Rudnik smrti u Pečovniku konačna je diskreditacija Titinog antifašizma!?
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Petak, 26 Veljača 2016 12:29
Roman Leljak: ‘U rudniku Pečovniku zatrpano je, (slično kao i u Hudoj Jami, nap. a.) i zabetonirano više od 12.000 Hrvata' ….dali živih?
-Jesu li to počinili antifašisti, časni i pošteni humanisti?
-Ne, ni govora, odbacivši principe humanog antifašističkog pokreta to su počinile komunističke zvijeri, boljševička kopilad druga Tite pokušavši zauvijek zabetonirati i svoj zločin!
Masovna ubojstva bez suđenja izvršena po završetku 2.svj. rata nadobudni 'antifašistički ligaši' i danas pokušavaju prikazati pravednom osvetom pobjednika!?
Pitanje 'antifašistima' i njihovim ideološkim potomcima:
-Ako ste bili uvjereni u pravednost izvršenih masovnih zločina, tisuću stratišta u Sloveniji i Hrvatskoj, zašto ste ih onda od naroda skrivali 45 godina a neki zemni ostaci 'progovorili' su tek danas u oknima Pečovnika, nakon više od 70 godina?
Čega ste se bojali, pravde, istine?
Citiram jednog virtualnog prijatelja:
„Desetine tisuća časnih i poštenih humanista i demokrata, običnih, malih ljudi, imali su na umu bolji i pravedniji svijet u kojemu ljudi neće strahovati za svoje živote samo zato što su druge nacije, rase ili vjere, i ušli su u ovu borbu s ciljem da te ideale postignu.“
Oni se s pravom mogu nazvati istinskim antifašistima premda bi bolji naziv te borbe odnosno pokreta bio antihitlerovska odnosno protunacistička koalicija, jer je fašizam kao 'pokret' bio vezan uz fašističku, Mussolinijevu Italiju koja je kapitulirala u rujnu 1943.godine a s njom i fašizam.
Pridjev 'fašistički' ostao je danas tek oznakom neljudskog/nehumanog ponašanja s kojim takozvana hrvatska ljevica na čelu s raznoraznim Milanovićima i Stazićima nastoji pošto-poto diskreditirati, kolokvijalno rečeno domoljubnu desnicu!
I po stoti put treba ponoviti lekciju o antifašizmu, uz dopunu:
„Ono što i danas nazivamo antifašizmom je, dakle, bio civilizacijski odgovor poštenih i humanih ljudi na zlo oličeno u naci-fašizmu, njihov etički i moralni stav, i on nije ovisio o ideologijama, političkim hipotezama, teorijama, manifestima i parolama, nego o stupnju ljudske svijesti u prihvaćanju spoznaje da se zlo mora nadvladati – u ime ljudskog dostojanstva i zbog odgovornosti prema budućim naraštajima.
Na ideološkoj razini, antifašizam bi se mogao definirati kao kratkotrajni savez Istoka i Zapada u slamanju naci-fašizma u Drugom svjetskom ratu.
U borbi su u početku zajedno sudjelovali i 'buržoaska' zapadna Europa, liberalno-kapitalistička Amerika, ali tek nakon 22.lipnja 1941. i boljševičko-komunistički SSSR, monarhisti, demokrati, republikanci, kozmopoliti, ideološki neopredijeljeni intelektualci, konzervativni građanski sloj, obični radnici i seljaci bez obrazovanja i bilo kakvog političkog stava…
Antifašizam, stoga, nije svojina niti jedne ideologije, pa tako ni (Titine) komunističke-mada se na ovim prostorima upravo to već desetljećima želi naturiti kao istina i činjenica.
Može li se u isto vrijeme biti anti-fašist i anti-komunist?
-Naravno.
To dokazuju stotine tisuća Amerikanaca, Britanaca, Francuza, pa i ljudi s ovih prostora, koji su bili antifašisti, ali komunisti ne.“
Dodajmo još jedno pitanje:
Može li (diskreditirani) antifašizam biti gori od naci-fašizma?
-Može, pa, dovoljno je na 'našim prostorima' spomenuti Hudu Jamu i danas rudnik u Pečovniku a u svjetskim mjerilima 20 milijuna Staljinovih žrtava nakon rata!
Nastavimo dalje:
Ali kad mega-zločinac drug Tito i ina boljševička kopilad pod maskom antifašizma, a sve u ime 'naroda i 'Partije' nakon završetka rata otpočne vršiti masovne zločine rigidno fašističkog profila poput ovog novootkrivenog u rudniku Pečovnik, nekažnjeno i bez suda ubijati civile, žene, djecu, zarobljene neprijateljske vojnike, bez istrage, suda, bez prava na grob, e, onda je to pravi, notorni fašizam i to najgore vrste poput onih u Kočevskom Rogu, Teznom kod Celja, Maclju ili Katynskoj šumi i ukrajinskoj Vinici….
Svi oni koji su takve zločine činili uključujući i druga Titu, sami sebe su izopćili iz antifašističkog pokreta diskreditiravši ga na razinu obične floskule!
Stoga ministar Hasanbegović ima puno pravo reći:
„Antifašizam(jugoslavenskog tipa, nap. a,) nije u izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava, to je floskula. Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska.
Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate.
Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu…..“
Digla se komunistička 'kuka i motika' na poštenog čovjeka čija uža obitelj je bila isto tako žrtva komunističkog divljanja, ali, Hasanbegović nije rekao ništa što već nismo čuli s 'one druge strane'.
O čemu se radi?
Ponovimo još jednom:
Prije nešto manje od godinu dana u staroj Gradskoj vijećnici na zagrebačkom Gornjem gradu osnovana je Antifašistička liga Hrvatske, zamislite koje li ekspeditivnosti, čak 70 godina nakon završetka drugog svjetskog rata; uistinu, veoma ažurno. Osnivačkoj skupštini nazočili su predstavnici nekolicine 'ambasada', sram ih bilo, i institucija Republike Hrvatske te Grada Zagreba; ma, bravo Glembajevci, zemlja vas nema!
Ali, eto vraga…bibliotekara Slavka Goldsteina.
Drznuo se taj Židov a ugledni hrvatski povjesničar i svom voljenom drugu Titi uskratiti antifašistički monopol pa raspalio po 'najvećem čovjeku naših naroda i narodnosti':
„Prema Titu moramo imati i određene rezerve.
Iako je on, eto, najpoznatiji čovjek rođen u ovoj zemlji(posebno kad je poslijeratno klanje u pitanju!?, o. a.) te mu se pripisuju velike zasluge u svjetskoj politici i povijesti, antifašizam danas ne možemo braniti njegovim imenom i Tita ne možemo identificirati s antifašizmom!?
Tito nakon rata, odmah 1945., više nije bio antifašist zato što je uveo Staljinove metode.
I to je tamna točka u njegovoj biografiji.
Znači, možemo reći da je Tito bio antifašist samo te četiri ratne godine!“
Eto, to je jasno i glasno izrekao hrvatski Židov Slavko Goldstein na nedavnom osnivanju Antifašističke l(j)ige u Zagrebu….na opće zaprepaštenje brižnih čuvara AF-stečevina, Ivana Fumića, Vesninog brace Zorana Pusića, neizostavne Slovenke Vesne TeršeliČ i ostale 'elite' antifašističkih l(j)igaša!
A Slavku Goldsteinu tom specijalnom savjetniku jadnog i propalog premijera Milanovića trebaju vjerovati, ako nitko drugi onda barem njegovi 'ljevičari', zar ne!
Sve u svemu, čak i za jednog 'pljunutog' antifašistu poput Slavka Goldsteina četiri ratne godine Titina antifašističkog maskenbala bile su čista floskula!
Dakle, Tito-taj vrijedni Staljinov šegrt, samo se pritajio četiri godine rata kao maskirani antifašist e da bi odmah po završetku rata odbacio tu antifašističku krinku i pokazao svoje pravo lice mega-ubojice…po Staljinovu uzoru.
-Nakon što su varljivi Englezi partizanskim krvnicima predali razoružanu hrvatsku vojsku ali i masu civila na Blajburškom polju, drug Tito je poput Milanovića-njegova idolopoklonika danas, vjerojatno uskliknuo, parafr.:
„Šako jada, bando jedna crno-košuljaška, naci-fašistička, filo-ustaška, sad ćete vidjeti što je to pravi antifašistički pakao“;….i bi pakao!
Dalekovidni Slavko Goldstein kao da je predosjećao ovo jezivo otkriće u rudniku Pečovnik u kojem su Titini partizani, valjda uime povampirenog antifašizma, u znak pravedne osvete zabetonirali žive ljude pa je tom svojom izjavom samo potvrdio kasnije izrečeno mišljenje ministra Hasanbegovića o 'antifašističkoj floskuli'.
I ne samo to, 'antifašistički' poratni zločini tipa 'Hude Jame' i 'Pečovnika' apsolutno potvrđuju misao povjesničara Normana Daviesa:
„Gori od fašizma bit' će samo antifašizam“….i bi tako, sic!
damir kalafatić
