HV- jugoslavenski metak od papira

Pin It

Vojni rok DA – NE !? Radi li se o odgovoru koji uključuje državnu potrebu i nacionalne interese, a čija suština podrazumjeva samo dodatne materijalne troškove ili je pravi razlog rastakanje i destrukcija HV-a. Kako zapravo objasniti kroničan nedostatak motivacije i nezainteresiranost sadašnjeg dragovoljnog i profesionalnog (plačeničkog)služenja HV.

Pođimo samo ukratko kronološkim redom, počevši od Lonćara zbog kojeg smo dobili embargo na oružje, Mesića koji je transformirao MORH učinivši od pobjedničke gubitničku vojsku, pa sve do Sanadera koji je ukidanjem obveznog vojnog roka dovršio cijeli taj anacionalni proces. Što nam onda donosi ova najnovija inicijativa? Naročito ako se zna da dolazi od predsjednice Kitarović koja ipak kao politička karika izravno ili neizravno povezuje sve te nabrojane veleizdajnike. Uključujući naravno i sadašnjeg joj savjetnika za vojna pitanja, lovca na A. Gotovinu ili na istom tragu i stranačkog joj šefa Karamarka.. progonitelja Glavaša, Sačića, Brodarca i Merčepa.

Svi koji zagovaraju vojnu obvezu trebali bi znati barem dvije osnovne stvari. Prvo, da Hrvatska, a time ni HV više nije suverena. Drugo, da se vojna obveza nije trebala ni ukidati. Ipak su je tad odlučili lustrirati, ali samo od domoljuba. Naročito od dragovoljaca i branitelja formiranih u Domovinskom ratu, te svih onih koji nemaju bilo kakav doticaj s bivšom JNA, UDBA-om ili KOS-om. Činjenica da se ta transformacija odvijala pod strogom kontrolom i naputcima NATO-a. Oni su u svojim zahtjevima tražili isključivo otpuštanje dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata. Međutim, ne i nasljeđenog i preobučenog kadra iz bivše JNA.

Upravo zato ovo i pišem. Jer ono što nije zapisano to mnogi i ne znaju. Tako da narod na žalost nije ni svjestan svih svojih brojnih zabluda. Jedna od njih je svakako MORH, odnosno HV koja je do 97. g. bila jedna od najjačih vojski u Europi. Ne po tehničkoj opremljenosti, brojnosti ili svom borbenom ustroju, već po znanju, iskustvu i nasljeđu proisteklom iz Domovinskog rata. Iznad svega MOTIVACIJI kao temeljnom nositelju izgradnje svakog društva i svih pobjeda uključujući raniju ili noviju ratnu povjest. Glede toga, svjedočio sam jednom razgovoru s Austrijskim vojnim atašeom. Rekao je tada kako mi Hrvati imamo najjaću vojsku na svijetu. Na istu hvalu mu je pristojno odgovoreno kako je točno da smo pobjednička vojska ali ipak ne treba pretjerivati. Odgovor mu je bio da ne pretjeruje niti malo, a niti tek tako diplomatski dijeli komplimente, već to doista tako i misli. Dodatno je sve objasnio s tim da mi Hrvati imamo "nevjerojatnu sposobnost, lakoću i voljnost umiranja(pogibije)." Doslovno! Uz to je i dodao kako oni u skladištima imaju oružja koje još nije niti izašlo vani, ali je problem to što ga u slućaju rata ne bi imao tko rabit. Jer školovanom, zaposlenom, kultiviranom i dobrostojećem Austrijancu ne pada na pamet da u mogućem ratu gine za bilo koga pa ni svoju državu. Drugim riječima mi Hrvati smo kao vojnici oduvijek bili poželjno meso na meniju svih vladara svijeta.

Nasuprot njima imamo i brojne domaće nametnike koji bi danas pravdali svoj parazitski status. Bilo u društvenom, nacionalnom ili profesionalno ne/stručnom smislu. Ono što bi trebalo biti očito, a poznavateljima i više nego jasno je sadašnja potreba za prikrivanjem uzroka i posljedica davno osmišljene destrukcije HV-a. Stvaranje alibija za loše kadroviranje i sadašnji višak djelatnika u tom više nego sramotno ispolitiziranom sustavu. Dapaće, takav bi nesposoban i nekoristan kadar i dalje rado primao svoje besramno velike plaće pravdavši ih uvođenjem prisile nad hrvatskom djecom. Valjda se podrazumjeva činjenica kako se to ne bi odnosilo na svačiju djecu ili zlatnu mladež.

Vjerujem da sam za takvo razmišljanje više nego kompetentan jer osim što sam dragovoljac Domovinskog rata u tom sam sustavu bio i sam punih 18 godina. Od toga čak veći dio poraća djelatnik u SOOV (Središte za odgoj i obuku vojnika), roditelj, voditelj , instruktor i predavać na temeljnoj i specijalističkoj obuci ročnih vojnika. Dočekao sam i NATO tako da dobro znam borbenu razinu i kompletno stanje, a što je najvažnije od svega i motivaciju. Dakle, ako se vratimo na 97.g. od kada počinje postupna (planirana) stagnacija pa do stanja današnjeg rasula, rekao bih čak i ugroze nacionalne sigurnosti, onda slobodno možemo reći da HV opravdano krasi epitet papirnatog metka.

Kaže se da ako želite vidjeti stanje u nekoj državi, onda pogledate njenu vojsku. Ako pak želite vidjeti stanje u određenoj vojsci trebate doći u neku od vojarni i prvenstveno vidjeti jutarnje postrojavanje. Imat će te u nekoliko minuta sve potrebne odgovore. Za Hrvatsku ne vrijedi niti to jer ovdje nema čak ni toga. Isto kao što jedna od rijetkih vojski u svijetu nemamo ni svoj kodeks časti. Slućajno!? Ne jer ono bar po pričanju mojih suboraca i bivših kolega, nije dijelom profesionalnog rada i obuke već niz godinama. Zašto? Neprestanim kršenjem ugovora, smanjivanjem plaća, nedostatkom materijalnih i osnovnih sredstava za život i rad (hrane, sapuna, papira..), izostankom kvalitetne obuke i stručnog kadra nestalo je stege i motivacije. Postupno, jer recimo da je u samim počecima kadetske škole polaznicima to jutarnje buđenje i postrojavanje bilo tek mučno. Pridržavali su ga se ipak i održavali rijetki i najuporniji, ali sve dok na kraju nije i ono potpuno ukinuto. Recimo da je izgubilo svaki smisao onda kad bi se prilikom buđenja, voditelje škole počelo doslovno i to uz psovke izbacivati iz sobe.

Činjenica da je još i u vrijeme ročnog služenja vladao potpuni nered. Izostanak stege, rukovanje oružjem, taktika, topografija i stručna predavanja u sklopu obuke i vojne izobrazbe zamjenili su se radovima ili slobodnim aktivnostima (neradu). Ročnici su služili kao besplatna radna snaga, a nerijetko i u privatne svrhe. Odjeća se nosila na pranje kući roditeljima, tjelovježba je postala slobodan izbor rijetkih pojedinaca, a droga (laka i teška) se mogla nabaviti lakše u vojarni nego bilo gdje u gradu. Ukinute su ovlasti VP, stegovna odgovornost i kažnjavanje je ukinuto . Mogla se odbiti bilo koja zapovjed bez ikakvih posljedica i mogućnosti sankcioniranja. Zapravo sustavno su smanjena ili nestala brojna djelatna prava, te vojničke obveze. U sobama i vojnim objektima se nesmetano pušilo, drogiralo (prodavalo) i slušalo cajke. Čak se i grupno išlo na doček Nove godine u Beograd. Kaos koji je na kraju rezultirao ne samo ukidanjem vojnog roka, nego nakon otpusta hrvatskih generala i konačnim dovršetkom lustriranja ostatka djelatnika proizašlih iz Domovinskog rata.

Nakon svega ročnike je zamjenio profesionalni kadar. Kadeti s kojima stanje danas izgleda još i gore. Na gađanje ako se uopće ide, onda je to dva puta godišnje sa samo par metaka jer navodno nema dovoljno streljiva. Jugoslavenski kadar (UDBA, KOS, JNA ) je ponovno došao na svoje stare položaje; jutarnja kava, alkohol, prelistavanje dnevnog tiska, nerad, nestručnost, krevet i popodnevni odmor su postali obrazac svakodnevnog ponašanja i njihovog radnog odnosa. Kažu sve u „rok službe.“ Te stare navike ne može više promjeniti NATO, ni bilo tko drugi. Primjera radi bio sam neko vrijeme i operativni časnik za površinske operacije u HRM. Nadređenom „časniku“ zapravo jugo oficiru dao sam svoje osobne matrijale za provedbu prve NATO vježbe desanta i prebacivanja snaga na moru. Jer naravno on kao jugoslavenski akademac o tome nije znao apsolutno ništa. Isto kao ni na HVU „Petar Zrinski“ u Zagrebu gdje to u sklopu svoje vojno taktičke izobrazbe nisu uopće ni imali. Međutim, kad sam mu napisao operativnu zapovjed u kojoj sam uporabio rijeć „glede“ onda je istu iskidao i to samo zato što ga je asocirala na predsjednika Tuđmana. Takav u današnjoj HV postaje načelnik stožera i zapovjednik HRM.

Zavičajnost, nepotizam i stranačko partijska podobnost, a nadasve antihrvatska djelatnost stiže na naplatu. Jer činjenica da se nema više motiva služiti dragovoljno, ni za novac, a niti pod jugoslavenima i njihovim kadrom. Sad bi netko nakon tako uspješno provedene negativne selekcije i obrnute lustracije našu djecu ponovno slao.. pitanje samo kome, gdje i zašto ?

Ipak i na svu sreću kaže se da je „Motivacija jednostavna stvar. Samo eliminirate ono što vas demotivira.“ (L.H.)

 

ČINJENICA