U javnost cure najtajniji transkripti titovih pionira - Zoran Milutinović sa drugovima otvoreno o borbi za vladavinu nad državom 4.dio

Detalji

Kategorija: Darijo Strehovac Streh

Kreirano: Četvrtak, 06 Listopad 2016 16:04

Objavljeno: Četvrtak, 06 Listopad 2016 16:04

Razumijete li vi koliko smo mi već podbacili zbog tih separatista sa svih strana?

Dobro, Furio, ne diži ruku, nisam mislio na tebe i tvoje, mi se razumijemo, i uvijek smo se razumjeli.

Nego znadu oni i ono što mi ne bi htjeli da znadu, ali kojim kanalima „cure" te informacije oni možda znadu, a možda i ne znadu da mi ne znamo. Znamo i to da su dobro informirani o političkim previranjima, ne samo na Kosovu već i u Sloveniji i Hrvatskoj. Tako je Njemačka obavještajna služba i ugrabila našeg Josipa i Zdravka, jer su posebno od 1995. godine sve aktivniji i oni koje se nije na vrijeme likvidiralo, pa po našim saznanjima danas ima u našim republikama stotinjak njihovih obavještajaca koji imaju zadatak ugrabit naše, da bi saznali sve šta mi ne znamo da oni znaju.

A njih zanima sve, od politike, vojske, ekonomije do sporta. A pogotovo kulture, što je nedopustivo. Mi ne smijemo dopustiti ovima da nam preko kulture uđu u meki stomak, je l' me vi razumijete?

I zato moram i opet izraziti svoje nezadovoljstvo time što taj Hasan još nije riješen, je l' razumijete i to?

Vi ne možete drugovi od mene očekivati da radim baš sve, ja moram raditi i druge stvari, je l' netko vidio kadu nakon šta ona moja noge obrije? Nije. E, pa ja jesam, i ne tražite od mene više nego šta imam za dati.

Nadalje, žalosno ali istinito, po našim saznanjima u svoju su mrežu upleli i neke naše vojne starješine, posebno one „pale" iz 1991. godine. Tako je u komandama TO Slovenije i Hrvatske zabilježen i upliv tih službi pri razradi vojnih planova, ili, primjer da nam zavrbovan general TO iz Slovenije bježi sa cjelokupnom dokumentacijom o odbrani zemlje i šiframa u NATO bazu u Italiji.

Srećom, na vrijeme je otkriven pa je ta izdaja na vrijeme spriječena. Spomenut ću opet i studentske akcije koje sada sprovodimo. I tu bi htjeli zapadnjaci „ušićariti" nešta preko svojih obavještajnih službi. Među studentima šta nas podupiru u Beogradu našli su njih desetak, koji su odlazili u SAD i Englesku na učenje jezika, zavrbovali ih i počeli svoj program „pomoći" studentima.

Mi za kupljenu pšenicu ili kukuruz plaćamo u Evrima, i oni su bili na njihovom računu u kao našim bankama. Pa samo ovih dana podigli su i Nijemci i Austrijanci preko sto miliona Evra sa tih računa i kombijima se taj novac trebao prebaciti do „pouzdanih" punktova gdje bi se dijelili studentima kako bi se nemiri još proširili. Ali čijih pouzdanih, pitam vas ja?

Dobro je kad keš stigne do naših na FF-u il' FPZ-u, al' kolko ih je tu ubačenih, koji onda taj keš koriste za podrivanje bratstva i jedinstva među našim narodima?

No, naša sreća i to šta nam mreža ostala iz udbe i dalje dobro radi je to šta su neki na vrijeme otkriveni, i umjesto njihovim zavrbovanim studentima ta velika svota novca dospjela je u ruke naših i vraćena je, sada na naš račun, u HNB, odakle ćemo to lako prebacit na račune partije i naših ćelija.

I evo vam načina njihove „pomoći". Zbog svega toga, kad je u pitanju takva rabota sa Zapada, moramo biti oprezni i oštri. Moramo na vrijeme doznati što to „naše prijatelje" iz tih zemalja najviše, kad je u pitanju ova Hrvatska, interesira.

Imam osjećaj, drugovi, kad već govorim o stranim utjecajima na našem prostoru da među vama ima razlika kako i na koji način moralizirat ovu našu novu Armiju.

Priznajem da to neće ići lako, ali mačka se oderat može na više načina.

Naime, čuo sam, a to mi je rekao general Šljus, da na primjer, vazduhoplovstvo želi francuske avione i protuzračni raketni sistem odbrane, da je i ratna mornarica naklonjena opremi iz NATO-a, a da naš kopneni sastav želi isključivo naoružanje Zapada, posebno iz SAD. Mi tu, tvrdim i sada, ne možemo sjediti na dvije stolice.

Moramo se odlučiti, kako zadržati smeće sa zapada kao krinku, a glavne nabavke iz Rusije, i to iz više razloga. Prvi i najvažniji je, da osim što u naoružanju ne zaostaju za američkim i evropskim, da ga možemo plaćati ne samo novcima, već i ilegalnim izvozom bez kontrole te EU, što poljoprivrednim proizvodima, što dijelom naše vojne industrije, a Amerikancima i Evropi moramo plaćati u zelenim dolarima.

Zbog toga, takvih rasprava neće biti. Naši komandanti iz kopnenih jedinica trebaju shvatiti razloge takve naše odluke. Pa, a vi to znate, mi smo i prije bili vezani sa SSSR-om i u koprodukciji proizvodnje tenkova, lakog raketnog naoružanja, pa je i to jedan od razloga takve moje odluke. Još nešto, kad je u pitanju modernizacija naše Armije, vi, moji vojni saradnici, najbolje znate koliko naši građani, naši radni ljudi, odvajaju za vojsku.

Ja sam do sada zadovoljan načinom kojim se uništava taj njihov HV. To smo pokazali i manevrima 2010. godine, kad su nam se srušila 2 MIG-a, a da ne pričam o ovoj smijuriji od Kiowa helikoptera koje smo im nedavno uvalili.

Pa naša vojna industija pala je iz jedne od najobećavajućih u Evropi na nulu. Znate da smo uništili onog ustašu šta je htio patentirat ručni auto bacač raketa, Degmane smo zatrli u startu, proizvodnju HS pištolja i strojnica sveli smo na mizeriju, a one VHS K2 strojnice smo čak uspjeli bacit i ISIL-u, kako bi kompromitirali tu granu proizvodnje do kraja.

I da ne zaboravim, ono šta je general Kotromanović napravio s Ukrajinom i MIG-ovima može mu se nadoknaditi samo sa Ordenom Narodnog Heroja i kako reče onaj klempo: vizom za Kanadu.

Naših tenkova više i nema u svijetu, a zaostajemo u proizvodnji sveg drugog naoružanja. Vojna industrija ove će godine uvesti vojne opreme u vrijednosti od tko zna koliko milijardi dolara, a uz vojni otpad sa zapada još malo pa ćemo ustaše vratiti na ono šta su imali i devedesete, što je dvostruko vrjednije od trošenja novca na nove milicajce.

Takav trend moramo nastaviti i dalje, da bi još više rasteretili naš budžet za izdvajanje za naše prave ciljeve, ujedinjenje svih republika jugoslavije, a ako Slovenija i Crna Gora neće, šta ćemo? Koga nema, i bez njega se može, je l' tako ?

A sada želim nešto otvorenije i šire reći o nekim odnosima između naših republika, što sam na početku, u općoj ocjeni samo napomenuo. Posebno želim nešto reći o odnosima između Hrvatske i BiH. Rekao sam već da neki kadrovi iz političkog vrha Hrvatske, sada još ,,po tiho" u užem krugu glasno razmišljaju da smo pogriješili što smo stvorili BiH kao republiku i što smo Muslimanima dali status narodnosti, a kamoli uspostavili republiku šumsku. U Hrvatskoj se govori da je ta republika umjetna tvorevina i da je stvorena da se napakosti Hrvatima, a da je to po „njihovoj pravednosti" hrvatski teritorij.

Da je 1939. godine bila u sastavu Banovine Hrvatske, a za vrijeme rata, u doba NDH to pripadalo Hrvatskoj. Moram spomenuti da je ta tema neke rukovodeće kadrove u Hrvatskoj zaokupljala i za vrijeme rata, a posebno sredinom 2000. godine kad se ZNG-u priključio dobar dio prvaka HSS-a, ali onda smo, na sreću Budišu uspjeli vratiti natrag na naš put.

Da smo tada, a i odmah nakon rata „presjekli" takva razmišljanja ne bismo, a posebno nakon donošenja novog Ustava, morali o takvim „razmišljanjima" sada govoriti. Još prošle godine, drug Manolić mi je govorio da se na području Hercegovine o takvim razmišljanjima" puno govori, a posebno među klerom fratrima Širokog Brijega kojim je još uvijek teško na srcu za propalom NDH ili Banovinom 1939. godine. A, vidite, ti fratri nisu takvim idejama samo zatrovali one koji su vjernici, već su uspjeli oko sebe okupiti i dobar dio naše inteligencije, a posebno mladih ljudi. Zašto vam to ističem? Zato što u ovu njihovu HV, ti mladi školovani ljudi dolaze s tim mislima, pa bi bilo potrebno da se i o tome, o toj temi, otvori rasprava na časovima razgovora s vojnicima.

Naprosto treba, jasno, s puno takta kod vojnika otvoriti raspravu i o toj temi da bi i mi znali što naši mladi ljudi misle o toj problematici, odnosno da vidimo koliko su mladih uspjeli „zatrovati" takvom politikom. O darovanju Muslimanima status narodnosti možda smo prenaglili ali i o tome moramo otvoreno razgovarati. Možda smo, rekao sam, prenaglili u donošenju takve odluke, o tome će „sud" doneti vreme i budućnost, odnosno tko je u pravu, oni koji su donijeli odluku ili oni koji je sada osporavaju.

Drugovi, da nam se to događa kriv sam i ja, a i mnogi suradnici Vlado, Tonino, Stipe i drugi, da ne spominjem sve. Zašto? Mi smo dozvolili da se neka nerazjašnjena pitanja iz naše historije, posebno iz vremena pred rat, i iz ratnog vremena, stave „pod tepih" iz razumljivih razloga.

To smo učinili da se ne bi otvorilo a tako i raščistilo, pitanje: tko je kriv, a tko prav za neke naše propuste tog perioda, posebno kad su u pitanju nacionalni odnosi, jer da smo tu Pandorinu kutiju otvorili, bilo bi ajme nama, kuku, spasavaj se tko može.

Ovako smo drugovi, a tu je prisutan i Manolić, pa može to potvrditi, „preskočili" raščistiti pitanje A. Hebranga i zabašurili sve nekakvom kao saradnjom nekih naših čelnih ljudi iz Hrvatske sa ustaškim pokretom.

Tu je i „slučaj Kerestinac", pa „ustanak" u Bosanskoj Krajini 1944. godine, pa tko snosi krivicu za pogibiju Lole, Končara, Oreškovića i drugih naših kadrova za vrijeme rata, a znali smo dasmo ih likvidirali da bi jugoslavija mogla živjeti.

Ne znam čijom „zaslugom" smo zaboravili da do kraja raščistimo „Slučaj Blaiburg" i „Kočevski rog" 1945. godine, ali ljudima koji su sve to uspjeli zamutiti i baciti u zaborav također treba dati sve ordenje moguće, a našem "starom" prinijeti žrtvu jer ove današnje Hrvate i danas za to nije briga.

Znam, reći ćete, pa ni sada nije kasno da se to raščisti, i da moramo biti budni kao i dosad da se to nikad ne učini.

Ali, morate znati da mnogi akteri tih istina, kao na primjer: Kardelj, Hebrang, Kidrič i drugi nisu živi, pa je teško raspravljati o njima i njihovim gresima jer „mrtva usta" se ne mogu braniti. No, tu moram spomenuti i još jednu našu, posebno moju, neizvršenu obavezu prema nekim našim starim kadrovima. Naime, ja sam ovog ljeta, kao što sam vam već rekao, prije mog zadnjeg odlaska helikopterom na Grobnik, imao poduže razgovore sa mojim prijateljima i suborcima prije i za vrijeme ovog zadnjeg rata: Stipom Mesićem i Fumićem.

I jednom i drugom obećao sam da ću, nakon Grobnika organizirati razgovor s kadrovima Hrvatske, Slovenije i Srbije da bi se s njima raščistila neka neraščišćena pitanja o tome kako zauvijek sakriti nerazjašnjene historijske nedorečenosti iz tog vremena koje smo ostavili za poslije rata „pod tepih".

Nastavlja se...

Darijo Strehovac – Streh