Dawn Dawns: Ode još jedna naša mrziteljica

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 20 Kolovoz 2026 11:55

Yugo nostalguša, alapača i prostakuša, Vedrana Rudan,  otišla svome ... kamo i pripada...

Razne yugo tiskovine objavljuju, post mortem,  kojekakve  srcedrapateljske tekstove, iza najveće psovačice i prostakuše, koja se skrivala i koju su neki mediji skrivali i pokrivali, nazivajući je velikom spisateljicom!?!

I što je ostalo na kraju?!? Ništa, osim njene netrpeljivosti, psovki, bljuvotina i svakojakih vulgarizama, koji su odavno postali njezin zaštitni znak, a ona postala negledljiva, neslušljiva i nečitljiva svakom pristojnom i normalnom čovjeku.

Bljuvala je svoj otrov na sve hrvatsko, a veličala sve  yugo propale ideje i  yugo luzere.  Proizvodila je taj otrov svakodnevno ... godinama. Na koncu se sama otrovala njime. 

Odavno je poznato i sasvim jasno da osoba, koja nosi u sebi i ispoljava silnu negativnost,  ne čini dobro niti sama sebi. Tako je ona, mržnjom i bijesom, sama sebi navukla boleštinu neizlječivu. Njen kraj je samo realan rezultat njenog ponašanja i življenja.

Sve se vraća, sve se plaća.  Tako kaže stara mudrost.

Otišla je s ovog svijeta, likuša, koja je nadmašila sve psovače, sve prostake. Njezin rječnik je bio daleko ispod nivoa svakog kočijaša. Upravo time se i proslavila, a ne svojim, nepostojećim književnim talentom.

Mrzila je sve hrvatsko i s Hrvatskom i njeni ljudima, obračunavala se s najružnijim psovkama, otvoreno govoreći o toj svojoj mržnji.

Ima dosta godina kad je na HTV-u,  u vrlo gledanoj emisiji notornog lika - voditelja, nastupila kostimirana.  Nije joj bio dovoljan njezin pogani, rašljasti, zmijski  jezik, nego se uvukla u opremu katoličke časne sestre i u elitnom  terminu  bljuvala svoj otrov i svakojake nepodopštine proitiv ljudi i zemlje u kojoj živi, u kojoj je i ostala do svog kraja. 

Da  netko, imalo normalan, imalo moralan, s mrvicom časti, toliko mrzi zemlju, ne bi u njoj ostao... čim prije bi se maknuo, otišao ... bilo kamo.

 Sad nam se prodaje medijska priča o nekom njenom teškom životu!?!  Osobno ne poznajem osobu koju je život mazio i kojoj je samo „cvjetalo cvijeće“. Ali poznajem borce, koji su, unatoč nedaćama, pokazali zavidnu snagu, nastojanja i uspjeli prebroditi mnoge teškoće ... sve bez ružnih riječi, sve bez psovke i optuživanja drugih. To su pravi ljudi, jaki i dostojni čak i Božje pomoći.

Luzerica se bahatila, pljuvala, ismijavale sve i svakoga, tko joj se ne bi svidio, a uglavnom joj se u nas nitko i nije sviđao, ni zemlja, ni ljudi.

Psiha s tolikim  negativnostima, ne može održavati zdravo tijelo, nego ga uništava i šalje u propast. U samouništenje.

Svojom zloćom, uništila se sama.

Tamo kamo je otišla, vjerojatno  će imati dovoljno veliko društvo, ali Božje lice vidjeti neće.