Nevjerne Tome
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Siječanj 2013 18:06
Uskoro će se navršit godina dana od kad je u Hrvatskoj referendumski izglasan ulazak u Europsku uniju. Godinu dana od najsramnije izdaje svega za što smo se borili kroz cijelu našu povijest, izdaje suverenosti, samostalnosti i svih nacionalnih vrijednosti. Mi koji se nismo pomirili s tom izdajom ostavili smo srce u borbi protiv nje, govoreći, pišući i upozoravajući na sve moguće načine ali uzalud. Nevjerne Tome nisu nam vjerovale.
Kao blejeće stado ovaca dragovoljno su krenuli u klaonicu, no pitanje je gdje su bili pastiri? Nisu li upravo oni najodgovorniji što je stado zalutalo? Stado koje im je bezrezervno vjerovalo upravo iz razloga jer su nas isti ti pastiri stoljećima vodili kroz dolinu suza, kroz sva zla i nedaće koje nam je povijest namijenila i uspjeli su nas sačuvat usprkos svim vukovima i lisicama koji su nam prijetili. Uspjeli su nas sačuvat čak i onda kad su to plaćali vlastitim životima, pa što se onda dogodilo u zadnjih desetak godina? Jesu li nam pastiri postali previše komotni opuštajući se od stoljetne borbe očuvanja svih naših vrijednosti i naivno pomislili da su vukovi u lisice u kavezima i da stado može dalje i samo čuvati sebe. Postoji vjerojatno više odgovora na ova pitanja no jedno je sigurno, zakazali su!
Odmaknut ću se malo od metafora da ne bude zabune i reći vrlo konkretno da su pastiri o kojima pišem Katolička crkva u Hrvatskoj. Uza svo dužno poštovanje prema Crkvi kao instituciji i svemu već spomenutom dobru za koje su kroz povijest zaslužni, ne mogu a ne prozvat ih za hotimičnu krivnju za trenutno stanje u Hrvatskoj.
Bez ikakvih dvojbi pripada im jedna od najznačajnih uloga u stvaranju hrvatske države i hrvatske neovisnosti jer su upravo oni svojim autoritetom dali najveći obol uzdizanju nacionalne svijesti narodu koji je 50 godina trpio totalitarni komunistički režim i zatiranje svega hrvatskog. Nezamjenjiva je u njihova uloga u Domovinskom ratu, od pružanja svih vrsta pomoći prognanima i žrtvama do očuvanja duhovnog morala u ratnom paklu. No to je bilo vrijeme kad je na Kaptolu stolovao jedan a na Pantovčaku drugi Franjo. Njihovim odlaskom s ovog svijeta Hrvatska je krenula putem izdaje i srozavanja svega što je do tada stvoreno i sačuvano.
HDZ u političkom i Kaptol u duhovno-moralnom smislu počinili su težak grijeh prema hrvatskom narodu. HDZ mišlju, riječju i djelom a Kaptol propustom. HDZ–u znamo što se dogodilo, uzurpiran je udbaškim agentima i preobučenim komunistima, ali što se dogodilo Kaptolu? Tko je tamo odgovoran zbog toga da Hrvatska kao država u kojoj živi 87% deklariranih katolika ima predsjednika deklariranog agnostika i premijera deklariranog ateista? Tko je odgovoran što Hrvatskom danas divljaju povampireni komunisti kao da smo u Rusiji u vrijeme Oktobarske revolucije? Da li je tako velik postotak katolika otrgnut od Crkve zbog nesposobnosti pastira da čuva svoje stado ili su pastiri sami prepustili stado zvijerima?
Uvođenje rodne ideologije kroz zdravstveni odgoj u škole, protiv kojeg je Katolička crvka ustala s punim pravom, samo je jedna od posljedica ulaska Hrvatske u EU i prihvaćanja svih pravila ponašanja nametnutih od iste. Zar je trebalo doći do toga da nam sotonska EU kroz sotonsku crvenu vladu dirne u ono što nam je najsvetije a to su djeca, pa da se Kaptol otrijezni?. Zar su doista sve do sada vjerovali da će nam EU donijeti dobro
No bilo kako bilo drago mi je što se Crkva ponovno vraća svojoj stvarnoj stoljetnoj ulozi i po cijenu otvorenog rata s vladajućim garniturama brani nacionalne interese. Bez obzira na sve do sada počinjene grijehe jedino Crkva ima snage i sredstava oduprijeti se ovom galopirajućem bezbožničkom zlu koje se nadvilo nad nama. Vjerujem da je Crkvi doista stalo zaustavit uvođenje rodne ideologije u odgoj djece ali još više vjerujem da je napokon postala svjesna svojih propusta i ne želi više mirno promatrat rastakanje hrvatske države i ponižavanje hrvatskog naroda i ovim se ozbiljno uključuje u politički život Hrvatske. 87 % katolika u Hrvatskoj itekako joj daje i pravo i dužnost za to
Svi mi koji sebe smatramo domoljubima i kojima je Hrvatska na srcu trebali bi u ovom trenu stati pod kaptolske skute i pridružiti im se u konačnom obračunu s komunizmom. Svjesni smo svi vlastite razjedinjenosti i nemoći da tako razjedinjeni učinimo bilo kakav pozitivan pomak i osim Crkve nitko nas više ne može posjesti za zajednički stol. Da to nije nemoguće vidjeli smo nedavno kada smo svi kao jedan molili i bdjeli u molitvama za slobodu naših generala.
Možemo li to ponovit i sada? Možemo li spasit barem ono što nam je još preostalo? Možemo li oprostit jedni drugima?
Da li je sada konačno svima jasno da smo u devetom krugu pakla ili još ima nevjernih Toma među nama
Još uvijek nije kasno za spas ako imamo dovoljno vjere.
Jasna Dautanac
