupovćevi petokolonaši, djeca komunista i oficira JNA; Bolković, Stanković, Babić, Rašeta, Kuljiš, Trbović, Perišin, Čeljuska i dr. Lakše ih je rekao bih izostavit nego li sve nabrojat. Ipak je dovoljno kazat samo to da cijeli taj karusel predvodi Slavica Lukić i Saša Leković.

Zar je onda čudno što u ovom zarobljenom društvu taj "novinarski" polusvijet danas doslovno orgija nad inteligencijom svakog bar malo osvještenog i usprkos agresivnom agitpropu ipak informiranog čovjeka tj. ZAROBLJENIKA. Zar onda čudi da se zbog nepostojećeg slućaja Leković prekidaju saborske rasprave, a da uhičenja hrvatskih dragovoljaca-branitelja prolaze uz glasnu šutnju istih. Ili da recimo postojeći slućaj Ante Tomić (pitomac JNA ) žrtve Hudine jame (Barbarin rov) u svojim kvazi novinarskim uradcima žrtve naziva gnjilim truplima, a sve uz činjenicu da se takva spodoba još i stavlja u lektiru kurikularne reforme. Sigurno u svemu tome nema ništa začuđujućeg, osim rekao bih činjenice da takvo kvazi "novinarsko" smeće danas uopće predstavlja hrvatski medijski prostor. Tzv. HND. Da nas ta šaka jada drži ZAROBLJENICIMA i to dok se doslovno sadistički iživljavaju nad cijelim društvom i krvavo izborenoj državi. Stoga bih po svemu izvukao, bar po meni jedini mogući zaključak, to da uz gospodarsku ( kriminal, mito i korupcija) , političku (lustracija), pravnu (krivosuđe), moralnu (grijeh stuktura i propusta), intelektualnu (nečinjenje i šutnja), imamo zlu netrebalo i medijsku (presstitucija) krizu.

Za lakše razumjevaje značenja PRESSTITUCIJA = plačeni ili pak pomirbeni, a u ovom slućaju I zarobljenički ili ZATVORSKI seks u kojem je Hrvatska uvijek ta koja je ponovno i po tko zna koji put opet nagužena.

 

ČINJENICA