Euroslavija
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Nedjelja, 20 Srpanj 2014 17:09
„Stupanj sklonosti apsolutnoj vladavini proporcionalan je stupnju prijezira prema vlastitoj domovini“ (Tocquevilleova teza iz teorije prava države). Geostrateška pozicija Hrvatske i sva naša, naročito nedavna povijest, ući nas kako nijedna slučajnost nije niti je ikada bila slučajna. Ne ulazeći dublje u to je li hrvatska država u globalnim okvirima bila željena više, manje ili nikako, ne mjenja na činjenici da smo je najviše i možda jedino željeli mi Hrvati.
Međutim, ne svi. Zato se mnogi i do danas trude ostavit dojam kako je danas sve više jugoslavena i hrvatskih građana koji su izgubili Jugoslaviju, a sve manje Hrvata koji su dobili Hrvatsku.
Jedan od pokazatelja ne prihvaćanja i ne mirenja s ostvarenjem hrvatske državnosti, a po meni i najjaći je sprovod pok. predsjednika Franje Tuđmana. Ni tada nije bilo slućajnosti u nedolasku predsjednika svjetskih država (s izuzetkom Turskog) na posljedni ispraćaj. Dolazak samo državnih predstavnika bila je vrlo jasna poruka. Od tada pa do danas neprekidno se radi na preraspodjeli geostrateških pozicija na ovim prostorima. Dakako, u tišini i sinergiji slobodnih zidara globalnog svijeta. Tranzicija jednako integracija.
Podsjetiti se još 1996.g. kada je EU i službeno počela objavljivati svoj "regionalni pristup" u ostvarivanju suradnje sa zemljama koje su stekle svoju samostalnost raspadom bivše Jugoslavije, plus Albanijom. Poznato tada kao nacrt s nazivom 5+1-1. Prema drugoj, američkoj inicijativi o regionalnoj integraciji zemalja u Uniji jugoistočne Europe (SECI), Hrvatska je trebala biti još dublje u totalnom balkanskom okviru proširenom s Bugarskom, Rumunjskom i Moldavijom, pa čak Grčkom i Turskom s dodatkom Mađarske i Slovenije. Dolaskom na vlast tandem Račan - Mesić, 2000. g. održavanjem Balkanskog samita u Zagrebu, započeli su projekt treće Jugoslavije. Zapravo regionalnu integraciju, istovjetnu planu integracije jugo-balkanske regije prema prijedlogu EU. Otada pa do danas u terminološku uporabu ulazi poznati pojam „zemlje regije“. Dakle, postavlja se sad pitanje je li ulazak Hrvatske u EU od tada pa do sada nešto promjenio. Vjerujem da je ali to samo u pristupu rješavanja zacrtanog plana. Ne i njegovoj konačnoj promjeni.
Ono što trenutno većina režimskih medija prešućuje dogodilo se nedavno 5.-7. lipanj 2014. u Beogradu. Tamo se naime nakon 82 godine dogodio drugi najveći masonski skup u svijetu. Došlo je 250 (30 Velikih masonskih Loža iz Europe i svijeta) najviših predstavnika i vodećih masona iz cijelog svijeta kako bi se usuglasili oko novog svjetskog poretka, dakako i nove karte. Prema upućenima, taj beogradski Europski masonski miting trebao je biti priprema za predstojeći svjetski kongres Trilateralne komisije. Navodno bi se trebao održati u Beogradu iduće godine, a na dnevnom redu je “strateško planiranje i redefiniranje nove regije unutar prostora bivše Jugoslavije.“
Bilo bi jako zanimljivo saznati što o tome misle hrvatski vodeći Masoni, Hanžeković, Luković, a posebno gđa. Kitarović. Teško je vjerovati kako to geostrateško prekrajanje prolazi bez Hrvata. Ipak bi oni kao visokopozicionirani zidari trebali biti upućeni u sve eurojugoslavenske tajne. Ne zaboravimo pri tome ni to da je i Krleža, čovjek od glave do (četrdeset)pete, također bio na čelu lože „Nova Jugoslavija“.
Neizbježna je činjenica kako bi danas mnogi htjeli Bogu se molit, a đavlu služit. Zato bježe od istine ma koliko god lagali sebe ili druge da im je važna.. koliko im god ona bila ispred nosa i k tome kristalno jasna.
Međutim, Istina je Božja ljubav jer samo onaj tko istinski ljubi Boga taj ljubi i istinu !
ČINJENICA
