Ima li u Hrvatskoj još zavedenih ljudi, koji vjeruju u ustanak 22.VI.1941?

Detalji

Kategorija: Dragan Hazler

Objavljeno: Subota, 21 Lipanj 2014 16:06

Četnički ustanak protiv NDH je započeo 10. travnja 1941. 22. lipnja 1941. nije bilo nikakvog antifašističkog ustanka, nego bježanija komunista iz gradova u šume, gdje su nailazili utočište i zaštitu kod srbskih fašističkih četnika i Talijana.

Komunisti su bježali iz gradova k četnicima jer su se prijatelji i saveznici Hitler i Staljin posvađali i međusobno zaratili, što je pogodilo staljinističke komuniste u Hrvatskoj pa su bježali pred Nijemcima u zaštitu k srpskim i talijanskim fašistima.

Do kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. komunistički partizani i srpski fašistički četnici su bili čas saveznici, čas protivnici, ali nikada radikalni neprijatelji. Komunisti i fašistički četnici su se borili za velikosrpsku Jugoslaviju. Razilazili su se ideologijski, a povezivala ih je zajednička mržnja i borba protiv ratne države Hrvatske, što ne služi na čast hrvatskim komunistima ma kakova bila ratna Hrvatska.

Trebalo je NDH zajedničkim hrvatskim snagama i duhom učiniti boljom, a ne stvoriti na prostoru Hrvatske marxistički genocidni pakao i naći se na istoj strani četničko-fašističkog pakla s genocidnim planom likvidacije svih Hrvata.

Najveća povijesna nacionalna sramota jest, što su se hrvatski komunisti udružili sa srbskim četničkim fašistima na masovnom ubijanju Hrvata, hrvatskih vojnika i civila, na progonu i svestranom zlostavljanju Hrvata s konačnim ciljem: masovnog ubijanja i progona Hrvata i rušenja ratne države Hrvatske.

Hrvatskim komunistima nije bio niti ratni plan borba za samostalnu državu Hrvatsku, nego za obnovu Jugoslavije - tamnice za Hrvate.

Zašto hrvatski komunisti nisu tražili najbolje rješenje za Hrvatsku zajedno Hrvatima, kojima je osovina Berlin - Rim naredila borbu, koju većina Hrvata nije rado prihvaćala.

Umjesto, da su se udružili svi Hrvati i učinili od Hrvatske u teškim ratnim okolnostima, što je moguće najbolje, hrvatski komunisti su sprovodili Marxov genocid na Hrvatskom narodu i bez suda maovno ubijali hrvatske branitelje domobrane i ustaše.

Hrvatski komunisti, na čelu sa zločincem Titom su nametnuli Hrvatskom narodu bratoubilački rat.

O tome će biti nešto dotaknuto u ovome uradku, koji slijedi. Hrvatsku povijest Drugog svjetskog rata trebaju obraditi neutralni povjesničari, a ne velikosrbi, komunisti i Goldsteini.

Sve vojske ovog svijeta prave u ratu zločine. Svaki rat bez obzira na njegov predznak je zločinstvo. Ustaše i domobrani su također pravili zločinstva po nalogu gospodara iz Berlina i Rima i dodatno u obrani od marxističkih i srbsko-fašističkih genocidnika. Razlika je u tome, da se nijednu vojsku ne ocjenjuje kroz zločine, nego samo Hrvatsku vojsku ustaše i domobrane.

Komunistički antifašizam je najstrašniji oblik fašizma za Hrvate!!!

1. Jer je rođen i zasnovan iz revolucijskog marxizma, a tvorac marxizma Karlo Marx je uveo genocid za Hrvate i još neke male narode. Tko ne vjeruje, neka čita knjige Karla Marxa.

2. Po teoriji Karla Marxa, koju prihvaćaju komunistički zločinci Leljin, Staljin, Tito...i crveni sljedbenici, revolucija guta vlastitu djecu.

-Ovim je marxistički genocid proširen s Hrvata i na druge narode, čak na vlastitu djecu.

-Uz bezboj komunističkih gutača vlastite djece, ostalo ih je i za mirno razdoblje što potvrđuje Goli Otok i još tridesetak mučilišta do smrti, u kojima su Titovi marxisti "uz predigru najstrašnijih mučenja" ubijali svoje komuniste - gutali vlastitu djecu.

Zapovjednik mušilišta Goli Otok bio je otac predsjednika RH Ive Josipovića, a narodna poslovica kaže: Plod ne pada daleko od stabla!

Zanimljivo je podsjetiti se, da je sin Ivo Josipović na jednom derneku u Brezovici uručio svome ocu odličje za zasluge u mučilištu Goli Otok. Je li to nepotizam ili nagrada za zločinstva na Golom Otoku?!

Eto takvog Ivu Josipovića, brižnika za obiteljsko nagrađivanje golootočkog mučitelja i Ivu Josipovića aboniranog sudionika na svima fašističkim srbsko-četničkim dernecima u Srbu i drugdje izabiru hrvatski birači za predsjednika države Hrvatske.

Negdje zakazuje hrvatski razum i savjest. Komunistički agnostik Ivo Josipović je za lustraciju po EU rezoluciji 1481, a ne za predsjednika RH.

3. Kad su se međusobno veliki prijatelji Staljin i Hitler posvadili i 22. lipnja 1941. zaratili pobjegli su vodeći hrvatski komunisti iz gradova u šume k fašističkim srpskim četnicima:

a) Tito je iz stana kao gost u zgradi Njemačkog generalstaba u Beogradu pobjegao u društvo četničkofašističkog vožda Draže Mihailovića, da bi zajednički ubijali Hrvate po Marxu i po Moljević-Mihailovićevom genocidnom planu, prema kojemu je trebalo poubijati sve Hrvate uz poštedu oko 200.000, koje će se denacionalizirati.

b) Drugi hrvatski komunist Vlado Janić Capo sa svojim drugovima je pobjegao iz Siska u šumu Brezovicu, gdje je našao srpske fašističke četnike iz Banovine i pridružio se k njima u miniranju vlakova, u kojima su pogibali nedužni hrvatski putnici.

Drugi oblik "oslobodilačke borbe" udruženih četničkkih i komunističkih banda odvijeo se je u prepadima na redarstvene postaje. Pritome su nemilosrdno mučili i ubijali nedužne hrvatske redarstvenike, kojima je bila uloga održavati red po selima i spriječavati zlostavljanja seljaka od kradljivaca, raznih siledžija i od šumskih odmetnika. Većina poubijanih redarstvenika je bila u toj službi prije početka rata.

c) Treći veliki hrvatski komunist Veco Holjevac bježi iz Karlovca ka kordunaškim srpsko- fašističkim četnicima, među kojima je bio i jedan četnikokomunist Čanica Opačić. Taj je jedva spasio Holjevca od četničkog noža.

Prvi napad ovog četničko-komunističkog saveza bilo je hrvatsko selo Glinice, gdje su "osloboditelji" poubijali šest nedužnih hrvatskih civila. O tome piše "pokajnički" sam Veco Holjevac u knjizi "Zapisi iz rodnog grada", NZMH, Zagreb 1972.

Ovu Holjevčevu knjigu "Zapisi iz rodnog grada" treba svaka Hrvatica i Hrvat pročitati i uz spomen zajedničkih četničko-komunističkih zločina na nedužnim Hrvatima, naći će obilje podataka o tome da su se na tzv. Kordunu i u Banovini prvi ustali srpski fašistički četnici i k njima su bježali hrvatski komunisti od 22.lipnja 1941. nadalje.

Knjiga Vece Holjevca je puna dokumentarnih podataka o četnicima i Talijanima i u taj savez su se miješali komunisti. Doslovce piše na 191 stranici: "Talijani su uspjeli oživjeti stara i uspostaviti nova četnička uporišta. Na taj način znatno je ojačala četnička aktivnost na području Plaški - Ličke Jesenice - Tržić - Močila - Vrelo Mrežnice... I na južnom dijelu Korduna, na potezu Široka Rijeka - Krstinja, četnička je aktivnost također oživjela.

U nekim su se partizanskim odredima javljale četničke tendencije. Tako je u odredima 'Skrad' 'Jesenice', 'Poloj' i 'Široka Rijeka' došlo do političkih teškoća. U nekim odredima počeli su postavljati zahtjev da se na kape stave četničke kokarde. Naročitu aktivnost u tom smislu počeo je razvijati poručnik bivše jugoslavenske vojske Rakinić, koji je djelovao na području Veljuna, dok se u Jesenicama na četničko-talijanskoj liniji aktivirao bivši jugoslavenski narednik Vidaković. I jedan i drugi priredili su nam velike neprilike, a osobito u početku godine 1942."

Evo iz Holjevčeve knjige još samo jedan primjer, koji se odnosi na prostor hrvatskog komunističkog prvaka Vlade Janića Cape: "Dvojica 'zakletih partizana' iz Gline pobjegli su u Beograd. Kao represaliju na to partizani su jednome od njih zapalili kuću". (Str.275).

Srpski četnički fašisti ustali su protiv NDH već 10. travnja 1941.

Nama još živućim starijim Hrvatima s područja Banovine i tzv. Korduna (točan naziv je: Slunjska krajina ili stariji naziv Slovinje) je dobro poznato, što prešućuje komunistička historiografija, da su fašistički srpski četnici ustali protiv Nezavisne Države Hrvatske već prvog dana njenog proglašenja, čak i ranije u Bjelovarskom kraju.

Oko tri mjeseca kasnije počeli su bježanijom iz gradova dolaziti hrvatski komunisti i zajedno s fašističkim srbskim četnicima su ubijali svoj hrvatski narod i rušili negovu državu.

Komunističko-partizanska ustanička povijest je laž

Već je naprijed rečeno više puta i radi značaja mora se ponoviti. Ustanak protiv ratne države Hrvatske zvane Nezavisna Država Hrvatska su započeli srbski fašistički četnici već 10. travnja 1941. Tada su hrvatski komunisti živjeli ne samo slobodno, nego su surađivali s talijanskim i njemačkim okupatorima. Najveći komunistički zločinac Josip Broz Tito je stanovao u zgradi Njemačkog generalstabu u Beogradu i hranio se kao dragi gost u restaurantu najviših njemačkih oficira.

Tako je Tito prijateljevao s generalstabnim njemačkim oficirima do međusobne svađe velikih prijatelja Hitlera i Staljina, koji su zajednički pokorili Poljsku i masovno ubijali Poljake. Tek kad su se prijatelji Hitler i Staljin posvadili i Hitler zaratio ptotiv Staljina, Staljinčić Josip Broz Tito bježi iz Beograda u četničkofašistički tabor Draže Mihailovića. To je Titov ustanak.

Tako su marxističko-staljinistički Titovci svoje bjegove k fašističkim četnicima nazivali ustancima.

Kako čestitati ovogodišnju Brezovicu, kad je glavna organizatorica u Remetincu?!

Profesionalni četničko-komunistički dernakaš, kandidat za drugi predsjednički mandat (ako mu ne treba?! jer Kolindu pobijediti neće!!!) Ivo Josipović će ove godine vjerojatno osloboditi Žarku Sekulić, preimenovanu u Marinu Lovrić Merzel iz Remetinca, da bi joj mogao na junačke srpsko-komunističko-četničke grudi objesiti u Brezovici "kolajnu za izvanredne zasluge"

Čestitka Dana bježanije iz Siska u Brezovicu Ivi Josipoviću i njegovoj političkoj (ne intimnoj prijateljici, kako to pojedinci pogrešno govore) drugarici Žarki Sekulić - preimenovanoj u Marinu Lovrić Merzel. Pod tim imenom zavedena je Remetncu, gdje se zasluženo odmara. Najviše je posjećuje Milorad Pupovac pa je to pojačalo zategnutost imeđu četnika Milorada Pupovca i komunjare Ive Josipovića. Takve tračeve prepuštam novinarima u Hrvatskoj, napose onima, koji pišu da Ivo Josipović i Zoran Milanović imaju ljubavnice, a zna se da su obadvojica "kreditno zaduženi" i kod kuće.

Nastavak slijedi!

Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik (antifašist i antikomunist)

Basel, ususret obljetničkom danu bježanije komunista k četnicima, 22. lipnja 1941.