Svi totalitaristi..komunisti...isti

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Nedjelja, 05 Siječanj 2014 18:06

fShare

Tweet

Prirodne katastrofe i kaos koji za posljedicu ima dezorijentiranost, izgubljenost i usredotočenost ljudi na vlastito preživljavanje, idealan su poligon za pripadnike i sve današnje zagovornike neoliberalizma. Upravo oni uzrokuju, kreiraju i koriste svaki oblik društvenog nereda kako bi u tim novostvorenim, gotovo idealnim uvjetima proveli režimski preodgoj i svoje protunarodne ideje. Zapravo anacionalnu i asocijalnu politiku ekonomske liberalizacije tržišta ostvarene bilo metodom prisile ili obmane.

Sasvim svejedno jer izvorište svega u osnovi je isto. Ideja slobodnog i neometanog protoka kapitala u uvjetima potpuno nereguliranog tržišta.

Ta ideja, koju je u teoriju i "praksu" uobličio Milton Friedman - otac čikaške škole ima svoj temelj u formiranju doktrine šoka. Oni koriste ratove i prirodne katastrofe kako bi u tim i tako pogođenim zemljama nametnuli neoliberalni ekonomski sustav u kojem se uz pomoć privatizacije i kresanja socijalnih prava ekonomski uništavaju, potčinjavaju, izrabljuju i preodgajaju narodi, društva i pojedinci. Sljednici takve doktrine poput Pinera ili Harrisa (koji odbacuje svaku ideju o životnom standardu pojedinca) kako vidimo savjetnici su za gospodarsku politiku HDZ-a iako danas sasvim istu politiku u praksi provodi i njihov partner SDP. To sasvim jasno ukazuje na sljedeće. U situaciji kada se sve vodeće političke stranke priklanjaju toj nadasve nehumanoj, protunarodnoj, zapravo totalitarnoj ideologiji neoliberalizma i neoliberalnog kapitalizma, kao sustavu koji nema alternative, u svojoj real političkoj zbilji mi zapravo imamo jednu interesnu ili korporativnu koaliciju. Jer ONI su svi... ISTI.

Njima u svim bitnim državotvornim, bilo gospodarsko-socijalnim, ekonomskim ili nacionalnim pitanjima ne postoji stvarna razlika. Nema tu stvarne političke "desnice" ni "ljevice" isto kao ni demokracije. Nositelji toga rekao bih đavolskog nauma, militantno liberalnog kapitalizma u hrvatskoj je upravo nelustrirana kasta i komunistička oligarhija HSDPZ. Upravo su oni, nakon izvršene pljačke i privatizacije, nasilno mjenajajući Ustavni zakon poduzeli sve ne bi li se hrvatski narod porobio i podvrgao doktrini šoka. Time pokradeno i opljačkano ujedno postaje legalizirano. Ono je njihov polog, trajni i temeljni kapital. Ali također i zalog u odabranom globalnom društvu profita i korporativnih interesa. S toga euRobskim licemjerima i geostrateškim zidarima danas ne smeta sve ono što hrvatskom narodu itekako smeta, dapaće. U procesu tranzicije (pljačke) od strane globalnih parazita i nadnacionalnih kriminalaca oni njihovu muku itekako materijaliziraju. Veća i mnogoljudnija muka, veći profit pojedinaca. Tako nam čak i (neo)liberalni Banac na gospodarskom forumu HDZ-a šalje poruku kako je današnja privatizacija u vidu "totalne rasprodaje" trenutno najučinkovitiji način promicanja državnog intervencionizma", a osude takve neoliberalne politike naziva floskulama i nostalgijom za državnom privredom ili bivšom Jugoslavijom. Samo pitanje koje se tada, bar u dijelu domoljubne populacije, neizbježno nameće je, za kakvu se to onda Hrvatsku borilo i ginulo.

Dok sve slobodn(e)ije države pokušavaju naći rješenja u proaktivnoj fiskalnoj i monetarnoj politici dotle je vidljivo da hrvatska politička kasta ne poduzima gotovo ništa. Zapravo još i gore. Poduzimaju sve ali u obrnutom; negativnom i destruktivnom smislu. Dok svi bježe od požara, koji je ta neoliberalna doktrina u najmoćnijim ekonomijama proizvela, hrvatska službena politika zazivajući kao tobožnji spas isključivo neoliberalna rješenja, takav požar uporno gasi benzinom.

Tako da smo izgleda sve bliže situaciji u kojoj ćemo ubuduće uz sve veče društvene podjele i započeti preodgoj, sve češće biti prisiljeni slušati i sve veču količinu laži i obmana, te vrlo radikalne pozive na šok-terapiju. Što znači da ćemo se u konačnici neizbježno naći u situaciji u koju su dovedeni brojni drugi slično porobljeni narodi i uništene ekonomije širom svijeta. Bojim se kako bi nas u tome slučaju ove godine mogao dočekati i grčki scenarij.

Činjenica da su ove dvije političke sfere, HDZ i SDP , tj. HSDPZ na istoj crti gdje se zapravo ne sukobljavaju, nego se zajedno žele pomaknuti iz mrtve točke pomoću svoje zejedničke treće komponente, a to je slavoserbstvo. Ta kultura i narav je ljepilo, pragmatična baza njihovog spoja ali kao takva opče prihvaćena i dobrodošla od strane nezasitnog euRopskog želuca. Za ostvarenje jednog u svojoj osnovi takvog zlog nauma trebaju osobe i pokrete koji su homogeni i koji složno rade za jedan cilj. Stoga slavoserbstvo pokazuje da taj proces nije ni približno završen, a da provedbu njihovog dijela vode pohlepni i sebični taktički politički motivi, tj. izdaja, pljačka, zločin i mržnja.

Takvo SLAVOSERBSTVO je opisao još i Otac Domovine Starčević spojivši dvije latinske riječi scalvus i servus koje, jedna i druga, znače; sužanj, rob. Prema tome ta riječ označava osobu koja je dvostruki rob, fizički neslobodan i duševno. Starčević na te osobe ne gleda kao na pripadnike drugoga naroda ili rase nego kao na anacionalni, destruktivni i amoralni sloj društva koji je opasan po svaku društvenu zajednicu. Među njih izrijekom ubraja i najveći dio hrvatske inteligencije koji se udaljio od naroda i za volju lagodnoga života prilijepio uz svoje službe ne vodeći računa o dužnostima i odgovornošću prema narodu, a to nije ni čudo jer "kod nas je odgojenje takvo, da se njime odbijamo od posla, da svaku radnju smatramo sramotnom, da dobijemo želju za gospodstvom, volju za ugodno življenje. I, jer gospodstvo davaju tuđe ruke, nemaš načina za dočepati se ičesa, osim hvatajući se tuđinca, i to onoga, koji ti daje, ili će ti dati".

Narod željan istinskih promjena treba shvatiti samo jedno. Obnašanje vlasti proizlazi iz naroda jer on ne samo da bira već i odlučuje. Biranjem između HDZ-a i SDP-a zapravo se odabire ISTO. Nelustrirana, kriminalna, udbaška i porobljena Hrvatska! Izgleda kako to jedni još uvijek teško shvaćaju, drugi niti ne žele, a treći uz udbu i režimske medije teško da i mogu. Očito da bez takvog poimanja pa i zaštite demokracije nema u budućnosti prosperiteta, blagostanja pa ni istinskih promjena. Suprotno tome apsolutno je pogrešno, nemoralno i licemjerno sutra prozivati bilo koga jer zlo ili dobro ipak je samo produkt večinske volje i što je najvažnije, NAŠE KOLEKTIVNE SVIJESTI.

"Bolje je u takvom mraku upaliti jednu svijeću nego neprestano proklinjati tamu!"

ČINJENICA