Istina kao tabu

Pin It

Ovih se dana jako puno priča o logorima. Mene osobno, kao i svakog drugog razumnog "genocidnog ustašu", odnosno Hrvata, najviše zanimaju srbijanski koncentracijski logori koje su "komšije" otvorili i tamo se na Hrvatima iživljavali početkom devedesetih godina, ali eto problema - srbija ne priznaje kako su ti logori postojali.

Deseci tisuća djece, žena i muškaraca, koje su diljem srbije i okupiranih dijelova Hrvatske srbijanci mučili, silovali, klali ili premlaćivali - ne postoje.

Imena kao Dalj, sremska mitrovica, Manjača, šid, logor kod Rume, Bučje, ustanička ulica br. 29 usred beograda, staićevo, Velepromet kod Vukovara, glinski logor, kninski logor, Morinj, i sva ostala stratišta i mučionice u kojima su se srbijanci i "jugosloveni" iživljavali na kolindinim "hrvaticama i hrvatima" i ostalim timovim "građevinama" - jednostavno ne postoje.

Za medije posebno.

I samo spominjanje tih mjesta na yutel-u (hrt-u), ili ijednoj ostaloj teve u ovoj zemlji apsurda graniči sa "govorom mržnje" i "širenjem netrpeljivosti".

Sa časnom iznimkom, koja se svodi ne čak niti na televiziju, već na JEDNU-JEDINU emisiju u čitavom eteru - a zove se Bujica.

O pijetetu prema žrtvama - preživjelim mučenicima ili obiteljima zatučenih ili poklanih - možemo samo sanjati.

Niti se kolinda, niti mutavi kalamarko, niti kanadski tim, niti zapravo - NITKO u Hrvatskoj - od srbije ili od prijateljice joj crnog brda baš ne trudi odati pijetet tim žrtvama.

"Nepriličnim" se, nepoželjnim i "huškačkim" valjda, smatra uopće podsjetiti ih na ta krvava mjesta mučenja, smrti, boli i patnje, pa se dapače, preko njih prelazi lakše negoli preko jučerašnjeg deserta nakon kavice s pupavcem - predstavnikom tih vječnih "čuvara reda i čudoređa" u Hrvatskoj nam da joj lijepoj našoj.

Ali s druge strane, radno-sabirni logor Jasenovac, srbijancima i "jugoslovenima" na unutrašnju sranu kapaka utetoviran još prije puberteta, čisti je i nepatvoreni "dragulj" dviju politika spojenih u jednu, čini se vječnu - politiku bahatog nasilnika u liku srbijanskih krkana i samoubilačkih "jugoslovena", i politiku snishodljivog ulizice i najobičnijeg papka u liku hrvatskih "političara", kojima je jedini bitan ustav onaj: "ne bi se nikom štel zamerit".

Politike svih hrvatskih vlada još od smrti Dr. Franje Tuđmana su općenito toliko servilne i bijedne, te većinom vođene likovima čije se postojanje može opisati jedno riječima izdajnici i veleizdajnici, korumpirane lutke, džeparoši i lopovi - pa je pravo pravcato svjetsko čudo što uz likove kao milanović, mesić, josipović, puisć, itd uopće još i postojima kao Država.

Postojimo, ali nastojanjima gore spomenutih, i uz podršku još tisuća nespomenutih - jedva.

Čitava se ta situacija može sažeti evo i u ovoj najnovijoj predstavi kojoj svjedočimo: predstavi partizana, odnosno jugoslovena i četnika, i Hrvata, odnosno "ustaša" - u svinjarijama oko obilježavanja datuma u Jasenovcu.

Jasenovac je, sažmimo činjenice u dva dijela:

1. DIO

1. služio kao ustaški logor za aktivne protivnike NDH, pretežno komuniste te skupinu Židova koja je bila izuzeta iz deportacije u Njemačku.

2. Ustanovljen je kolovozu mjesecu 1941. godine, i tijekom NDH je postojao oko 1.330 dana.

3. Oko logora su šezdesetih godina prošlog stoljeća rađena opsežna istraživanja, i pronađeno je oko 400 posmrtnih ostataka.

4. zanimljivost:

"Jasenovački zatočenik Jaroslav Černi po kojem ime nosi beogradski Institut za vodoprivredu, u logoru je postao zaposlenik u ustaškoj upravi. Kao znak raspoznavanja što više nije obični logoraš, Černi je kao i drugi “grupnici”, na glavi nosio ustašku kapu. Na radnom mjestu voditelja građevinske grupe primao je i relativno dobru plaću", pokazuju dokumenti nedavno otkriveni u Hrvatskom državnom arhivu.

2. DIO

1. Nakon svršetka 2. Svj. rata su zgrade jasenovačkog logora i te kako dobro poslužile jugoslovensko srbijanskim "antifašistima" kao stratište, kojim su se koristili od 1945. do 1951. godine, ali po nekim indicijama, "antifašisti" su tamo zatvarali i mučili ljude sve do 1953. godine( http://www.matica.hr/vijenac/566/Vrijeme%20je%20za%20istinu%20o%20logoru%20Jasenovac/.

2. Za vrijeme jugoslavije tamo je pobijen velik broj Hrvata i ostalih ljudi koji su "antifašistima" smetali u ostvarenju projekta "velike srbije", loše zamaskirane u "jugoslaviji", tvorevini koja je trajala koliko i njen diktator i jedan od 10 najvećih svjetskih zločinaca - krvnik po imenu tito.

3. Tijekom jugoslavije je broj žrtava tijekom NDH uvećavan zbrda zola, i to od strane "povjesničara" kao što su goldstein ili njihovi suvremeni klonovi - klasići ili jakovine, ali od strane tih istih godine kad su u logoru ubijani Hrvati od strane "antifašista" - izbrisane su. Kao i Manjača ili Bučje - nema ih.

To se radilo iz dva razloga: prvi je bio novčane prirode, jer se sa svakom stotinom tisuća izmišljenih pobijenih srbijanaca povećavala ratna odšteta, kojom je beograd iz pašaluka izgrađen u grad, ali i iz ideološko-političkih razloga, jer svakom novom stotinom tisuća nanovo izmišljenih i pobijenih srbijanaca na Hrvatsku se trpao sve veći teret "genocidne nacije", "krvoloka", i svega onoga što iz prednjeg dijela probavnog trakta pupavca, stazića, milanovića i ostalih im istomišljenika izlazi i danas, a što je uvijek služilo i služit će samo jednoj stvari: uspostavljanju velikosrbijanske hegemonije, izgradnja "velike srbije", ili kakove nove "jugoslavije".

Sve gore navedeno je i dalje najbolji primjer servilnosti hrvatskih "političara", nasilništva i bahatosti srbijanskih, i maloumnosti ovih izgubljenih, bijednih jugoslavenskih zombija, ali koji su, pazi čuda - i kod kolinde i kod kalamarka, a kamoli kod zakonodavaca - i dalje puno bitniji faktor od nekih tamo hrvatskih "Branitelja".

Hrvatske se Branitelje spomene, tu i tamo, uz par velikih riječi i posprdan smiješak nakon toga, ali antife i njihovi su ipak "vrabac u ruci", kako se čini. Jer sezona lova na golubove ne prestaje nikada, do zadnjeg živog rušitelja jugoslavije, da nam svima oni lijepu našu, posebno none i nonce.

Objektivnom promatraču iz bilo koje zemlje na planetu Zemlja je jednostavno nevjerojatno ponašanje svih hrvatskih vlada od smrti Dr. Franje Tuđmana, i ljudi se od čuda krste bili vjernici ili ne, kad vide ponašanje hrvatskih političara i vlada, odnosno hrpe ovaca u sakoima i "kompletićima" bez ikakove vizije, samopoštovanja, kičme i makar i natruhe ičega državničkog u njima.

Jer ovako kako se ponašaju poltroni koji su u Hrvatskoj na vlasti, a nakon filma Jakova Sedlara, "Jasenovac - Istina", snimljenog APSOLUTNO NA TEMELJU ČVRSTIH DOKAZA - ovako bijedno reagiraju na nove provokacije pupavca, goldsteina i sličnih, pa što nam to govori?

Pa s tolikom snishodljivošću, kukavičlukom, pa čak i patološkim sadomazohizmom nisu se ponašali niti crni robovi pred američkim plantažerima 1860. godine, svezani za stup i bičevani od jutra do sutra.

Oni jednostavno prihvaćaju ulogu zločinaca okovanih kao roblje, sa četnicima koji ih uče milosrđu, jugoslovenskim lopovima koji ih uče poštenju, i udbaškim ubojicama i licemjerima koji ih uče pravdi.

I to sve svojevoljno, bez "sredstava prisile", kako bi reklo "svjetlo pravde", u mrkloj noći sa dlijetom i čekićem u ruci ispred spomenika HOS-ovim izginulim ratnicima - ostoja ranković, ali niti drugar mu se nasljednik nekako ne čini puno bolji.

Pogotovo nakon zadnjeg istupa kolinde koja je neki dan, vjerojatno nadahnuta duhovima none i noneta iz partizana, te iako je i sama predsjednica NEOVISNE Hrvatske Države, opet pljunula na slobodu HRVATSKOG NARODA o odlučivanju o vlastitoj Državi, te i opet u zraku ispisala halucinaciju o nekakovom "antifašizmu u temeljima ustava RH".

Tužno je što niti ona, niti kalamarko, niti tim, niti itko od ostalih poltrona uopće ne shvaćaju kako takovim postupcima i izjavama sami sebi oduzimaju legitimitet suverenih političara, ali još i gore - Državi i Narodu pravo na slobodu.

Tužno je što joj pri buđenju, niti pri odlasku na krevet, u mislima nisu ove rečenice: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu, i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napreduju u vojsci ili da uđu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ožene inovjerku".

Tužno je što za mene neće biti "otvorenog pisma" kao odgovora, dok je za jednog četnika pupovca, koji je ovako ili onako, SUDJELOVAO (i ima podatke koje ne želi iznijeti javnosti) u ubojstvu jednog pravednika Dr. Šretera tijekom agresije i okupacije velikog dijela Hrvatske, uvijek spremno barem 4 kartice, jer tko sam ja, naspram tog srbijanskog "barda" pravednosti?

Ali tko sam ja naspram tog vječnog srbijansko-četničkog psa čuvara koji zalaje kad god se ikoji Hrvat ustane sa hladne zemlje, pa makar i kako bi iz dubine HRVATSKE zemlje, izvukao sić HLADNE vode, iz bunara kojega su iskopale HRVATSKE žuljevite šake?

Tužno je što nam uz ovakove Hrvate na vlasti uopće neprijatelji niti ne trebaju, i tužno je što je za kolindu i ostale nam "vođe" istina i dalje - tabu, a sloboda samo tlapnja.

Tužno je što ne znam kako onome izmučenom, prebijenom stvoru koji je preživio srbljanski koncentracijski logor Manjaču objasniti kako smo pobijedili, ili kako kako smo slobodni, kad niti sam ne vjerujem u to.

Ne dok mi četnik iz Vukovara, optuženi silovatelj stanimirović kroji pravdu u "HRVATSKOM" saboru, okružen stazićima, opančićkama, pupavcima, jovanovićima, milanovićima, marasima, itd... itd... - sa idilom u obliku matićeve čelenke na kraju.

Samo da se razumijemo do kraja: od navedenih mi je muka, ali od onih koji su danas na vlasti, a trebali bi biti drukčiji od njih: od njih mi je muka duplo više.

 

Darijo Strehovac - Streh