Dawn Dawns: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, crvena je batina za progon svakog domoljuba

  • Ispis

Rekoh već ranije, a sjetit će se neki  čitatelji, da je aktualni Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, nakarada iz vremena komunizma. On je danas u RH, postao glavno oružje vladajućih struktura  protiv većinskog hrvatskog puka u njegovom izražavanju domoljublja.

I opet imamo osuđujuću presudu prema tom, famoznom  članku  5. važećeg prekršajnog zakona. Nerado se ponavljam, ali za razumijevanje ove važne problematike, moram ponoviti još jednom:

Članak  5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) navodi sljedeće:

Tko na javnom mjestu, izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova, ili nošenjem i isticanjem simbola, tekstova,slika, crteža, remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM (?) ili kaznom zatvora od 30 dana.

Kako već rekoh, navedeni zakon  je preživjeli dinosaur  iz bivše jugoslavenske države i na snazi je još od 1977.(?) godine!!!!!

To znači da NIJE  MIJENJAN  više od  41 godinu, pa je zatim dopunjen deset godina kasnije i  njegov je pročišćeni tekst objavljen 1990. godine. 

U Saboru je, krajem  2012.g. predložen novi  Zakon, no, on do danas nije donesen!!!!  Intervencija u tekstu je učinjena '94. godine, kojom su se  propisane novčane kazne, izražene u njemačkim markama, od tada preračunavale u domaću valutu!? 

To je zakon, temeljem kojeg se kažnjavaju hrvatski domoljubi, pa čak i simpatizeri planetarno poznate i omiljene, hrvatske nogometne reprezentacije. Prema tom su  zakonu kažnjena i ona dva Kineza, navijača hrvatske nogometne reprezentacije, zato što su pjevali hrvatske pjesme i uz to još izrekli da su „za dom spremni“. Time su strašno poremetili red i mir !?!  Kakav red?? Čiji mir, pitamo se??? 

Jednako se dogodilo i nedavno, da je opet, temeljem tog famoznog čl. 5. istog zakona, osuđen  čovjek, koji je prijavljen od djelatnika policijske uprave Prelog, „da je narušavao javni red i mir noseći na glavi kapu s „ustaškim obilježjima“,  pa sutkinja u svojoj u presudi   detaljno opisuje ta ustaška obilježja kao: „ grb sa crveno-bijelom šahovnicom, sa početnim bijelim poljem, i natpisom „BOG I HRVATI“. (!?)

Sutkinja, osim što ne poznaje hrvatsku povijest, nije bliska ni s hrvatskim pravopisom ( ne zna kad ide prijedlog „ s“ a kad „sa“), ali to njoj nije važno. Dok je pravopis i gramatika po Vuku, nas  „ceo svet  razume“.

No, posebice je začuđujuće takvo  njeno tumačenje pravnih normi. Čak zastrašujuće, pa mene jako brine nešto drugo!  

 Mislim si, ...  teško crkvi Svetog  Marka, nakon ove presude!  I ona ima „kapu“ s  istim  „ustaškim obilježjima“ – grbom  s crveno -bijelom šahovnicom, s početnim bijelim poljem. Doduše, ne piše joj na „kapi“ inkriminirani tekst o zajedništvu  Boga i Hrvata, ali to se već samo po sebi podrazumijeva iz činjenice  njenog postojanja na Markovu trgu, još od 14. stoljeća. 

Ustaška organizacija osnovana je tek 1929. godine.  Ah ... nećemo biti toliko sitničavi!  Što nekoliko stoljeća manje ili više (svega pet) znači jednoj sutkinji, kad donosi ovako važne i velike odluke!?  Odluke koje predstavljaju  ogromna nastojanja u borbi protiv uznemiravanja „javnosti“.  Sve je očitije, da ta uznemirena javnost predstavlja, u Domovinskom ratu,  vojno poražene mrzitelje svega hrvatskog i ostatak  njihovih simpatizera i obožavatelja. 

Potvrdu da je tako, daje nam činjenica, da  još nikad nismo čuli kako  je netko kažnjen zbog četničkih oznaka i četničkih pjesama. Također nismo čuli da je bilo tko kažnjen zbog krvave petokrake, koja je, šireći takozvano  bratstvo i jedinstvo, pobila,  još točno neutvrđeni broj Hrvata, ali je ta brojka zasigurno između 600 tisuća i milijun mrtvih hrvatskih duša, što strijeljanih, što živih zakopanih ... a bilo je tu i ljudi živih rezanih na komade i pečenih na ražnju(!), kao što je završio nesretni svećenik don Juraj Gospodnetić ... Sve je to djelo onih, čijim potomcima i danas smeta hrvatsko domoljublje, koje remeti njihov mir. 

O, Bože, sačuvaj nas od ovakve „braće“ i jedinstva s njima!

Kad „delije“ zapjevaju usred zemlje  Hrvatske, i njihovi  bradati „amfilohije“,  to je umilna glazba, koja nikako ne narušava red i mir. Oni nerazumni primitivci i ognjištari, koje bi to zasmetalo, trebali bi se pod hitno iseliti u Irsku, Njemačku, Švedsku ... Ako ih je uopće,  još ostalo u zemlji. Tek da se ne bi  trebala  ponavljati povijest. I da se pobjednici ne bi zamarali kao nekad. Ili morali biti šlampavi, kako im je zamjerio dugogodišnji i  najpoznatiji  saborski delirium tremens. 

Potpuno je jasno i očito da se tim preživjelim i zastarjelim zakonom, baš redovito optužuju Hrvati, zbog sasvim  mirnog  izražavanja svog domoljublja, a sve s tvrdnjom da to remeti javni red i mir!? 

Predlažem da svi suci, u  budućim presudama jasno navedu i točno imenuju  tko su oštećenici, odnosno, tko su  te uznemirene  skupine, u čiju korist se donose ovakve presude protiv hrvatskih domoljubnih ljudi. Koga to, usred zemlje Hrvatske,  hrvatsko domoljublje uzrujava i vrijeđa?  Čiji je to mir tako strašno narušen hrvatskim domoljubljem???  To bi svakako bilo zanimljivo i važno saznati. 

Sjećamo se da je i veličanstveni doček, naših slavnih nogometaša Vatrenih, bio povod za veliko uzrujavanje nekih pojedinaca i skupina. Bit će da im je zato isključena struja  i ugašen mikrofon.

Da nije, moglo bi se dogodit da i oni, svaki osobno, dobiju presudu za prekršaj protiv javnog reda i mira. Kako su u tom trenu bili strašno popularni u cijelom svijetu, netko se valjda dosjetio da se ne treba „držati zakona kao pijan plota“, pa im je, umjesto sudskog postupka i kazne, tek  neformalno dosuđen razlaz s glavnog trga RH,onemogućavanjem kontakta s više od pola milijuna obožavatelja,  jednostavnom dosjetkom isključenja mikrofona. Sramotno, ali očito u skladu s prigodnim  zastarjelim, ali preživjelim zakonom.

Slijedom toga, ako je svjetskim doprvacima zabranjeno slavljenje uz izražavanje domoljublja, što tek može očekivati jedan mali, nebitni Hrvat, koji se ...samo onako, 91'.... prijavio u nekakve postrojbe u nastajanju,  „gol i bos“, u svojim starim tenisicama, ofucanim farmericama i staroj jakni „tankerici“, poneki i  s djedovom lovačkom puškom ... Većini je jedino naoružanje u dotadašnjem životu, bila praćka, koju su kao klinci napravili da bi košticama od  trešanja gađali curice koje im se sviđaju. Mnogima ni to. Ali su se snašli.

I takvi se, na čuđenje cijelog svijeta, protiv moćne armije, izboriše za svoju državu!!!   Hvalim te Bože!!!

Danas, pak, zbog toga bivaju kažnjavani na sve moguće načine, a osobito ponižavajućim odnosom onih, koji trenutno vladaju ovom državom, koju su baš ti, nevjerojatno hrabri i ustrajni domoljubi, u vlastitoj krvi stvorili. 

Žalosno je i šokantno, da se Hrvati danas, gotovo svakodnevno moraju ispričavati agresoru i dezerterima  za postupke, zbog kojih bi u svakoj drugoj zemlji, bili nagrađeni najvišim državnim odličjima i vrhunskim trajnim poštovanjem njihove nesebične žrtve, kojom su sebe dali za domovinu. 

Jednu od najboljih izjava o herojima Domovinskog rata, dao je naš poznati hrvatski povjesničar. Ona je  toliko dojmljiva da ću je s radošću podijeliti s vama:

„Kad se radi o herojima, može se načelno reći da je – u ondašnjem(1990.-1991.) odnosu snaga – svaki dragovoljac bio heroj, jer je dragovoljac bio osoba koja je svojom odlukom, samog sebe prozvao braniti žrtvu od agresora. To je bio herojski čin iznimne hrabrosti i nesebičnosti, koji je nosio veliku vjerojatnost gubitka svojeg života za dobrobit zajednice.“

 prof.dr.sc Josip Jurčević“ 

Danas se ti heroji kazneno  procesuiraju zbog izražavanja domoljublja, HOS-ovcima se oduzimaju zastave i skidaju ratne oznake, pa čak i skrnave spomenici podignuti  njihovim poginulim pripadnicima.

U tom smislu se i svakom simpatizeru dosuđuje kazna, jer su svojim iskrenim domoljubljem uzrujali neprijatelja i poremetili mu miran san koji on sniva  na tuđoj zemlji. 

Do kad?!?!  Ima li odgovora????

Dawn Dawns