'Ljubav sve pobjeđuje, a novac pobjeđuje i ljubav ?'

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Utorak, 30 Lipanj 2015 17:05

fShare

Tweet

Nije se lako buditi u Hrvatskoj koju se nikad nije željelo, ali nije lako ni lijegati, a ne znati u kakvoj ćeš se ujutro probuditi. Možda je upravo to razlog stanju usnulosti i duboke kome u kojem se hrvatsko društvo danas nalazi. Samo kako to objasniti sebi i drugima, pogotovo s pozicije jednog romantičara, člana hrvatske Udruge hrvatskih hlebinaca, mjesečara koji Lijepu našu još uvijek budan sanja.

Ne kaže se bez razloga da je u mraku bolje upaliti samo jednu svijeću, nego stalno proklinjati tamu.

Kao primjer navodim dvije, iako različite izjave, ali obje s istim, mračnim ishodom. Prvom koju nedavno pročitah, proziva se jedan dugogodišnji hrvatski uznik i domoljub i to samo zato što je zamislite, preživio. Ona iako u svojoj naravi znakovita, je nepotrebna i jako loša jer dolazi iz pozicije nekoga tko sebe iz nekog razloga podrazumjeva domoljubom. Rekao bih da ona nedvojbeno očitava stvarno stanje i to kao posljedicu ove duhovno podvojene, materijalno podjeljene države. Glupost, zloća, licemjerje i laž. Na kraju možda i interes, ali u svakom slućaju predstavlja opće nerazumjevanje i to sve u paketu pod plaštom rekao bih vrlo brojnog interesnog domoljublja.

Druga je još strašnija ali u svakom slućaju potrebna i dobrodošla. Zašto ? Jer se tiće uzroka, a dolazi kao odgovor na brojne do sada neodgovorene upite. Radi se o izjavi hdz-ovog sdp-ovca, premijera Milanovića: "Hrvatsku je branila sirotinja i najneobrazovaniji dio društva. Elita je ostala na fakultetima, i ja, kao i mnogi drugi političari, s obje strane, Hrvatsku nisam branio s puškom u ruci."

Elita (iz latinskog eligere = birati, izabrano) je dio ljudi, društvenih skupina, ustanova ili društva koje zauzimaju istaknuta ili iznadprosječna mjesta. Dakle, ovo bi po svemu mogao biti odgovor na dugogodišnja upite hrvatskih domoljuba, dragovoljaca i branitelja. Između ostalih i na to zašto u do danas jedinom službenom izvješću o obrani Vukovara još uvijek stoji zaključak da su priprema i vođenje obrane Vukovara bili „izravna prijetnja ustavnom poretku“ i „pokušaj rušenja hrvatske vlasti.“ Možda i još znakovitije objašnjenje Županijskoga suda u Zagrebu kojim se tvrdi da je Hrvatska status države dobila tek 15. siječnja 1992., kad je uslijedilo međunarodno priznanje. Što Vrhovni sud kasnije u svojem obrazloženju prvo opovrgava priznanjem "kako se može smatrati da je riječ o omašci prvostupanjskog suda", a potom zaključuje da je Hrvatska zapravo postala neovisna osjetno ranije – 8. listopada 1991., kada je Sabor donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH sa SFRJ.

U svakom slućaju nakon ove premijerove izjave sve dobiva puno jasniji oblik. Pa i značenje.Očito da se svi preduvjeti za sadašnje uvjete odvijaju kroz jako dugi vremenski period. Sve kako je planirano i to vrlo sustavno. Upravo onako kako danas i to ne sasvim slućajno, govori jedan Milanović. Dragovoljci se po svaku cijenu trebaju proglasiti paravojnim skupinama, rušiteljima Ustava i što je najvažnije, neobrazovanom siritinjom. Nasuprot njima ratni dezerteri i profiteri današnjom elitom. Naravno, meni odnarođenom.

Na ovako idiotsku zjavu jednog premijera šute svi režimski mediji. Šuti HND, HAZU, HNES, SOHV, posebno brojne dragovoljačko braniteljske Udruge na čelu sa tzv. Generalskim zborom. Isto tako oporba, ali na žalost i institucija predsjednice. Samo što me to ne čudi jer podsjetit da je Milanović svoju političko neradničku karijeru ipak započeo 1999. g., nakon učlanjenja u svoju partiju i HDZ-ove primopredaje države 2000. g., kad mu je povjerena KOMUNIKACIJA s NATO-om. Dok je Kitarović u Sjevernoatlantskom savezu bila također zadužena za javnu diplomaciju, odnosno za, kako sama kaže, „komunikacijsku strategiju i približavanje NATO-a običnim ljudima". Vrlo malo sluha, ali jako puno komunikacije. Rekao bih da građani za razliku velikog dijela hrvatskog naroda i državljana RH, napokon imaju dobru sliku i još bolji ton.

Osobno mi je od svih stvari nakon rata najteže palo razbijanje vlastitih zabluda o nama kao pobjedničko prosperitetnom, a s druge strane prihvaćanje spoznajnog iskustva o zapravo gubitničko izdajničkom narodu. Naravno da se o razlozima može raspravljati na dugo i široko. Počevši od Zvonimirovog prokletstva i hrvatskog mentaliteta, preko lažnog kulturnjaštva i dugogodišnje totalitarne zaglupljenosti pa sve do meni opsobno možda najvažnijih razloga. Povijesnih činjenica koje logično prikazuju cjelokupnu tragediju. Rat svake hrvatske generacije počevši od Krbavske bitke gdje je izgubljeno svo hrvatsko plemstvo zajedno s 13-15 tisuća ljudi, Rakovačka buna, Seljačka buna…itd,. 1.sv. rat. - 10 000 Hrvata koje su Srbi u Odesi zajedno s ruskim kozacima poubijali i pobacali u Crno more jer nisu htjeli pristupiti tzv. jugoslavenskoj legiji, a u koju ih se je tjeralo ne bi li se odrekli hrvatskog imena i postali Srbi.

2.svj.rat - Bleiburg i križni put oko 1 000 000 ljudi, Staljingrad 2000-3000 ljudi, Jugoslavija; smaknuća, progoni, raseljavanje i kazamati u kojima su Hrvati odležali oko 100 000 godina, Domovinski rat; ljudske žrtve poginulo 16 000 ljudi, protjerivanja, razaranja, ratne štete, Demografija i planska depopulacija; svaki sat tri stanovnika manje, 150 -200 tusuća ljudi se iselilo... Uglavnom zaključak da je u najvećoj mjeri izginulo, uvenilo i iselilo hrvatsko cvijeće, a izraslo i nagomilalo građansko (jugoslavensko) smeće. Svemu tome neizostavno pridodajmo novoostvarenu pljačku u pretvorbi i privatizaciji, te totalnu rasprodaju hrvatske države.

Ipak je matematika egzaktna, u kriminalnim glavama znanstveno fantastična nauka. Djelatnost čiji su korisnici uvijek u plusu iako je krajnji saldo uvijek negativan. Uz to netko dobro reće da se samo 0,2% stanovništva bavi spoznajom i saznanjima o tome tko zapravo upravlja našim životima. Oni se informiraju, pokušavaju razumjeti i promjeniti svijet oko sebe. Ostalih 99,8% životari, glavinja i baulja neprestano se išćuđujući sebi i svijetu oko sebe. Otkrivajući tu i tamo tek svoju naknadnu pamet, žaleći se pri tome upravo onima kojima svakodnevno pohode po svoje vlastito mišljenje. Naravno uz neizostavnu dozu samosažaljevanja i neprestanog naricanja. Istovremeno dok sami sebi kopaju grobove svojevoljno pristaju ne samo na robovanje, već i umiranje i to sve za života.

Hrvatska je znaći matematički rečeno polovična, duboko podjeljena zemlja. Država osuđena na mazohistički suživot žrtve i zločinaca. Ekonomski bivstveno podjeljena između dvaju krajnosti. Na one koji u njoj žive od proračuna i onih koji žive samo za proračun. Dakle, ne za sebe već za njih. Parazitizam novohrvatske izvedenice „zadužimo unuka da nahranimo uhljeba“. Gospodarski podjeljena država na feudalce koji otimaju sve što mogu i kmetove koji im daju ono što još mogu dati. Pravno podjeljeni na kliku i rulju, a socijalno na tajkune pomno odabranih obitelji i stoke. Krupnog ili sitnog zuba, manje je važno. Preciznije na one koji su sudjelovali u Domovinskom ratu davši za Hrvatsku doslovno sve i onih koji nisu sudjelovali, nego su kao ratni dezerteri, profiteri, kriminalci, a posebno politikanti uzeli od Hrvatske sve ono što se uzeti moglo. Bilo društveno, pojedinačno, narodno ili Božije, oteli su doslovno sve i to samo da bi danas stvorili troje MILIJARDERA i 250 MILIJUNAŠA. Ne zaboravimo da je jedan od prvih i važnijih preduvjeta za to bio Zakon o porijeklu imovine kojeg su poništili u Saboru 1990.g. Ono danas već predtavlja zajednički uvjet, udbo kriminalnu stečevinu koju se bezrezervno i po svaku cijenu želi sačuvati.

Samo u tome duhu treba iščitavati nedavnu Milanovićevu izjavu da on nije nosio pušku, jer je u rat eto išla samo SIROTINJA! Tako isto i Karamarko danas govori za zločinačku organizaciju, da su oni stranka domoljubne sirotinje. Pa onda nadodajmo i taj dio koji nedostaje. Današnja odnarođena anacionalna i asocijalna klika podjeljena je na dvije krovne udbo kriminalne organizacije, LISNIČARE i KOKOŠARE. Razlikuju se tek po činjenici da su jedni nešto istiji od drugih.

Taj beskonaćni niz podjela možemo završiti s krajnjim ishodom i to baš na primjeru onih zbog kojih inaće radimo sve ono što u životu radimo. Našoj djeci i mladima. Naime stopa siromaštva hrvatske djece u predškolskoj dobi prešla je 22%. Ukupno je također oko 20% ukupne populacije mladih od njih oko 800.000, u povećanom riziku od siromaštva, dok je njihova nezaposlenost u Hrvatskoj među najvišima u EU.

Pitanje koje se nameće i koje na žalost nitko nikoga ne pita, je zašto se saborski zastupnici ne žele odreći dijela plaće ili recimo svog zastupničkog paušala, bar po pitanju školske djece. Jer samo jedan luksuzni Vladin automobil pokriva sve užine u Hrvatskoj za godinu dana. Međutim, kada se u Saboru glasalo o smanjenju plaća, od 151 zastupnika samo je ih sedam bilo za smanjenje.

Predsjednica u stilu dobro nazvane najsimpatičnije hrvatske prijevare poziva mlade da u toj i takvoj Hrvatskoj ostanu. Samo onda treba priznati da u ovako neuređenoj, bilo banana ili sasvim slućajnoj državi, u zemlji dubokih podjela i još veće moralne krize nije svakome ni sve isto. Sigurno da salonska politika gledana iz ptičje perspektive izgleda bitno različita pa i nerealno drukčija u dnosu na promatranje sa zemlje. Samo ono zahtjeva silazak u narod i među realni sektor. Ali eto rekli bi neki „čime ovca se srami, time se koza dići.“

Glede sveprisutnog i po svemu općeprihvaćenog hrvatskog zla recimo i to da su ga osmislili, a u djelo proveli isključivo nelustrirani komunisti i udbaši. Oni koji su iz njihovog zagrljaja jednom izašli, terbali bi biti daleko više svjesniji da ovo danas i to bez ikakve sumnje, predstavlja žrvanj koji melje doslovno sve ono što je prije uspjelo preživjeti.

Jer hrvatska je njima uvijek bila samo profit i ništa drugo. Interesna igra ljubavi gdje u pravilu uvijek gubi upravo onaj koji voli. Zato se i pitanje Lustracije danas ni po čemu ne bi trebalo svoditi na igrokaze i nekakvu igru. Pravo znaćenje može biti jedino istinska ljubav, Istina kao temelj ljudske opstojnosti. Nasušna i samoodrživa životna potreba.

Jer kako reće Isak Lurija „ izgubljeni svijet pravednosti i čistoće obnavlja se jedino tako što svaki čovjek pojedinačno svojim moralnim stavom daje važan prilog toj obnovi.“

Ništa ne pada s neba, niti dolazi samo od sebe... osim palih anđela!

ČINJENICA