Semper Fi ! 2. dio

Pin It

Ostojić: Mogu zabraniti prosvjed branitelja, ali neću ! Evo su prosvjedi dragovoljaca i branitelja prošli stoti dan i nakon prvog dijela skupljenih, a sad već i potpuno slegnutih dojmova javljaju se i neki novi. Kao dragovoljac Domovinskog rata i davatelj bezrezervne potpore svojim sestrama i braći po oružju, zapravo već duže vremena pokušavam donijeti neke smišljene zaključke o svemu što se događa.

Tako da mi ova najnovija i po svemu točna izjava mininistra Ostojića sad već potvrđuje odavno donesene zaključke.

Bez potrebe ulazit u neke veće dvojbe i analize, zanimljiva je činjenica da prosvjedi u Savskoj odgovaraju svima. Odnarođenim obnašateljima na vlasti isto kao i opoziciji. Jednima postaje sredstvo za preuzimanje vlasti, a drugima dimna zavjesa iza koje u tišini provlaće brojna protunarodna pitanja. Jedno od bitnijih je Prijedlog zakona o referendumu, kojim se uvode restrikcije referendumskih pitanja i udaraju temelji predstavničkoj diktaturi. Nadalje, ono što je svima zajedničko to je svakako stanje trajnih i dubokih podjela u hrvatskom društvu. Stvaranje navijačkih skupina uz pomoć kojih bi onda puno lakše provodili svoju izdajničku, anacionalnu i asocijalnu politiku. Primjera radi govori se o veteranskoj bolnici ali ni i o tome da je Hrvatsku napustilo tisuću liječnika, dok nam s druge strane dolaze oni iz Srbije i BiH, uglavnom bez specijalizacije. Poanta svega je da su sve stranke kao i političari postali isključivo svrha samima sebi. Interes i profit postao je mantra sitih, a gladnima su namjenili igre bez granica.

Što je dakle s namjerama samih prosvjednika i gdje su oni danas u svemu tome? Od čvrsto postavljenih zahtjeva o smjenama pa sve do održavanja raznih tribina. Iako za istinu treba reći da i nakon brojnih javnih istupa još uvijek sve ostaje potpuno nejasno. Neki u svemu ovome očito ne čuju dobro, neki čuju jako dobro samo ih je sve manje briga, a one koje to još uvijek zanima nemaju ni do danas saznanja o sadržaju tih zahtjeva. Radije bih s toga, umjesto sadašnjeg ostraščenog navijanja, volio jednom vidjeti i neku njihovu javnu objavu ili argumentiranu raspravu. Isto tako i konačno saznati jesu li ovo prosvjedi dragovoljaca branitelja ili samo stopostotnih invalida Domovinskog rata.

Za pridonijet mogućoj raspravi izdvojimo samo dva bitna i za mene najznakovitija primjera. PTSP i dragovoljački dodatak. Volio bih kad bi mi pri tome netko od upućenijih na ovo i odgovorio.

Prije toga spomenit samo to da se od mnogih čuje kako je opet sve isto kao za vrijeme rata. Pošto je veliki dio njih na početku samog rata već znali svoj interes, drugi su se prema osobnom interesu određivali tijekom, a nerjetki nakon rata. Ishod takvog prvenstveno interesnog određivanja nalazimo i u činjenici da je HV danas jedna od rijetkih pobjedničkih vojski u svijetu bez kodeksa vojničke časti. Bez vojničkog kodeksa nema ni jasnog opće prihvačenog kriterija, a bez kriterija nije moguć ni zajednički stav po pitanju bilo čega što se odnosi na status i dragovoljačko braniteljska prava. Dakle, širom se otvara mogućnost da u konačnici opet iznova i po tko zna koji put sve postane podložno manipulaciji i interesu pojedinaca. Ne zajednici u cijelini.

Činjenica da Hrvatsku kao duboko podjeljenu državu predstavljaju političari bez ikakvog stava, crkveni predstavnici bez poslanja i narod bez morala. Opčenito postali smo društvo bez ikakvih kriterija. Sustav u kojem dominiraju isključivo nepisana pravila. Zlo je postalo dobrim, a dobro zlim. Time bih posebno naglasio da i svu tragediju hrvatskog čovjeka više ne nalazimo samo u spoznaji da je on danas materijalno i duhovno potpuno uništen, već u tome da ga je za to sve manje i briga. Odgovori se dakako traže u sveopčoj ravnodušnosti i pasivnosti. Beznađu koje postaje zaštitnim mehanizmom svih naših očito promašenih uvjerenja, bijegu od brojnih zabluda i svakodnevnih prijevara.

Je li onda moguće ustvrditi to da, dok smo se borili za slobodu, znali smo što nam je cilj, a sad kad smo je ostvarili ne znamo ni sami što želimo. Ovim se uvodom vračam već ranije spomenutim pitanjima PTSP-a i dragovoljačkog dodatka. Znakovitoj kategoriji dragovoljačko braniteljskih prava. Pogotovo što sam se i sam svojevremeno radi toga žalio u Ministarstvu. Na što su mi tada odgovorili da sam apsolutno u pravu, ali eto Zakon je nažalost takav kakav jest. Naravno na primjedbu da ako je taj zakon loš, kako onda ne poduzimaju ništa da ga promjene, ostali su bez rijeći. Zato bih ja bih te rijeći danas svakako volio čuti od naših prosvjednika.

PTSP

Određivanje vremenskog roka je nehumanost, čisti idiotizam i protuzakonit čin. Pa zna se da su Amerikanci ovu dijagnozu ustanovili čak 50.god. nakon 2. Svj. rata. Struka je u tome također složno rekla: „Mijenjajte zakonsko ograničenje za prijavu PTSP-a i vremenski rok za ostvarenje pripadajućih prava.

Pri tome treba nebrojeno puta treba ponoviti i reći istinu o djelatnoj preobučenoj jugo oficirskoj kamarili, a koja je protuzakonito koristila i još uvijek koristi povlastice isključivo njima prilagođenog sustava. Tako recimo da su gotovo svi posjedovali dvije potvrde. Jednu o radnoj sposobnosti, a drugu o PTSP-u do 2005. Kad su išli u mirovinu ili recimo još uvijek rade, uzimali bi otpremnine, a onda pokretali navodni PTSP i dizali si visinu mirovine. Novim Prijedlogom zakona o braniteljima jedino bivši oficiri i podoficiri zadržavaju sva prava pošto im se računa jugo kontinuitet. Te su informacije, za razliku od brojnih dragovoljaca i hrvatskih branitelja, imali tijekom cijelog rata i poraća. Ne samo informacije, nego i točne naputke što, kako i kada raditi. Ako tome još spomenemo i oko tri tisuće počinjenih suicida, onda se nameće pitanje čemu tolika šutnja. Zašto upravo prosvjednici o tome više i otvoreno ne progovore.

Dragovoljački dodatak.

Naravno tako nakaradan zakon uspjeli su učiniti još nakaradnijim. Naime, dragovoljački dodatak su vezali uz invalidsku mirovinu, a ne status. Njega bi zapravo trebao imati svatko tko je dragovoljac bez obzira po kojoj osnovi otišao u mirovinu ili nemati ako to nije. Međutim, to nije slućaj nego su ljude svjesno podjelili tako da danas imamo one koji su ga dobili za par mjeseci rata, a nisu recimo dragovoljci koji su bili cijeli rat. Ima ga recimo veliki broj lažnjaka, a nemaju ga npr. istinski dragovoljci s PTSP-om osim ako nisu napravili invalidsku mirovinu.

Znaći imamo brojne lažnjake koji su prevarili državu i za to bivaju dodatno nagrađeni, dok dragovoljci koji su u pravilu ostali najpošteniji ostaju bez ikakvih prava. Sve s jednom svrhom. Zavadi pa vladaj ili još bolje, kupi pa upravljaj. Normalni su tako ispali totalno ludi, a "ludi" najnormalniji. Zapravo žgadiji danas najkorisniji. Je li to i razlogom što se brojne udruge umjesto skrbi i borbe za zaslužena prava, još uvijek radije bave vlastitim interesom i politikanstvom. Upravo zato i kažem da su lažni branitelji najbolji i najvjerniji čuvari ovog odnarođenog režima. Oni koji su ipak zaboravili ono što smo nekad željeli poruka da se vrate vlastitoj odgovornosti. Jer samo doživljavanjem odgovornosti i slobode stvara se slobodan čovjek i slobodna zajednica.

SAMO ISTINA OSLOBAĐA - SMIRUJE LJUDE U SEBI I IZMIRUJE LJUDE OKO SEBE !

 

ČINJENICA