Život u strahu je život u neznanju

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Utorak, 15 Rujan 2015 17:05

fShare

Tweet

Kažemo li da je licemjerje gore od laži, a glupost opasnija od svakog zla, onda život u neznanju smatrajmo samo konačnim ishodom. Kobnom posljedicom koja uz život na krvarini spada u daleko najsramotniji oblik društvenog i osobnog bitka.

Spomenimo se zato nekih činjenica promišljajući prije svega iz pravaškog kuta. Za primjer uzmimo podatak o 37 (neslužbeno) ubivenih domoljuba 90.tih i u vrijeme Domovinskog rata. Likvidiranih institucionalno od strane režima, a potom uzimanjem danka u životu na krvarini i svakodnevno.

Npr. pravaški čelnik pok. Ante Paradžik. Nikad kažnjeno ni procesuirano političko ubojstvo, čiji su počinitelji od strane Tuđmana prvo amnestirani, a zatim od strane Mesića dodatno nagrađeni. Ili poput svjedokinje R. Tomašić za svoju šutnju od Josipovića i dodatno odlikovani. Ako znamo da je pucanj u Paradžika i ostale domoljube bio pucanj u pravaštvo i suverenu Hrvatsku, onda uporno i sasvim opravdano množemo postaviti pitanje, čemu šutnja samozvanih pravaških inaćica, samoprozvanih pravaša ili deklerativnih domoljuba. Je li ono samo posljedica njihovog danka na krvarini, a koji onda logično isključuje i svaki vid njihove dosljednosti ili se opčenito radi o strahu, kao odrazu njihove ljudske ali i političke nevjerodostojnosti.

Kako god, u svakom slućaju pravac takvog političkog određenja potpuno je predvidljiv i logičan. On gotovo uvijek ide od zla pa na gore. Takvu vrst određivanja usporedio bih sa uporabom obrnutog azimuta u topografiji. Dakle, za sigurno određivanje cilja uzima se orjentir, dok se stajna pozicija određuje presjecanjem točaka dobivenih obrnutim azimutom. Što nam govori taj obrnuti azimut sadašnje hrvatske političkezbilje. Naravno, u odnosu na orjentir koji bi trebao biti isti za svakog domoljuba, nacionalno osvještenog i slobodoumnog državljanina RH. Pokazuje nam vlastito mjesto u stvarnom okruženju. Stvarnost u kojem se moral iskazuje nemoralom, deklerativno kršćanstvo duhovnim siromaštvom, ritualno domoljublje osobnim ili grupnim interesom, demo(n)kracija pasivnošću, sloboda ravnodušnošću, prosperitet hedonizmom, kultura slavoserbstvom, poštenje izdajstvom itd. Previše presjcajnih točaka koje sasvim precizno i nedvojbeno potvrđuju našu situaciju. Okruženje je to kojim vladaju nepisana pravila i zakoni obrnutih vrijednosti. Posebno pravaštvo koje po istoj osnovi danas predstavlja antipravaštvo. Život na otimačini, prijevari i izdaji.. jednom riječju na krvarini !

Kako se najveće prijevare, obmane i politički igrokazi uvijek ukrašavaju biranim i ujedno najljepšim rijećima, tako se i na tom tržištu ponude i potražnje, politički mrtvaci poput starih, isluženih i već pomalo dementnih kurvi , ukrašavaju naslagama šminke. Po po potrebi i zagušenim svijetlom plave ili crvene boje, a sve ne bi li se uporno i iznova uspjeli prodat. Zar su domoljubi i čestiti pravaši zbog takvog političkog bordela ginuli i bivali ubiveni. Da bi na njihovoj žrtvi iznikle ovakve spodobe, politički lažnjaci i nakaze. Još teže pada saznanje da dok pravednici spavaju i to mrtvačkim snom, opsjenari neumorno rade. Poput ukomiranih i paraliziranih čahura gledaju, a ne vide.. slušaju, a ne čuju.. osječaju, ali ne reagiraju.. zapravo poput one prispodobe o četvrtom majmunu samo stoje skrštenih ruku i čekaju. Koga i što?

Za to nam se vrijeme budućnost svela na udbo kriminalne organizacije i njihovu glasačku vojsku. Lisničare i Kokošare sa svojim satelitima. Kakav teatar apsurda i koje li ironije i licemjerstva! Takav karusel razbojnika, polupismenih pa i nepismenih uhljeba, lažnjaka, politikantskih prelivoda i podrepa nazivati "Domoljubnom koalicijom" ili „Spremnima “. Tako smo i u ratu govorili da postoje oni Za dom, ali i oni za doma Spremni .. naravno oni najbrojniji su uvijek bili i ostali spremni samo i isključivo za vlastiti interes.

Udbaški kišobran, obor ili šator, potpuno svejedno pošto se tom udbo kriminalnom cirkusu ni približno ne nazire kraj. Dapaće, u takvom teatru apsurda sporazumi se potpisuju s nepostojećim strankama. Onima koje su registrirane fiktivno, a u stvarnosti ne postoje ili su svoj pravni status i zakonski legitimitet odavno izgubile. Zapravo nisu ga nikad ni imali, jer su radili uvijek i sve mimo stranačkog Statuta pa i samog zakona.

Naime radi se o nedavnoj objavi potpisane kišobranske koalicije, a za koju nam je i sama Tomašić svojedobno otkrila kako njima ne treba platno, već samo žice. Službeno priopćenje navodi potpisivanje HSP AS sa HPB, iako sam potpisnik navodi HSPB. Kako god obje su nelegalne i nelegitimne, a sam čin protupravan i nezakonit. Dakle, čemu i kako to zapravo rade Lisničari ? Otme se stranka pravšima i da u ruke hdz-ovim prvašima. Zatim se stvaraju brojne paralelne inaćice, pa čak u ovom slućaju i fiktivno registrirane stranke. Sve da bi se u konačnici svi mogli udružiti sami sa sobom, a javnosti takav čin prikazati Domoljubnom ili Spremnom koalicijom. Bez obzira dakle, radilo se o udbaškom kišobranu lii svekolikom domoljubnom cirkusu, ostaje nam dojam da ili udba radi savršeno ili svi ostali ne rade apsolutno ništa. To navodi na uzbunu. Jer ne vidit danas očito, ne znaći više biti samo nedobronamjeran i slijep pored zdravih oćiju, nego potpuno politički nepismen ili još točnije, zao i totalno glup. Ako uz to još znamo i da nam je i sama oligarhijska klika anacionalna i asocijalna, onda nam ni budućnost nije više toliko crna jer je kao narod zapravo i nemamo.

Zato je ovo što se danas radi doslovno stravično. Nije više na dijelu samo mešetarenje i kompromiterstvo, protiv čega se dr. A. Starčević čitav svoj politički vijek borio, nego je to prostitucija i nemoral u svom najgorem obliku. Politikantske bakanalije s najgorim politikantskim ološem kojeg je hrvatski narod ikad vidio, a koji o izvornom pravaštvu i starčevićanstvu ne zna apsolutno ništa. Ako su temeljni stupovi izvornog pravaštva Pravo i Pravednost, onda ovo što se danas događa nije i ne može biti ništa drugo nego antipravaštvo. Pa zar uopće ima nekoga tko to ne vidi ? Tko to od svjetonazorskih pravaša ili domoljubnog puka ne želi vidjeti i pitam se uostalom zašto? Jer ta „četiri majmuna“ nisu odraz samo društvenog bezakonja ili tek puka posljedica udbo kriminalnih nedijela, pa čak ni života na krvarini. To je vrijeđanje ljudske inteligencije i zdravog razuma, ali ništa manje ni samog zakona. Bahato izrugivanje pravdi i licemjerno politikantsko orgijanje nad Starčevićevim grobom u doslovnom smislu te rijeći.

Jer ako je pucanj u Paradžika i ostale domoljube bio pucanj u Hrvatsku, onda također i prihvaćanje uzaludne žrtve, ne predstavlja ništa drugo do smrt živućih. Ili neki možda samo misle da su živi. Ako, kao što se kaže, kršćanska žrtva rađa samo nove kršćane, onda se isto tako prihvaćanjem takvog zla i života na krvarini, za normalnu društvenu pojavu, rađaju uvijek i iznova samo nove izdajice. Koji su danas dominantniji, izdajice ili kršćani, to se možemo uvjeriti svakodnevno.. svatko u okvirima svoje svijesti i po vlastitoj savjesti !

U svakom slućaju dobro djelo učinjeno narodu ne može bez ploda, a zlo djelo bez kazne ostati. ( A. S.)

ČINJENICA