Dawn Dawns: Ima li kraja diktatoru Plenkoviću

  • Ispis

Iako nije dugo u vlasti, svima je očigledna ta  notorna činjenica da je, navodno anemični  „sin vojne lekarke“ kako ga je, na samom dolasku, nazvao Zoran Milanović, za svoje kratke vladavine, učinio toliko štete hrvatskoj državi da mu mogu pozavidjeti svi ostali, osvjedočeni neprijatelji naše domovine.

Nužno je, maknuti ga što prije s pozicije predsjednika hrvatske vlade, na kojoj se je pokazao kao nedostojan i žurno krenuti u poništavanje svih štetnih djelovanja koja je proizveo za vrijeme svoje kratke strahovlade, koja je obilježena mnogim antihrvatskim djelovanjima i ogromnim štetama učinjenim hrvatskom puku i državi. 

Čim je došao do vlasti, rastjerao je sve domoljube i oko sebe okupio ljude bez ikakva morala, pa s njima uništava sve pozitivno, što je u Hrvatskoj postignuto od osamostaljenja.  

Najprije je teško i neoprostivo uvrijedio i ponizio najbolje hrvatske sinove, naše branitelje, skrnaveći uspomenu na njih, skidanjem  spomen ploče u Jasenovcu poginulim HOS-ovcima, dok po Hrvatskoj stoje, pa čak i niču  novi  spomenici četničkim koljačima, koji su razarali Hrvatsku i koji su zajedno s neprijateljskom jugoslavenskom armijom, uništavali zemlju i skrivili  smrt ogromnog broja branitelja i civila. 

Proljetos je u Saboru izvrijeđao zastupnika Miru Bulja, domoljuba i hrvatskog branitelja, jednog od onih časnih ljudi, koji su zaslužni što imamo Hrvatsku,  koji su i njemu omogućili da bude na poziciji koju upravo obnaša. 

Produženom rukom svojih poslušnika, on svjetskim viceprvacima prekida slavlje s hrvatskim narodom, gaseći mikrofon najhrvatskijem pjevaču, kojeg su oni sami  zaželjeli i odabrali, samo zato jer proslava na kojoj je on nevažan, njemu djeluje kao državni udar!?

U konačnici je, baš ovih dana, upravo vulgarno i nedopustivo bezobrazno, govorio o Domovinskom ratu kao o „nekakvim sukobima koji su ovdje postojali prije 15, 20, 25 godina“.  Nije dovoljno što je u to vrijeme, kad su se njegovi vršnjaci, Hrvati domoljubi, uključivali u obranu hrvatske domovine, on otišao uživati u sigurnosti europskih metropola, nego on danas te ljude vrijeđa čak i kad ništa ne kaže, nego već samim ponašanjem pokazuje koliko ne poštuje njihovu žrtvu.                     Takva osoba ne bi smjela biti niti najmanji kotačić u sistemu upravljanja zemljom, a kamo li prvi čovjek u hrvatskoj vladi.

Sve imalo domoljubno, što je bilo ostalo u već totalno nakaradnom HDZ-u, Plenković je najurio, da bi se okružio s talogom koji je ostao nakon njegovih čistki,  a uz to još i koalirao s najgorima od najgorih na postojećoj političkoj sceni.

Svi državni organi, počevši od Ustavnog suda, odavno su teško kontaminirani antihrvatskim, političkim odabirima njihovih članova. Njih danas čine, naizgled novi ljudi, ali su im stavovi i razmišljanja jednaki kao u njihovih ideoloških predaka, kojima baš nikakva Hrvatska nije i neće nikada biti po volji. 

To su uvijek i dokazivali boreći se, ne protiv njima neprihvatljivog režima, nego protiv bilo kakve ideje o postojanju Hrvatske države. Kakva god Hrvatska bila, njima je nepodnošljiva, jednako kao i hrvatski narod, te njegova kultura i tradicija. Već i sama pomisao, u njima generira ogromnu mržnju prema svemu hrvatskom, pa je zahvaljujući njoj, sva zemlja, putem od Bleiburga, kroz Sloveniju i dalje, natopljena hrvatskom krvlju, a kamo god zabodeš lopatu, iskopat ćeš hrvatske kosti.

Nedavno smo vidjeli da, čak i u samom centru Zagreba,  još od '45-te godine, leže nedostojno pokopane kosti žrtava krvave petokrake. To su potvrdila iskapanja na Savskoj cesti, u dvorištu današnjeg  Učiteljskog fakulteta, a nekadašnje katoličke  gimnazije koju su osnovale i vodile Sestre milosrdnice i  koja je u to vrijeme, privremeno pružala  bolnički  smještaj ranjenim ustaškim i njemačkim vojnicima.   Svi su oni ubijeni nakon „oslobođenja Zagreba“ u svibnju 1945. godine. 

Za sve te žrtve, zaslužni su biološki i ideološki preci onih koji opet danas vladaju Hrvatskom, a među njima bi se našlo onih koji bi i danas  jednako tako zakapali svoje protivnike, samo da su vremena i okolnosti malo drukčije.

Na samom dolasku u vlast, silno hvaljen od osvjedočenih neprijatelja svega hrvatskog, posebice izjavom o „suhom zlatu“ kako ga je nazvao etno biznismen Milorad Pupovac i predsjednik stranke SDSS,  koju je osnovao ratni zločinac Vojislav Stanimirović, svoju zlu narav, Plenković je pokazao gostujući u Saboru, kad je, ne poštujući protokol, bahato izjavio da on „može što hoće“. To nam upravo svakodnevno i pokazuje, čineći ogromnu štetu Hrvatskoj, a usput nagrađujući povlasticama i političkim pozicijama u vlasti svoje suučesnike u toj sramnoj djelatnosti.

Nakon curenja u javnost  niza informacija, iz različitih izvora, svima je potpuno jasno  da je Plenković  duboko umiješan u prljave poslove oko Agrokora. I tko zna u što još. I nikom ništa!  U svakoj drugoj zemlji, takva bi informacija prouzročila ostavku i trenutni odlazak s funkcije, a potom i kaznenu odgovornost.

Uz sve dosadašnje štetočine, Plenki  je  najveća pogreška i najštetnija pojava u hrvatskoj vlasti od nastanka moderne hrvatske države. On ni malo ne vodi računa o hrvatskim željama i potrebama. Ne zanima ga hrvatska država niti hrvatski narod, jer on po svom odgoju i usvojenim stavovima, niti ne pripada tom miljeu,  pa  isteže vrat, gledajući prema Angeli Merkel i EUniji, gdje je njegovo prirodno stanište, a ova funkcija predsjednika vlade, samo je odrađivanje nekog posla na privremenom radu u njemu tuđoj zemlji Hrvatskoj, kako bi sebi u skoroj  budućnosti, priskrbio što bolje mjesto u Briselu.

Hrvatska zemlja i hrvatski ljudi trebaju hrabru i visoko moralnu osobu, osvjedočenog domoljuba, da ih povede i iščupa iz jugo- sotonskog zagrljaja. Imamo takvih, ali su oni redovito predaleko od obnašanja bilo kakve vlasti, jer u zemlji i dalje vlada crvena dinastija obožavatelja petokrake, potpomognuta predstavnicima ili bar simpatizerima svakojakog nemorala.

Bilo kakav pokušaj ispravke ovakvog groznog stanja, završava onemogućavanjem,  prikrivenim, pa i otvorenim zabranama, kao što se upravo događa s građanskim akcijama da se putem narodnog referenduma, omogući izmjena izbornog zakona i ukidanje perverzne i sramotne IK-e.  Aktualna nenarodna vlast, predvođena Plenkovićem, radi na tome da još više oteža ili čak potpuno onemogući  sve buduće referendumske inicijative.

Ljudi se pitaju: kako riješiti ovo stanje?!  Nema baš prevelikog izbora. Jedna od mogućnosti, možda bi bila, plebiscitarni izlazak svih Hrvata na neke sljedeće izbore, na kojima neće birati dvoglavu aždaju  HDZ=SDP, niti  dati glas bilo kojem kandidatu od onih, koji su već obnašali vlast i pokazali se nedostojnima ili nedovoljno sposobnima. 

Treba postupiti onako kako je u svoje vrijeme postupio Aleksandar Veliki, kad je svojim mačem presjekao „Gordijski čvor“. On je, ne želeći uzalud gubiti vrijeme na raspetljavanje čvora, ovakvom odlučnom  gestom u trenu ga razvezao. 

Hrvati su stalno u agoniji raspetljavanja, a  još od 2000. godine, čvor je sve zapetljaniji. Očito je metoda sasvim pogrešna.

Dawn Dawns