Oluja mozgova

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Četvrtak, 07 Veljača 2013 18:08

fShare

Tweet

Politički komesar u vladi Zorana Milanovića zadužen za ispiranje mozga djece i mladeži, nije ni svjestan da je izgovorio najpametniju misao u svom političkom životu kad je rekao da je Hrvatskoj potrebna oluja mozgova. Neovisno što je tom izjavom imao namjeru uvrijedit sve one koji ne misle kao on pogodio je sam bit problema hrvatskog društva a to je učmalost mozgova kojima hitno treba svježeg zraka.

Hrvatski narod povijest nikad nije mazila. Od kad nam je Bog podario najljepši komadić zemlje da na njemu živimo neprestano ga branimo od onih koji ga žele prisvojit i u tome smo manje-više uspješni. Prošlo je ovom našom lijepom Domovinom kroz protekla stoljeća raznih osvajača i vladara, proteklo su rijeke krvi i suza ali niti jedno zlo koje je zadesilo Hrvate nije toliko štete napravilo kao Srbi i komunisti.

Srbi su iskoristili komunizam kao jednu totalitarnu ideologiju čijom je početnom idejom pravde i jednakosti zaveden i dio Hrvata, kako bi represijom koju je totalitarizam nosio u sebi ispunio svoje bolesne snove o Velikoj Srbiji. Na krilima pobjede u Drugom svjetskom ratu, kojoj su zapravo najmanje pridonijeli, nisu birali sredstva da ostvare plan istrebljenja Hrvata; trećinu Hrvata pobit, trećinu raselit, trećinu asimilirat. Nažalost, zahvaljujući tradicionalnoj hrvatskoj naivnosti u tome su većinom i uspjeli. Ubijanje i raseljavanje započeli su još na samom početku rata, asimilacija je uslijedila kroz slijedećih 50 godina terora i strahovlade.

U 50 godina terora i strahovlade ubijeno je i prognano sve što se usudilo disat drugačije a sama pomisao da se bilo što može promijenit srezana je u korijenu. Srbi i komunisti pretvorili su narod u stoku sitnog zuba, ovisnu o tuđem mišljenju i o tuđoj dobroj volji. Uništeno je sve što su Hrvati stoljećima čuvali, kultura, tradicija, jezik i pismo. Uništen je nacionalni ponos, vjera i domoljublje prozvani su nazadnim i neprijateljskim djelovanjem. Ispravno je bilo samo ono što je Partija odredila, Partija je postala otac i mati, učitelj i liječnik, Partija je davala i uzimala kako joj se sviđalo, posao, stan, egzistencija, sve je ovisilo o tome jesi li pripadao njima ili si bio osuđen na siromaštvo i šikaniranje. Jednoumlje je ispralo mozgove umnih ljudi a intelektualna elita uglavnom je regrutirana iz redova „odabranih“.

Kad je komunizam propao i raspla se država stvorena na lažima, naglo je probuđen nacionalni ponos i Hrvati su stvorili svoju državu. Srbi shvativši da više nema ni ideologije i represije kojom će Hrvate držat u ropstvu, kreću u otvorenu oružanu agresiju na Hrvatsku. Manji dio Hrvata u kojima, usprkos teroru nije ubijeno hrvatstvo, pruža otpor toj agresiji no većina ipak ne razumije što se događa pa ili bježi ili se pridružuje obrani tek nakon prisilne mobilizacije i to s figom u džepu. Komunisti se vrlo brzo pretvaraju u domoljube, mijenjaju se partijske knjižice no mentalni sklop ostaje isti. Čim je prestala ratna opasnost ponovno zauzimaju vitalne uloge u društvu, a oni koji su ih obranili od njihove dojučerašnje "braće", postaju neugodna smetnja koju treba čim prije neutralizirat i uklonit s društvene scene.

Ponovo se koriste iste metode koje su se koristile u komunizmu, istina u početku nešto stidljivije no s vremenom se jače i sve otvorenije. Kratkotrajni nacionalni zanos ubija se pod teretom krize i lošeg standarda kojeg bivši komunisti umjetno održavaju ne želeći da Hrvatska ikad postane zemlja ugodna za život. Nezaposlenost, kriza morala i kolektivna društvena depresija koriste kako bi se narodu govorilo: „to vam je vaša Hrvatska u kojoj nemate ni za kruh, dok je bila Jugoslavija bilo je svega..“

Ljudi su po prirodi skloni selektivnom pamćenju pa dobre stvari pamte a loše potiskuju iz sjećanja i velika većina nasjela je na tu priču. Danas je doista prevladalo mišljenje kako je Domovinski rat bio dogovoren, kako su branitelji razularena horda zločinaca, kako je sve to bila jedna velika zabluda i kako bi nam svima bilo bolje da se vratimo u Jugoslaviju gdje su nam tekli med i mlijeko. Za svaki slučaj ako ne prođe priča s Jugoslavijom, izmišljena je EU gdje će nam teći med i mlijeko a novci sami padat s grane, samo trebamo doći tamo, jer Hrvati su mali narod koji sam ne može i ne zna, jer nam nema budućnosti…. Sve samo da Hrvatske nema.

Hrvatima je potrebna još jedna Oluja, Oluja koja će propuhat mozgove zadojene jednoumljem i mržnjom prema svemu što ne misli kao ONI. Oluja koja će očistit medije i sve državne institucije od ustajalog mirisa komunizma i vratit narodu ukradeni nacionalni ponos. Oluja koja će izbrisat laži i donijet povijesnu istinu, kaznit zločince i vratit slavu ratnim herojima.

Tek kad Hrvati budu disali svježi zrak shvatit će da su dovoljno pametni i vrijedni da sami upravljaju svojom državom bez da im netko drugi piše zakone i pravila ponašanja.

Hrvatska je mala ali bogata zemlja u kojoj svatko može živjet od svog rada ako se to bogatstvo pravilno rasporedi i odgovorno se njime gospodari. U Hrvatsku je svatko dobrodošao ako je dobronamjeran i ako poštuje njene zakone, njenu povijest, kulturu i tradiciju.

Onima kojima se to ne sviđa, na zapadu je more, na istoku Dunav, na sjeveru Drava i na jugu Sava pa neka potraže novu državu u kojoj će biti gazde u tuđem dvorištu.

Hrvatska pripada onima koji ju vole i žive za nju.

Jasna