Crni petak

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Četvrtak, 15 Studeni 2012 18:11

fShare

Tweet

U petak će biti izrečene presude u Hagu. Presude našim generalima, presude Oluji, presude Domovinskom ratu i presude hrvatskoj državi. Kakve će te presude biti samo dragi Bog zna, ali ni najveći optimisti i naivci poput mene ne vjeruju da će biti oslobađajuće.

Najrealnije je za očekivat da se prvostupanjska presuda potvrdi i da se uz smanjenje kazne generali puste na slobodu, ali čak i u tom slučaju ostat će osuđeni ratni zločinci.

Ako se to dogodi, a male su šanse da neće, pitanje je što dalje? Što ćemo učinit mi Hrvati nakon što nas potomci kolonizatora i krvoločnih osvajača svijeta proglase zločincima? Po prvi puta u povijesti čovječanstva bit ćemo narod koji je proglašen krivim jer se branio.

Povijest pišu pobjednici, tako je barem do sada bilo, no nas je dopala nesreća da okrenemo tijek povijesti i da ovog puta povijest pišu poraženi. Hoćemo li to i dalje mirno gledat ili ćemo se možda ipak probudit i napokon učinit ono što smo davno trebali? Hoćemo li napokon shvatit koliko smo glupi i što nas čeka? Bojim se da nećemo, jer kako sada stvari stoje pognut ćemo glavu pred velikim gazdama i nastavit živjet sluganskim životom brinući se isključivo za vlastitu kožu na leđima.

Povijest će nas pamtit kao narod koji je goloruk obranio svoj teritorij od treće vojne sile u Europi a nakon obrane i oslobođenja osudio samog sebe za agresiju. Ostat ćemo za primjer i izrugivanje generacijama iza sebe jer smo nakon krvavog rata i razaranja, svojim krvnicima dopustili miran povratak i omogućili im privilegije veće nego ih sami imamo. Odrekli smo se onih koji su nas branili od krvničkog noža i proglasili ih zločincima, pljunuli smo na svaku žrtvu koja je položena u temelje hrvatske države, dok smo se istovremeno klanjali onima koji nas mrze.

Nakon crnog petka dogodit će nam se da ćemo nestat kao narod i kao država. Ruku na srce drugo ni ne zaslužujemo. Ima li na kugli zemaljskoj naroda, osim Hrvata, koji je doveo na vlast svoje krvnike nakon sveg zla kojeg su im napravili? Ima li države na svijetu, osim Hrvatske, koja milijunskim iznosima financira desetke udruga i pojedinaca koji rade protiv nje?

I do sada smo bespomoćno gledali kako nam agresori koje smo vojno porazili, ispred nosa provode svoj plan Z4, a tko će ih u tome spriječit kad im iz Haga dođe i službena potvrda da je Hrvatska zločinačka država i da su bili u pravu kad su tražili autonomiju? Tko će ih spriječit da nastave svoju politiku laži i podmetanja i da od Oluje naprave novi Jasenovac? Tko će ih spriječit da nas istrijebe sa lica zemlje, rasele, pobiju ili asimiliraju? Nitko!

Sve što je bilo spremno branit Hrvatsku bačeno je na koljena, a svi oni koji se još uvijek bore za istinu proglašeni su marginalnima. Hrvati su narod koji radije bira svoje krvnike od svojih osloboditelja i draže im je biti slugom nego li gospodarom u vlastitoj zemlji. Hrvati su narod koji nema ni ljudskog ni nacionalnog ponosa, narod koji od poražene vojske traži legitimitet za pobjedu, narod koji oplakuje žrtve poražene strane u ratu a svoje zaboravlja. Zaslužuje li takav narod uopće postojat a kamoli imat svoju državu?

Kada u petak veliki meštri pročitaju presudu dvojici među najboljim što je Hrvatska ikad imala, Hrvati će pognut glavu, samo će šaka ljudi pustit glas prosvjeda koji nitko čuti neće. Ostali će komentirat po birtijama, pričat će se priče o urotama i neprijateljima, netko će zaplakat.. a onda će svi požurit kući da ne propuste slučajno epizodu Larinog izbora ili Sulejmana. Slušat ćemo mudre izjave i analize po televiziji, svatko će znati što je trebalo a što ne, padat će optužbe na račun onih drugih… Do ponedjeljka ujutro nitko se više neće sjećat ničega, život ide dalje.

Ostat će samo mali broj nas koji se nikad neće predat, nas koji, usprkos svemu, znamo i vjerujemo da nakon svakog crnog petka dolazi nedjelja slave. Da li ćemo ju doživjet ne znamo, kolika je cijena te vjere, ni to ne znamo ali smo ju spremni platit.

To što će nas proglasit ludim fanaticima ne znači da ćemo odustat od svojih snova. To što nas se vlastiti narod odrekao i prigrlio tuđince ne znači da ćemo baciti koplje u trnje i priznat poraz. Naša borba za istinu i pravdu je bezvremenska. Počela je prije nego što smo se mi rodili i trajat će i onda kad nas više ne bude.

Dug je i trnovit put u potrazi za istinom. Tko krene tim putem osudio je samog sebe na šikaniranje i porugu, na osobna razočarenja i bol, jer ono što nađemo kad tražimo istinu najčešće nas dovodi do ludila. Tek tada shvatimo u kakvom svijetu laži i obmana živimo, tek tada znamo koliko su ljudi slabi i koliko su spremni nisko pasti radi svojih osobnih interesa.

I usprkos svemu što vidimo i znamo nastavljamo dalje. Iako je put istine najteži mogući put, jedini je koji nam daje istinsku sreću i toplinu oko srca. Jedino se tako ujutro možemo pogledat u ogledalo i navečer leći na počinak.

Koliko nas ima koji ćemo nastavit tim putem nakon Crnog petka?

Jasna