Hrvatska u stisku političkih mrtvaca !

Pin It

„Dok u jednom narodu mnogi žive izvan ideje cjeline i ne bave se politikom, a pritom jadikuju na diktaturu, ne može biti promjena, jer je u tom slučaju kriv narod što ima diktaturu, a diktator sjedi na svojoj prirodnoj stolici. Biti slobodan i htjeti biti slobodan znači biti u neprestanom naporu...( prof. Ivan Oršanić)

Spadaju li dakle Hrvati među politički i duhovno ljenije narode i što nas je zapravo takvima učinilo, a onda i dovelo ovdje gdje jesmo ? Odgovori su s povjesnog gledišta brojni. Izdvojimo tek hrvatsko izdajstvo i ratove. Činjenica da je Hrvatska premala zemlja za toliko izdajica, a drugo da je u svim ratnim strahotama uglavnom venulo hrvatsko cvijeće, a raslo građansko smeće.

Kako ipak živimo ovdje i sada tako bih bar neke od odgovora radije potražio u sadašnjosti . Prvi bih pronašao u farizejskom odnosu Crkvene organizacije. Drugi u lažnoj duhovnosti i promicanju krščanskih vrijednosti od strane deklariranih (ritualnih i tradicijskih) vjernika. Vjerujem da iz toga poizlaze gotovo sve ostale uzročno - posljedične teze o GRIJEHU STRUKTURA i GRIJEHU PROPUSTA. Ako bi to bio uzrok onda su posljedice više nego vidljive; frustriranost društva, intelektualna uškopljenost, politička eutanazija i na kraju sveopća apatija i duhovna lijenost. Razmišljanje postaje povlastica slobodnih ljudi, a kreativni otpor pružaju samo rijetki ili što je još gore, uopće ga nema.

Ono što je slijedeće jesu sami temelji Domovinskog rata. Točnije nositelji tih vrijednosti dragovoljci –branitelji. Nepobitno da su tih preko tisuću braniteljskih udruga zamišljeni upravo kao temelj svih ostalih društvenih PODJELA. Izboreno ratom gubi se u miru. Činjenica da se sloboda ne stvara izdajništvom, prosperitet sluganstvom, a niti se demokracija brani štiteći totalitarne ideologije. Naprotiv, tako suprotna i proturječna stajališta mogu biti samo proizvod doktrine determiniranog kaosa (ciljanog nereda). Cilj im je dakako stvaranje manipulativnog ozračja i kao reakciju na to bezdušnost, ravnodušnost i pasivnost. Naravno sve na korist vlastite štete i cijelog hrvatskog naroda. Takvo stanje je najbolja podloga, uvod u robski odnos i diktaturu.

Ono što bi nas trebalo obraniti od atmosfere beznađa i besperpektivnosti jest POLITIKA. Politika kao društvena znanost i životna djelatnost na dobrobiti zajednice. Politika koju su zločinci učinili alatom u svojim rukama. Rekao bi Ante Starčević slavoserbi, čovjećuljci i nule koji narod s razlogom odvrču i od same primisli bavljenja politikom. Koji je prostituiraju do točke gađenja, dok s druge strane od nje rade unosam posao. Hedonističku oazu za odabranu anacionalnu i asocijalnu kastu, te svoju probranu klijentelu. Strogo zabranjeno područje kojeg čuvaju njihovi plačenici i sverežimski psi čuvari.

Od Hrvatske su napravili privatan posjed. Hrvaticama i Hrvatima otvoreno ukidaju značajke naroda proglašavajući ih građankama i građanima. Obrnuti sustav vrijednosti gdje se do vrha dolazi isključivo najnižim porivima i osobinama. Primitivizmom i nemoralom. Bezakonje kojim sve više dominira samo jedan zakon. Zakon preživljavanja. Moguće baš zato kako bi se ljudima ubilo svaku volju za razmišljanjem jer tada postaju podložni svakoj manipuliciji. Još bolje rečeno „onaj tko se odrekne razmišljanja ostaje bez zadnje sjenke slobode.“

Usporedimo to sve s Predsjedničkim izborima na koje se nije odazvalo 53% hrvatskih glasaća. Dakle većina! Gotovo nevjerojatno zvući podatak da nakon brojnih Referenduma večinu ljudi nije briga ili uopće ne shvaćaju značenje i svrhu istih. Recimo samo primjera radi da ovi Predsjednički izbori u suštini i nisu bili ništa drugo osim još jednog narodnog Referenduma. Uz prethodne poput Referendumskog ustanka, pitanja ćirilice, preferencijalnog glasovanja, monetizacija cesta i izdvajanja, sad smo npr. imali pitanja; LUSTRACIJE (političke, financijske i gospodarske), Ustavnih promjena, DD, monetarne politike i dužničkog ropstva, ZERP-a itd. Uglavnom dekriminalizacije i demokratizacije društva. Apsurdno da svi dosadašnji Referendumi iako uspješni, od strane obnašatelja vlasti i hrvatskog krivosuđa ipak nisu prošli. Ovi Predsjednički izbori svakako prolaze iako u narodu po svemu nisu uspjeli. Zanimljivo recimo i to da oni koji su podržali Inicijativu U ime obitelji i pravo na preferencijano glasovanje, sada su glas dali protivnicima tih stajališta. Isto je i sa svim ostalim navedenim pitanjima. Tako da bih iza tih bezbrojnih kontradiktornosti i licemjerja izdvojio bar dva po meni najporaznija razloga.

Prva je glasačko tijelo i dominacija udbo kriminalnih mašinerija HSDPZ-a, koje predstavljaju samo dva lica jedne te iste političke strukture. Zapravo bi se o njima moglo reći kako je to još jedina preostala profitabilna grana hrvatskog gospodarstva imuna na siromaštvo i recesiju. Jedini primjer hrvatske samoodržive, a rekao bih i samoupravne industrije koji uglanom ovisi o pljački, te gluposti i neznanju širih slojeva društva. Njihova nebriga i nepoznavanje suštinskih problema je tragična. Zvući zastaršujuće da potrošaći takve ideologije ne žele, a velikim dijelom zapravo nemaju ni blage veze što znaće pojamovi poput LUSTRACIJE, DIREKTNE DEMOKRACIJE itd. Porazno je da licemjeri i konzumenti takvih laži gotovo luđačkom strašču stavljaju formu ispred sadržaja. Tako da se na kraju zapitam je li narod uopće i svijestan toga da mi u Hrvatskoj imamo prosrpsku paravladu, kao gotovo i sve državne i gospodarske parastrukture. Shvaća li itko da je udba u sinergiji s kriminalnim organizacijama danas vlasnik hrvatske države, kao što to i sami tvrde 1/1. Da su sa dosjeima i mikrofilmovima pohranjenim u Beogradu, Srbi i Jugoslaveni danas gospodari hrvatske vanjske (regionalne) i unutarnje politike. Da umjesto tog zagušujućeg politikanstva i udbo kriminalne diktature koje se samo dogovorno i sporazumno rotira, nama trebaju slobodni i neokaljani hrvatski političari. Javni djelatnici bez repova s čistim osobnicima. Korektiv društva bez kojeg nikada nećemo moći slobodno prodisati.

Drugi razlog su sami „političari“, lažnjaci i politikanti. Na ovim su izborima ponovno p(r)okazali sebe i svu trulež vlastite profesije. Obranili su dobro poznata stajališta kako nema tog govna kojeg oni ne mogu progutati. Kalkuliranje, demagogija, populizam, ulizništvo i prijetvornost .. trkeljanje o svemu čemu. Ohrabrujuća iznimka bio je tek Ivan Sinčić. Iako još uvijek bez jasno definiranog nacionalnog profila, ipak netko čija se iskrenost prepoznala. Samo zašto potrebu za ISTINOM i istinskim PROMJENAMA nazivati iznenađenjem. Žalosno da DOSLJEDNOST I VJERODOSTOJNOST, kao suština i bit bavljenja politikom, mogu nekome predstavljati iznenađenje. Dapaće, normalno bi bilo da onaj tko izgubi političku dosljednost i vjerodostojnost završi kao politički mrtvac. Zato pogledajmo samo tko danas upravlja Lijepom našom. Pa upravo ti politički mrtvaci !

Iza realizacije svakog političkog programa, te svih izrečenih namjera i obečanja trebaju prije svega stajati dosljedni i vjerodostojni politički predstavnici. Neokaljani ljudi čistog obraza koji se neće niti mogu zamoriti u davanju svojoj Domovini. Kako reće B. Bušić „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što !“

„Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima: ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni, ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima koji će ostati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.“ E.G.White

 

ČINJENICA