I Bruna Esih i general Glasnović postupili su savršeno ispravno

Detalji

Kategorija: Diana Majhen

Objavljeno: Četvrtak, 04 Svibanj 2017 21:04

Obzirom da su na glasovanju o povjerenju ministru Mariću Bruna Esih i Željko Glasnović postupili različito, odnosno Bruna je glasovala protiv smjene ministra, a Glasnović je za vrijeme glasanja izašao van i nije sudjelovao u glasovanju, sam naslov ovog članka zvuči kontradiktorno. Al nije.

Bruna je odbila sudjelovati u oporbenoj hajci na ministra Marića, i nije podržala njihov prijedlog za razrješenje. Zar je ikako moglo biti drukčije, da jedna Hrvatica podrži prijedlog udbaške bande SDP-HNS, potpomognute sektom Most na čelu s malim Hitlerom Petrovom? Niti je ovo bilo glasovanje o podršci Plenkoviću, niti o rušenju Plenkovića, ovo je bilo glasovanje samo i jedino o prihvaćanju ili odbijanju prijedloga oporbe s pridruženom sektom Most. I to prijedlog koji je u suštini najobičnija udbaška hajka na čovjeka, ne ulazeći sad u njegovu odgovornost. Bruna Esih je to najavila od prvog dana ove krize, i to vrlo jasno. To što debili nasjedaju na podvale udbaških medija, nije njen problem. Neće podržati zahtjev udbaške bande SDP-HNS, ali isto tako neće podržati Plenkovićevo 'rekonfiguriranje' vlade s četnicima i udbašima. Principjelno od početka do kraja.

General Glasnović za vrijeme glasanja dignuo se i izašao van. Nije se htio izjasniti. I to je, isto tako, savršeno ispravno. Jer, kako smo rekli, ovo nije bilo glasovanje za i protiv Plenkovića, ovo je bilo samo glasovanje za i protiv prijedloga Mosta i oporbe. Ja ga u potpunosti shvaćam, jer na Plenkovića gledam istim očima kao i on: Sin visokorangiranog komunističkog dužnosnika, mladi SKOJevac, briselski poslušnik. Stranci koju vodi takav čovjek Glasnović nije htio ni na koji način pomoći. I to je njegovo apsolutno pravo. Jer, Glasnović je sve što je imao dokazati dokazao za vrijeme Domovinskog rata, kada je bio na prvim crtama, dok je Plenković čučao u Bruxellesu. I dan danas bori se za Hrvatsku i Hrvate, a ne maše repom kako bi se svidio Angeli Merkel. Glasnović je, bez daljnjeg, častan i pošten čovjek koji je donio svoju odluku na temelju onoga što misli i osjeća, bez da se obazirao kome će to pomoći a kome odmoći, jer, nitko od njih nije njegov. Nije naš. Dakle, potpuno ispravno razmišljanje.

Nasuprot svemu tome, zaboravlja se kako su Bruna i Glasnović dan ranije bili kod Plenkovića i dali potpuno istovjetnu izjavu po najbitnijem pitanju: Odbili su podržati Vladu u kojoj će sjediti četnici i komunisti. I tu nije bilo ni najmanje dvojbe, niti premišljanja.

I jedno i drugo je ispravno, ovisno o tome što ti je toga trenutka prevagnulo. Razum ili osjećaji. Možda bi neki drugi dan prevagnulo ono drugo. Ali je jedino bitno to da su i srce i pamet na pravom mjestu, a tu se ni Bruni ni Glasnoviću nema što za prigovoriti. I jedno i drugo kod njih neosporno diše, osjeća i misli isključivo hrvatski.

Oboje su ostali savršeno vjerni svojim principima i svojim stavovima. Nisu izdali ni sebe, ni svoje birače. Jedni su od rijetkih koji se nisu htjeli prodati, pa u današnje vrijeme, kada nam je zlo od skoro svakog političara jer ne znaš koji je gori, ti su ljudi dragocjeni. Oni bi trebali biti naša budućnost.

A očito je kako to shvaća i neprijatelj, jer iz trena u tren jača vojska onih koji se takmiče u tome hoće li jače pljunuti na Brunu ili na generala Glasnovića. Jedni optužuju Brunu da se prodala HDZu, drugi pak Glasnovića da se priklonio komunjarama. Mali sitni plaćenici, koji rade ono što im se naredi da rade, kod kojih je odsustvo mogućnosti misaonih procesa jednako odsustvu bilo kakvog morala.

Uz Hasanbegovića, Bruna i Glasnović su najbolje što imamo. Jako smo dugo čekali, nakon smrti pok Tudjmana, da se pojave ljudi poput njih. I sada, kada su se pojavili i donijeli tračak svjetla na crnom nebu koje se odavno nadvilo nad Hrvatsku, što se dogadja?

Na njih se krenulo drvljem i kamenjem, a što je najtužnije, nisu samo crveni ti koji ih napadaju.

Umjesto da te ljude čuvamo kao malo vode na dlanu, umjesto da se stisnemo oko njih i pomognemo im da izgrade djelić slobodne Hrvatske za sve nas, mi samo što ih ne kamenujemo. Krivi su što su podržali Marića, jednako su krivi zato što nisu. Znači, u svakom slučaju oni jednostavno MORAJU biti krivi za nešto. Vjerojatno zato što su HRVATI.

Pa tako, rastrgana i ranjena moja desnico, ne nasjedaj ponovno. Ne dopusti da te šakali i dalje trgaju u sve sitnije i sitnije komadiće, sve dok ne nestane svaki trag i svaki spomen da si ikada i postojala. To se tako uspješno odradjuje već četvrt stoljeća, a mi smo sve slabiji i slabiji iz dana u dan.

Ako već trenutno nismo nikakav bitan politički faktor, imamo snagu brojnih birača. I upotrijebimo konačno tu snagu za ispravnu stvar, umjesto da se glodjemo izmedju sebe.

Prestanimo uništavati one najbolje medju nama kako bi vlast mogli obnašati oni najgori.

Jer, odavno već najgori odlučuju o našim sudbinama.

Vrijeme je da šansu damo onima koji je zavrijedjuju.

Stoga, moj glas, moja potpora, uvijek i svugdje za Brunu Esih, Željka Glasnovića i Zlatka Hasanbegovića.

Nekako mi se čini da je to sve što imamo.

Diana Majhen