Dođe vrijeme....

Pin It

Dođe vrijeme kada i najrječitiji ljudi ostanu bez teksta i kada šutnja najviše govori. Ne znam o čemu više pisati a moram zbog onih koji me vole neka znaju da sam dobro i još više zbog onih koji me ne vole neka znaju da me nisu slomili. I doista sam dobro i dobro se osjećam usprkos realnosti oko sebe koja je nesnošljiva i normalne ljude bi vjerojatno dovela do ludila.

Srećom ja se ne ubrajam u normalne ljude nego u malobrojne čudake koji vide i prije nego pogledaju i znaju prije nego nauče, tako sam i ovo zlo koje se sručilo na nas davno vidjela pa nisam njime niti posebno iznenađena niti pogođena. U staru narodnu mudrost koja kaže da je noć najtamnija pred svitanje nebrojeno puta sam se uvjerila, na sve ovo gledam kao hod do Kalvarije prije uskrsnuća i nije mi težak križ kojeg nosim.

Ne mogu reći da me ne boli sve ovo što gledam, ovaj povampireni komunizam, otvoreno četnikovanje, jugoslavenštinu i teror koji crveni provode nad nama ali od komunističkog okota drugo se i nije moglo očekivat. Ono što me doista boli to je okot u našim redovima koji nam je napravio više zla nego crveni jer da među nama ne vlada nesloga, mržnja i netrpeljivost crveni bi u Hrvatskoj bili samo statistička pogreška.

Nešto od tog okota ubačeno je među nas po zadatku, nešto je samoniklo poput korova a najčešće se radi o kombinaciji jednog i drugog. Uglavnom su to ljudi vješti na riječima i na peru koji vrlo lako zavode ljude pričajući i pišući ono što većina želi čuti. Puna su im usta Hrvatske i ljubavi prema njoj a u stvarnosti vole jedino i isključivo sebe. Svaka druga riječ su im čast i poštenje, no kad ih pobliže upoznate shvatite da su im te riječi u stvarnom životu potpuna nepoznanica.

Beskrajno su talentirani u izvrtanju činjenica onako kako njima odgovara i gotovo uvijek okruženi iskrenim i poštenim ljudima koji im bezrezervno vjeruju i rade sve što dotičnima padne napamet. Stvarnim radom i trudom za opće dobro ne umaraju se previše osim što ga koriste za vlastitu samopromociju ne obazirući se pri tom koga će zgazit i povrijedit a obično to naprave najbližim i najvjernijim suradnicima. Imaju besprijekorno šesto čulo za ljudske slabosti i brzo ih pročitaju kod svakoga kako bi tim slabostima manipulirali stvarajući od sebe kult ličnosti na račun drugih. Obzirom kako je „zavadi pa vladaj“ majka mudrosti svih manipulatora redovito se pobrinu da ljude oko sebe međusobno posvađaju i posiju među njih nepovjerenje. Takvi ljudi stvarna su prepreka bilo kakvom ujedinjavanju i zajedništvu jer i sama pomisao na gubitak pozicije koju imaju u svojim udrugama ili strankama znači i gubitak „žrtava“ koji odrađuju posao za njih.

No na sreću postoji ona neka univerzalna pravda po kojoj se zlo samo izjeda i svemu tome polako ali sigurno dolazi kraj, kako komunističkom teroru tako i lažnim domoljubima. Panika u crvenim redovima više je nego očita a priuštili su im ju oni koji su ih i stvorili. Otvaranjem slučaja Perković otvorena je Pandorina kutija i nitko od njih više nije siguran, gube se živci, gubi se zdravi razum. Tikve posađene s vragom razbijaju se o glavu i nema više tajne koja će ostat neotkrivena. Kad udbaška kola krenu nizbrdo a već se polako kotrljaju, pomest će i lijevu i desnu stranu i za nikoga neće biti milosti.

Žao mi je što im nećemo sudit mi, sudit će sami sebi u međusobnom obračunu, no neće mi biti teško stajati sa strane i gledat kako se ruši svijet izgrađen na kostima hrvatskog naroda.

Dođe vrijeme kad dobro pobjedi zlo i kad ne treba činiti ništa osim vjerovati i čekati da onaj vjetar kojeg već dugo osjećamo u kostima zapuše još jače i rastjera ove teške i tmurne oblake nad nama.

Čekati da sunce napokon obasja ovu izmučenu, krvlju i suzama natopljenu zemlju.

 

Jasna Dautanac