Deklaraciju iz Subotice Srbija promptno 'okačila mačku o rep'!

Pin It

Bilo je pomalo i dirljivo vidjeti velikog srbskog Vučića i milu nam Kolindu kako zajednički konzumiraju tradicionalni srbski 'leb i so' a pičence im nudi milo srbsko 'dete' sa šajkačicom na glavici; nek' se zna tko je gazda!

A tek Deklaracija, sastavljena po potrošenoj matrici 'bla-bla-bla', malo o granici, pa malo o nestalima, pa opet o pravima manjina…itd., izuzev o onom nesretnom secesionističkom Zakonu kojim Srbija sama sebe stavlja u poziciju balkanskog den Haaga nadležnog za sve zločine počinjene 'u regionu'.

E, o tome ni jedne jedine riječi u toj, kako joj Vučić i Kolinda tepaju, 'istorijskoj' Deklaraciji o dobrosusjedskim odnosima!?

Nije se ni tinta osušila na tom trivijalnom komadu papira, na uzajamno potpisanoj Deklaraciji, a Srbija je netom nakon dva dana pokazala tko je pravi gazda 'u regionu' posebno kad su u pitanju ratni zločini ali ne samo oni od 'jučer' nego od 'pamtiveka'.

O čemu se radi?

Nakon što je Vlada Srbije opozvala šefa svoje misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu Duška Lopandića, i to zbog velikih propusta vezanih za izložbu o 'ratnom zločincu' Alojziju Stepincu, oglasilo se prije dva dana i srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova kojem je na čelu svakako premijer Aleksandar Vučić.

Uz to što su Srbiji(a 'Srbija' je i Vučić, potpisnik famozne Deklaracije!, nap. a.) zasmetali izložba i njezin slogan „Kardinal Stepinac - apostol nade i ljubavi prema Bogu i ljudima“, u svom priopćenju (nakon potpisane Deklaracije u Subotici!?, nap. a.) 'ministarstvo spol(j)nih poslova Srbije' kardinala je nazvalo, in medias res-ratnim zločincem:

„Građani Srbije moraju znati da ambasador Duško Lopandić i naša misija u EU-u nisu uopće obavijestili nadležno Ministarstvo vanjskih poslova i nijedno drugo državno tijelo (ni Vučića ni Nikolića, bivše radikalne četnike, nap. a.) u Srbiji o organiziranju izložbe o ratnom zločincu Stepincu, koji je osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina nad Srbima u fašističkoj ustaškoj NDH“, stoji, među ostalim, u priopćenju srbijanskog ministarstva vanjskih poslova….koje, eto, savršeno poznaje 'istoriju regiona'!

-Prema takvoj izjavi 'zbog zločina nad Srbima' moglo bi se zaključiti da je sam Stepinac svojom rukom klao 'srbsku nejač'!?

Na taj srbski bezobrazluk reagirao je, doduše, naš rezolutni ministar vanjskih poslova Miro Kovač nazivajući takav rječnik neprihvatljivim i nedopustivim.

Kovač ističe da Hrvatska želi dobrosusjedsku suradnju u europskom duhu, a to isključuje komunističku i (srbsku)nacionalističku retoriku te iskrivljavanje činjenica.

„Takav rječnik je neprihvatljiv i nedopustiv.“, poručio je Kovač.

Srbskom Vučiću i 'umirovljenom' četničkom vojvodi Tomi-Grobaru Nikoliću nakon ove 'oštre' izjave ministra Mire Kovača sigurno se i danas tresu gaće od stida i straha!?

Svetost, već blaženika, Alojzija Stepinca određuje katolička Crkva i hrvatski narod a nikako protuhrvatska srbska politika protkana ordinarnom nacionalističkom i prljavom komunističkom retorikom.

Nikome u Hrvatskoj ni na kraj pameti ne bi bilo osporavati svetost primjerice Svetog Save, pa stoga, ovo opetovano prozivanje blaženog Stepinca ratnim zločincem samo šteti (farizejski)deklariranim dobrosusjedskim odnosima Hrvatske i Srbije odnosno potpisanoj Deklaraciju u Subotici koju srozava na čisto licemjerstvo.

I još nešto što ide u prilog srbskoj politici ali ovaj put od strane hrvatske komunističke klateži, notornih veleizdajnika:

Nije tajna da je komunistički zločinački režim(jučer i danas, nap. a.) sebi dodijelio ulogu nametnuti hrvatskom narodu doživotnu hipoteku genocidnosti od mitološkog Jasenovca do prazne Šaranove jame.

Za realizaciju tog nauma trebalo je oblatiti sve njegove prvake, uključujući i duhovnog oca kakav je bio kardinal Stepinac, danas blaženik.

Licemjerstvo tadašnje vlasti(i aktualnih kolaboranata-orjunaša, nap. a.) odražavalo se u činjenici kako je Stepinčeva propovijed izrečena na nedjelju Krista Kralja 1943. u kojoj je nadbiskup snažno napao ustaški režim i rasnu politiku, raspačavala po šumama za propagandne potrebe partizana, a čak ju je prenio i Radio London.

Samo dvije godine kasnije, Stepinac je postao omrznuta ličnost, ne zbog tobožnje suradnje s ustašama (to je partizanima bio samo alibi), već zbog evanđeoskog svjedočenja o nespornom pravu hrvatskog naroda na vlastitu državu. Skorašnje preseljenje posmrtnih ostataka Stepinčeva suca i tužitelja, Jakova Blaževića i skora kanonizacija kardinala Stepinca uzročno posljedično su povezani. S obzirom da se Stepinčeva kanonizacija nezaustavljivo bliži, na sve načine treba se odgovoriti protumjerom i rehabilitirati njegovog egzekutora. Činjenica da 18 godina nakon smrti, antifa-SABA pokreće ovo pitanje, i da bi stvar bila gora, u potpunoj tajnosti, govori da 'hrvatski' mrzitelji katoličke crkve i hrvatskog naroda nikako ne mogu prihvatiti povijesnu veličinu kardinala Alojzija Stepinca.

Rehabilitirati Stepinčeva 'egzekutora' Jakova Blaževića(autora knjige 'Tražio sam crvenu nit', 1976.g.) na ovakav način potpuno je u suprotnosti sa saborskom deklaracijom kojom se proces protiv Alojzija Stepinca proglasio montiranim i ništavnim te rezolucijom Vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima.

Ususret kanonizaciji blaženog kardinala Stepinca, pokušava se rehabilitirati zločinačka (dakako, komunistička, nap. a.)ideologija koja je direktno odgovorna za nesretnu sudbinu i podjarmljivanje cijelog hrvatskog naroda.

Uz sveca Stepinca, komunistički sljedbenici odnosno Blaževićevi 'tragači za crvenom niti' moraju imati i svog 'sveca' u liku Jakovine Blaževića kako bi sutra mogli imati uporište u negaciji Stepinčeve svetosti a Srbi bi svecem sutra mogli proglasiti i svog čiča Dražu kojeg su i tako već rehabilitirali!

Miloj Kolindi stoga treba otvoreno reći: tko sa srbskim vragom tikve(-deklaracije) sadi(-piše) o glavu mu se razbijaju!

 

damir kalafatić