Srbija punom parom u Jevropu, jer: 'tko kolje zlo ne misli!?'
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Subota, 19 Ožujak 2016 15:46
Haški optuženik, notorni ratni zločinac na slobodi, i predsjednik Srpske radikalne stranke, Vojislav Šešelj, poručio je da ga ne interesira izricanje presude u Haškom sudu, niti ju želi pratiti ponuđenim video-linkom 31. ožujka. Najavio žalbu na presudu 'kakva god ona bude'.
„Zašto bih prihvatio da pratim izricanje presude posredstvom video-linka kad je obaveza državne televizije Srbije da taj (historijski, nap. a.) događaj izravno prenosi?“, rekao je Šešelj posprdno na konferenciji za novinare i dodao:
„Mene presuda Haškog tribunala uopšte ne interesuje, već sam pobedio Den Haag s 10:0, a tu pobedu ništa ne može omalovažiti.“
Taj opskurni kartograf granica Velike Srbije i četnički vojvoda, u slobodno vrijeme neshvatljivog 'haškog dopusta', predan je svom 'hobiju'-KLANJU kojeg je itekako apsolvirao tijekom srbo-četničke agresije na Hrvatsku; a i prije toga etničkim čišćenjem i ubijanjem srijemskih Hrvata.
„U klanju nema boljeg od mene“, napisao je hvalisavi luđak Šešelj pred prošli Božić.
Taj morbidni komentar stoji ispod te slike na kojoj u ruci drži krvav nož-četničku kamu, a ispred njega je stol sa svinjskim mesom…kojeg su mu vjerojatno srbijanski liječnici preporučili kao efikasan lijek u njegovoj borbi protiv (nepostojećeg?)tumora.
„Evo opet koljem“, napisao je na drugoj slici, „jer tko kolje, zlo ne misli!“
-Alegorija više nego jasna!
Aktualnog premijera RS, Aleksandra Vučića i četničkog vojvodu-aktualnog predsjednika RS, Tomu Nikolića-Grobara, povezuje cijela jedna decenija u kojoj su u bivšoj SFRJ vođeni ratovi, u kojoj je Srbija bila u izolaciji i pod sankcijama tokom režima Slobodana Miloševića, čiju su vlast Vučić i Nikolić itekako podržavali….a na kraju i pod NATO bombama.
Njih troje iste su četničke gore list!
Evo te povijesti:
Tomislav Nikolić bio je jedan od prvih političkih suradnika Vojislava Šešelja. Na Nikolićevu inicijativu 23. veljače 1991. nastala je Srpska radikalna stranka ujedinjavanjem Narodne radikalne stranke i Šešeljevog Srpskog četničkog pokreta.
Šešelj je izabran za predsjednika, a Nikolić će u idućim godinama tri puta biti biran za njegovog zamjenika. O bliskosti, kako političkoj tako i prijateljskoj, govori ne samo podatak da je Šešelj krstio Nikolićevog unuka već i rijetko emotivna izjava samog Šešelja:
„Tomu Nikolića smatram delom svoga tela i svoje ličnosti.“
Nikolić nije krio koliko je fasciniran svojim vođom:
„Šešelj je najveći intelektualac koga sam sreo u životu. On mi je rekao, i ne stidim se da to kažem, koje knjige prvo moram da pročitam ako mislim da budem uspešan političar. Poslušao sam ga. Mnogo sam učio i naučio“, rekao je Tomislav Nikolić 2004. godine.
Nadimak 'grobar' stekao je stoga što je stvarno radio kao kvalificirani grobar na groblju rodnog mu Kragujevca.
Tokom ratova u bivšoj SFRJ Nikolić je doslovno u stopu pratio ratne putove Vojislava Šešelja. Dva puta je po vlastitom priznanju organizirao odlaske dobrovoljaca iz Kragujevca, a sam je posle 'pada' Vukovara proveo dva mjeseca kao dobrovoljac u hrvatskom selu Antin('pobivši tamo neke babe i dede', nap. a.).
Zbog takvih ratnih zasluga(klanja!), a prema četničkom kodeksu, Šešelj ga je 13. svibnja 1993. na Romaniji imenovao četničkim vojvodom.
Iste godine, stranci pristupa i Aleksandar Vučić.
Predstavljan je kao briljantni diplomant Pravnog fakulteta u Beogradu, ponekad i kao novinar koji je nekoliko mjeseci, u vrijeme opsade Sarajeva, proveo radeći za 'Kanal S' na Palama. Mnogo godina kasnije, Vojislav Šešelj, svjedočeći u obranu Radovana Karadžića na suđenju u Hagu, objašnjavao je kako su radikali uvijek pomagali Srbima preko Drine.
„Naš generalni sekretar Aleksandar Vučić je pre ulaska u našu stranku bio dobrovoljac u četničkom odredu kod Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju u Sarajevu, pa je otud povučen da radi na TV Pale“, rekao je Šešelj u lipnju 2013. godine na haškom sudištu.
Aleksandar Vučić nikada nije komentirao ovu izjavu, niti ona, kao činjenica, postoji u optužnicama Haškog tužiteljstva ili Tužiteljstva BiH.
Međutim, Aleksandar Vučić nikako ne može poreći svoj izrazito fašistički govor u hrvatskoj, tada okupiranoj Glini:
„Pozdravljam narod Gline i srpske Banije, pozdravljam vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, koji ste oslobodili srpski teritorij!
Zbog vas nikada više ovde neće biti ustaška vlast i zločinački režim Franje Tuđmana. Pokušavali su vas oterati i uz pomoć međunarodnih sila, Zapada pa i njihovih beogradskih sluga - Slobodana Miloševića, njegove žene i njihovih kurira“ - govorio je u Glini 20. ožujka 1995. godine(video!).
Idemo dalje:
Optužbe Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić da je Tomislav Nikolić počinio ratni zločin u Antinu nikada nisu dokazane unatoč brojnim iskazima svjedoka, i to srbijanskih(jedan od njih je i Vladimir Beba Popović, izrekao to javno na tv B92).
Uza sve to Nataša Kandić, tadašnja predsjednica Fonda, 2009.g., osuđena je zbog klevete Nikolića na novčanu kaznu od 200.000 dinara.
Ratovanje za Veliku Srbiju bila je neskrivena politika SRS koju je najglasnije zagovarao i sprovodio Vojislav Šešelj, a bespogovorno su ga pratili Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić.
'Bojno polje' postojalo je, dakako, i u Srbiji a sastojalo se u ratnom zločinu progona-etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva(samo iz Srijema je početkom devedesetih prošlog stoljeća protjerano 50 tisuća Hrvata pod Šešeljevom komandom), prijetnje opoziciji, medijima i građanima, skandali i tuče u republičkom parlamentu-za radikale su bili način na koji su jačali ne samo stranku već i Miloševićev režim.
Onoga trenutka kada se tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević okrenuo mirovnoj opciji, Vučić i Nikolić kao okorjeli 'velikosrbi' postali su najglasniji kritičari vladajućih socijalista.
I još nešto:
Dva mjeseca su Šešelj i Nikolić proveli zajedno u pritvoru u Gnjilanima zbog toga što su, uprkos zabrani, održali miting 3. lipnja 1995. protestirajući zbog, kako su tvrdili, namjere Slobodana Miloševića da 'prizna BiH u avnojevskim granicama'.
Vučić je brzo napredovao u stranci i postao generalni sekretar četničkih radikala 1995. godine, a zatim mu je dodijeljen i 'partijski plen'.
Naime, kada su radikali-četnici 1996. osvojili vlast u Zemunu, Vučić je u svojoj 26. godini postao vjerojatno najmlađi direktor u to doba u Srbiji – dobio je čast uprave nad sportskom halom 'Pinki'.
Usprkos tome što su prije toga bili u zatvoru zbog protesta protiv Miloševića, Nikolić i Vučić 1998., gle čuda, postaju ministri upravo u njegovoj vladi; sve je to 'ista pašta'!
„Što se tiče Aleksandra Vučića, njegova lojalnost stranci nikada nije dovođena u pitanje, ja mislim da će on biti lojalan, odan, vredan član stranke“, vjerovao je Vojislav Šešelj 2003. godine, govoreći na BK televiziji.
Tokom 2005. Aleksandar Vučić je još uvijek imao tople, emotivne riječi za Šešelja: „On nas je stvorio, on je neko uz koga smo mi postali nešto… Sigurno je da je on jedan od srpskih lidera kojeg će istorija izučavati kao heroja srpskog naroda.“
Kada su u suzama ispratili Šešelja u Sheveningen u veljači 2003. i Vučić i Nikolić, kome je Šešelj prepustio vođenje stranke, zaklinjali su se svom vođi na 'vernost do groba'.
„Sve što Voja kaže iz Haga, to će za nas biti Sveto Pismo“, obećavao je tada današnji premijer Aleksandar Vučić.
Možda već sutra, 31.ožujka, Haag donese i oslobađajuću presudu za ovog opasnog i opakog luđaka-jer im ga je 'puna kapa', ali bi stoga hrvatska država pravde radi trebala podići optužnicu protiv njega zbog ratnih zločina počinjenih na hrvatskom tlu i istovremeno raspisati međunarodnu tjeralicu Interpola za njegovo izručenje!
Ako ništa drugo onda barem diplomatskim putem spriječiti ulazak Srbije u EU, jer Srbija a ne Hrvatska treba prvo počistiti svoje fašističko smeće inkarnacija kojega je upravo Vojislav Šešelj…koji i danas, nesmetano i nekažnjeno, pali hrvatske državne stjegove usred Beograda!
damir kalafatić
