DRAGOVOLJAC - A gdje je revolucija stoko ?

A gdje je revolucija stoko ?

Detalji: Kategorija: Činjenica; Objavljeno: Srijeda, 28 Prosinac 2016 19:05

PRESUDA KOJA NITI MALO SLUĆAJNO NIJE DOŠLA NA VELIKI PETAK... Koliko Hrvatsku zapravo košta hrvatsko krivosuđe ?

Tko je dakle taj čuvar hrvatskog krivosuđa. Hrvatski Berija koji preživljava sve režime i sve Vlade. Nečastivi Šeks na eks koji je još iza smrti pok.Tuđmana, a za potrebe I. Sanadera napravio statutarni postupak kojim se na tijelima stranke zabranjuje razgovor o udbi i udbaškim kadrovima. Jer oni koji se tome suprotstave brišu iz stranke odmah i po kratkom postupku.

Arbitraža INA – MOL kojom je Hrvatska zatražila naknadu štete nastalu kao posljedicu ugovora, potpisanih za vrijeme mandata premijera Ive Sanadera je za Hrvatsku izgubljena. Arbitražni sud je odlučio da ugovori sklopljeni 2009. g., nastali kao plod koruptivnih aktivnosti, nisu dovoljni dokazi i stoga ih je odbio poništiti.

Reklo bi se logično i očekivano jer gubitak arbitraže prije svega treba pripisati hrvatskom krivosuđu, ali i onima koji su padom arbitraže željeli skinuli krivnju sa Sanadera, a time i samog HDZ-a kao stranke, ali i ostalih kriminalaca koji s novcem poreznih obveznika namjeravaju sada otkupiti ono što je ionako već bilo naše. Propala arbitraža je zapravo velika Sanaderova pobjeda i teška katastrofa za Hrvatsku jer osim što će nas INA koštati do novih 27 milijardi kuna, uskoro slijedi i nova presuda koju također gubimo. Radi se o dodatnih dvije do pet milijardi kuna, zavisno o obračunu, zbog neizvršavanja obveza prema kojima je Ini trebalo biti omogućeno da kupcima ispostavlja tržišne cijene plina. Nasuprot tome izjava da će Hrvatska otkupiti MOL samo omogućuje Mađarima da dodatno nabiju svoju cijenu.

Naime, upravo je Ustavni sud bio presudan za izgubljenu arbitražu INA-MOL. Jer osim što je ukinuo prvu pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu kojom je osuđen na osam i pol godina zatvora zbog ratnog profiterstva u slučaju Hypo, ukinio je presudu za primanja mita od mađarskog MOL-a vrativši tako cijeli slučaj na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu. Dakle, nedostatak dokaza i proizlazi prvenstveno iz poništene sudske presude I. Sanaderu, a da apsurd bude veći moguće je da čak i on sada zatraži otštetu. Stoga je najvažnije pitanje zašto DORH u godinu dana, koliko je osuđujuća presuda Sanaderu bila pravomoćna, nije učinilo apsolutno ništa da pred hrvatskim sudovima podigne tužbu za poništenje međudioničarskog ugovora kojim su se upravljačka prava nad Inom predala MOL-u. Pa tko bi to normalan i bilo kojoj uređenoj državi prihvatio da u procesu suđenja glavni svjedok mijenja iskaz 27 puta, a da sudac vraća optužnicu na doradu .. Tko i hoće li za to ikad itko ODGOVARATI ?

Po svemu sudeći odgovor je na žalost NE. Jer je apsolutno cijela udbo kriminalna organizacija interesno povezana, pa čak i obiteljski premrežena kumstvom. Tzv. KUMrovečka škola !

Dakle, drug Sova. Kum je Kalmeti kojeg štiti od kaznenog progona. Kum je Bačiću kojeg postavlja za predsjednika kluba zastupnika Hdz-a, usprkos činjenici da je sa Vlaisavljevićkom mjesecima skrivao 2 miljuna i 300 tisuća eura iz Sanaderovog crnog fonda. U trostrukom je kumstvu sa barba Lukom, jednim od Mostovih pokrovitelja. Najvažnije, kum je sa Miroslavom Šeparovićem kojeg je postavio za Predsjednika Ustavnog suda.

Šeparovića čije su jedine stvarne, a ne pravne ili sručne veze sadržane u svojedobnom poznanstvu s jugoslavenskim ministrom policije Stanom Dolancom. Prvo radno mjesto u socijalizmu mu je bilo pravničko JNA u zrakoplovnoj bazi na Cerklju (Slovenija). Na otvorenju odvjetničkog ureda 1999. specijalni gosti su mu bili sin Igor Dolanc, bivši časnik slovenske vojne sigurnosne službe i Josip Perković.

U HIS-u je kao glavnog savjetnika za operacije imao Josipa Perkovića, zadnjeg šefa UDBA-e, a svoj potpis je stavljao na sve poznate i nepoznate operacije kojima se HIS nezakonito bavio. Postoje ne desetke objavljenih HIS-ovih dokumenata s oznakom državna tajna koji su nastali Perkovićevim operativnim djelovanjem. Dapaće, radi se o stotinama kilograma državnih tajni, što objavljenih, a što onih koje najvjerojatnije nikad neće ugledat svjetlo dana, kako bi oni političari koji se spominju u tim dokumentima ostali poslušni.

Treba znati da je cijela koncepcija udba-e sagrađena upravo na i oko INA-e. Zato kad o tome govorimo onda bi trebalo biti svjestan činjenice kako se tu ne radi o nacionalnoj strategiji, već nacionalnoj tragediji. Jer kao što je pucanj u Paradžika i brojne rodoljube u DR-u bio pucanj u pravaštvo i Hrvatsku, slično je i s Đurekovićem u vrijeme Jugoslavije. Ne zaboravit da su DORH, Protuobavještajna agencija i Ravnateljstvo policije 2006. g. na zajedničkom sastanku jednoglasno zaključili kako nema dokaza da je Josip Perković sudjelovao u likvidaciji Stjepana Đurekovića. Međutim, Đurekovićevo je ubojstvo po svemu naručio sami republički vrh SKH na čelu s Mikom Špiljkom, osobom koja je na čelo države tj. tvrtke Hrvatska d.o.o. dovela Franju Tuđmana. Likvidaciju su odobrili šef udba-e u bivšoj Jugoslaviji Stane Dolanc i nedavno preminula zločinka Milka Planinc. Upravo je S. Dolanc niti malo slućajno uzrok tome što se M.Šeparović danas nalazi na čelu Ustavnog suda.

Spomenimo tu i drugu jako bitnu stvar. Da vlasnici skrbničkog računa Zagrebačke banke koji posjeduju čak 49 % dionica MOL-a (INA-e) nisu Mađari, nego hrvatski tehnomenadžeri, a riječ je o Franji Gregoriću i Franji Lukoviću, Anti Todoriću, Nikici Valentiću i Anti Vlahoviću. Franjo Gregurić je naime uz N. Valentića i J. Barbića jedan od najodgovornijih osoba za veleizdaju i pljačku hrvatske države. Valentić je sve provodio, a njegova je Vlada donijela i zakon prema kojem je Hrvatska navodno plaćala odštetu Jugoslaviji, iako se poslije doznalo da ništa nismo dužni te da ništa nismo ni platili, već je taj novac opljačkan. Samo tada je ukradeno 19 milijardi. Jakša Barbić je pak tvorac svih koruptivnih zakona o pretvorbi i privatizaciji. Autor svenarodne pljačke i Zakona o pretvorbi i privatizaciji, a zakon je donesen kao i sama pretvorba provedena upravo za vrijeme Gregurićeve Vlade. On je bio taj koji je od samog početka određivao kome će se poklanjati poduzeća i kome će što ići. Visoko rangirani udbaš s diplomiranom jugoslavenskom vojnom kontra obavještajnom akademijom u Pančevu, kojemu je Mario Plenković bio mentor na partijsko-obavještajnom faksu.

Nije li dakle ova nova inicijativa samo pokušaj spašavanja kriminalaca i vlasnika skrbničkog računa. Jer činjenica da će nakon usvojene inicijative od strane SAD-a i prihvaćene od EU, svi podaci uskoro postati javni. Što znači da se pravi vlasnici neće moći još dugo skrivati iza raznih off shore kompanija jer fondacije postaju javne. Tako se i odvjetnici više neće moći predstavljati vlasnicima novca, a napokon će mo moći doznati i to tko zaista stoji iza tih tajnih ugovora i ZABA-e koja recimo drži gotovo sve bitne skrbničke račune; INA-e, Adris grupe, Hrvatskog telekoma, Podravke i mnogih drugih tvrtki čiji se stvarni vlasnici više neće moći sakrivat iza tih i takvih računa. Ljudi će napokon dobiti službeni uvid u to tko stvarno spada u najveće i najbogatije hrvatske kriminalce. Osim ako ih se krivce opet ne skrije tako da se sve ponovo proda državi.

Rekli bi udbaški perpetuum mobile u kojem je cijeli hrvatski narod predstavlja tek koleteralnu žrtvu. Ništa drugo i ništa više od toga. Stoga se otkup onoga što je nekad bilo naše, a u ovom slućaju opljačkani i oprani novac koji se već treći put natoji okrenit preko ruku, nikako ne može smatrati nacionalnim interesom. Naprotiv, da su istražni zatvori puni onih koji su nas do ovog doveli, to bi u svakom slućaju bio najveći Nacionalni interes. Radosna vijest i Istina kao najljepša Božićna poslanica.. konačni nagovještaj hrvatskog izlaska iz pustinje.

Zato se valjda i kaže da je u vremenima sveopće obmane govoriti istinu samo po sebi već gotovo revolucionaran čin.

ČINJENICA