Pravaška golgota

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Utorak, 31 Prosinac 2013 17:07

fShare

Tweet

Pa dobro kada i hoće li se pravaši napokon ujediniti? Pravaštvo se urušava, nestaje..nema ga više! To su upiti koji se predugo i prečesto provlaće kako kroz režimske medije i javnost tako i među dijelom domoljubne, naročito pravaške populacije. Pitanje koje se postavlja uporedo sa sve većom količinom laži, nemoći pa i opčeg nerazumjevanja političke zbilje.

Takva današnja, gotovo osuđujuća intonacija ovog svakidašnjeg upita ali najviše od svega neprihvaćanje pa i suštinska nezainteresiranost za bilo kakvim razumnim ili istinitim odgovorom, iziskuje nužan i prije svega pravaški osvrt.

Prvi dio odgovora svakako treba potražiti tamo gdje je sve započelo. Pravaška Golgota; ubojstva, progoni i podjele od strane udbe i tada službene politike, paralelno sa stvaranjem hrvatske države. Sam osnivač hrvatske vojne obavještajne službe g. Dragutin Frančišković izjavio je u Hrvatskom slovu još 2006. godine da je po njegovim spoznajama Josip Perković uključen u 16 političkih ubojstava tijekom Domovinskog rata (Paradžik, Barešić, Kraljević, Udiljak i dr.). Ovo se svakako može prihvatiti kao kopetentna i utemeljena izjava. Dakle od režimskih okvira nakon toga događaja i gotovo sudbonosnih smjernica održavanja pravaštva na čuvenih do 5% , pa do potpunog gašenja ili čak sadašnjih pokušaja ujedinjavanja pod tzv. udbaški kišobran, konstantno se prozivaju, osuđuju i napadaju samo žrtve. Gotovo nikada zločinci. Zašto? Jer ono što je im je zajedničko i u čemu su ipak svi složni je zavjet šutnje. Dapaće, takva šutnja kao novonastalo kompromiterstvo takozvanih "pravaških" čelnika je temelj njihove današnje pragmatične i mešetarske ali nikako i pravaške politike.

Već navedenom kompromiterstvu i mešetarenju kao svevremenskom političkom zlu, odnosno dvijema glavnim značajkama suprotnim Starčevićanskoj misli i pravaškom življenju, nadodao bih nešto još i gore. Kronološkim bih slijedom i bar dijelom proživljene i iskustvene istine, a u svakom slučaju pravaške, želio doprinijeti što boljem razumjevanju sadašnje realne političke zbilje u kojoj laž i manipulacija postaju središte i okosnica političkog djelovanja. Možda ponuditi i bar dio odgovora onima koji iz različitih pobuda postavljaju takve upite.

Kao jedan od osnivača pravaških podružnica u Kaštelima, time i jedan od onih koji sva svoja politička nastojanja usmjerava ka spajanju (nikad razdvajanju), svjedok sam istine koja ide u prilog ovakvim tvrdnjama. U tome je gradu HSP niz godina bila relevantna pravaška opcija i u svakom slučaju njen zadnji predsjednik bio je dobra osoba i pravaš. Pojavom podružnice HSP AS kao jedne od najjačih u SD županiji ušlo se u pripremu za lokalne izbore. Međutim, umjesto očekivanog ujedinjenja, kojega su zagovarali svi pravaši, od R.Tomašić tada je stigla zabrana. Kao politički partner se bezuvjetno uvjetovao HDZ, HSP se prozvao lopovima i čak stavio u isti rang sa SSDS-om. Dapaće, samim izborima su prethodile i brojne druge udbaško režimske smicalice. Predsjednika podružnice HSP se dugo i uporno nagovaralo da preuzme HSP AS, dok se predsjedništvu podružnice HSP AS istovremeno nudilo prezimanje HSP-a. To je zapravo samo po sebi već bila jako žalosna politička stvarnost. Ipak kako su svi ostali dosljedni i vjerodostojni, zapravo pravaši do samoga kraja, predsjednika HSP-a se ipak nasilno uklanilo i nestatutarno postavilo treću osobu. Dok Predsjedništvo podružnice HSP AS neposredno pred same izbore kompletno napušta i izlazi iz takve stranačke organizacije. Treba li naglasiti da se svo to odigravalo pod HDZ-ovom režijom i kakav je u konačnici zapravo bio ishod ? Ujedinjavanje pod udbaški kišobran Hdz as!

Pravaši izašli iz stranke, a koji su se aktivno četiri godine spremali, 20-tak dana prije samih izbora, uz podršku domoljuba, prvenstveno ABH i Udruge Volim Hrvatsku, odlučuju se ipak za prikupljanje potpisa i izlazak sa nezavisnom listom. S druge strane HSP sa nelegalnim predsjednikom ali u tome momentu ipak stožernom pravaškom podružnicom i HČSP (iako samo na papiru) se ujedinjuju pod krnji i tek osnovan HSP AS u kome zapravo nema nikoga. Bez članstva pa čak ni u potpunosti statutarnog saziva predsjedništva. To je koliko znam jedino službeno i povijesno ujedinjavanje pravaša (HSP AS, HSP, HČSP) koje je dobilo suglasnost takozvanih pravaških čelnika. Čitatelji neka sami zakljuće zašto i kako to nitko nije prošao prag? Kome je razbivanje, a potom i ovakvo ujedinjenje išlo u prilog? Uz navedeno s početka ovim su primjerom sadržani gotovo svi odgovori. Naravno upućeni onima koje pravaštvo kao i ISTINA doista zanima.

Činjenica da pravaštvo kao autohtoni i najstariji hrvatski svjetonazor koji sadržava socijalnu, liberalnu i prije svega izraženu nacionalnu komponentu, uzima glasačko tijelo svima. Prema tome svima i smeta iako osim bivših komunista i današnjih neoliberala kao različitih servilnih slugana i lažnjaka u Hrvatskoj nikoga zapravo ni nema. Pri tome najgore što zločinci koji su pravaše ubijali, progonili i dijelili danas odlučuju o njihovoj sudbini. Oni danas određuju tko je i tko bi doista trebao biti pravaš. Kao što partija na čelu s Arsen Baukom indikativno o tome donosi konačnu partijsku presudu. O tome takozvani "pravaški" čelnici šute ili bi pak i onima koji govore bilo bolje da šute. Samo zato što deklarativni domoljubi, krščani pa i pravaši nikada nisu znali ni prepoznati, a ni prihvatiti ISTINU. Totalitarno udbaška podvala prihvačanja od dva zla manje nikako i nikada ne može biti domoljubna, krščanska ni pravaška opcija jer ono je na posljetku uvijek i sve JEDNO te ISTO, zlo.

Zvonko Bušić je o tome rekao "Stvari su vrlo jednostavne, samo ih mudraci i mešetari, koji nas žele zbuniti čine kompliciranima."

Kako je pravaštvo način življenja tako se i pravaštvo nikada i nitko neće ugasit. Biti će ga vazda i navik, dok god je u pravašima života!

ZDS

ČINJENICA