Pravednik

Detalji

Kategorija: Jasna

Objavljeno: Petak, 15 Srpanj 2011 17:29

Čim je počela njegova predsjednička kampanja bilo je jasno da od njegove PRAVDE neće biti ni P, ali ga je narod izabrao upravo zbog te priče. Ja osobno imala sam svoj privatni rat s većinom ljudi koje poznajem govoreći im da je to sve samo bajka, da je on možda pametan i školovan čovjek ali da je jugoslavenčina u duši.

Ali uzalud, velika većina ljudi povjerovala je u njegovu bajku i ustoličio se naš Pravednik na Pantovčak. Danas mi više od polovice tih ljudi, bez obzira da li su lijevo ili desno nastrojeni, kaže kako je razočarana u njega.

Ne dijelim mišljenje većine kako je hrvatski narod glup, prije bih rekla kako je naivan. Ivo Pravedni pojavio se niotkuda, u trenutku kada je narod bio na rubu očaja, opljačkan, izdan i prevaren od svih. I obećao je da će sve to promijeniti, narod je povjerovao jer se radilo o nekome tko nije do tada bio u visokoj politici, tko se nije nakrao (zapravo je al' to se tad vješto skrivalo), i nije se iskompromitarao glupim izjavama, bar ne do tad. Mediji su ga slavili kao spas za Hrvatsku, čak je bilo i genijalaca koji su kliktali kao Hrvatska ima najpametnijeg i najobrazovanijeg predsjednika na svijetu.

A naš Pravednik nije još ni sjeo u predsjedničku stolicu a već je počeo izvoljevat kako ne želi da ga čuva osiguranje koje je predviđeno protokolom nego je njegova visost zaiskala osiguranje po vlastitoj mjeri. Zatim slijedi prenemaganje s kim će od voditelja na HTV-u razgovarati, no to su sve bili nestašluci naspram onoga što slijedi.

Prva pljuska bila je izbor savjetnika. Nemam vremena ni prostora ponavljat cijeli cirkus oko toga ali najzanimljivije ipak treba spomenut.

Saša Perković, sin udbaškog ubojice savjetnik je čovjeku koji je govorio da svaki zločin mora biti kažnjen. Oca svog savjetnika i dan danas štiti od izručenja njemačkim sudovima iako je zbog toga dobio po prstima od Merkelice.

Zrinka Mojzeš Vrabec, žena koja je uništila Radio 101, ostavila ga u dugovima i na rubu propasti, savjetnica je čovjeku koji je obećao iskorijeniti privatizacijsku pljačku.

Predrag Matić zvani Fred, vukovarski branitelj koji ima službeno 80% invalidnosti samo na temelju psihičke bolesti i čin brigadira iako u životu nije zapovijedao niti desetinom, savjetnik je čovjeku koji je obećao zauvijek riješiti problem lažnih branitelja i invalida.

Druga pljuska je međunarodna politika i ljubav s Lepim Borom Srbijanskim u kojeg je toliko zaljubljen da trpi od njega uvrede i poniženja zbog kojih se sramotimo pred cijelim svijetom. Prvo ga je Bora odkanto kad mu nije došao na inauguraciju, uz prethodnu paradu po novinama doći ću al ću birat u kojem ću se društvu nalazit. Da je Pravednik čovjek koji imalo drži do sebe i do države kojoj je na čelu, nakon ovakve uvrede prestao bi svaku komunikaciju s dotičnim osim službene diplomatske. Ali ne, naš prezidente nekoliko dana nakon javnog poniženja sav ozaren dočekuje svog idola u Opatiji na neformalno druženje i poput zaljubljene šiparice šeće se s njim na promenadi. I onda slijedi ljubav neviđena, kud Bora okom tud naš Pravednik skokom, čak mu je i familiju ugostio na Brijunima, naravno na trošak svih nas. To čak ni Tito nije radio, on je svoje orgije na Brijunima barem upakirao kao državnički protokol.

Zatim slijede nebuloze poput isprike BIH za agresiju, pa izjava da smo svi jednako krivi za sve, pa druženje s samoproglašenim predsjednikom samoproglašene Republike Srpske i to na najvišoj državničkoj razini. Dolazak s dotičnim u Slavonski Brod i polaganje vijenaca na spomenik djeci koju su u vrijeme Domovinskog rata pobile granate istog tog čovjeka, bez da je i riječi rekao o kažnjavanju krivaca za to monstruozno djelo. Njegova velika ljubav Lepi Bora izjavi da je Oluja bila zločin a on ga ponosno dočeka u Vukovaru i našetava ga po Ovčari, kao da su žrtve Ovčare pobili Marsovci a ne Borini Srbi. Moglo bi se u nedogled nabrajat sva poniženja koja je Hrvatska pretrpjela zbog Pravednikove slijepe ljubavi ali za kraj samo treba navesti nedolazak dragog na proslavu Dana Državnosti. Ali je zato dotrčao već drugi dan obilježit mjesto navodnog stradanja srba i nama svima održati lekciju kako smo zločinci. Srbe izgleda svrbi neka stvar jer nisu dugo dobili po njoj, ali naš Pravednik sanja Jugoslaviju i prelazi preko očitih provokacija.

Robert Ježić, trenutno pod istragom za milijunske pronevjere i pljačku državnog proračuna kroz malverzacije, bio je glavni financijer Pravednikove kampanje. Ivo Pravedni, čovjek koji je obećao narodu do korijena istražiti privatizacijsku pljačku i kriminalno bogaćenje, do dana današnjeg nije se oglasio ni slovom na temu kako je koristio u kampanji opljačkani i prljavi novac.

Oduzimanje činova generalu Glavašu i Norcu a isto tako i najava da će isto to učiniti Gotovinu i Markaču nakon pravomoćne presude, pljuvanje je u lice svima koji su dali dio sebe za obranu Domovine. To se čak ni ludi Mesić nije usudio.S druge pak strane izjavljuje kako ne bi bilo u redu istraživati zločine koje su počinili Boljkovac i Manolić jer su spomenuta dvojica zaslužni za stvaranje Hrvatske.

Čudna neka pravda našeg Pravednika, iako ga treba razumjeti. Ratni drugovi njegovog ćaće stvorili su državu u kojoj je mali Ivo živio ko kralj. Ćaća je kao nagradu za egzekucije Hrvata dobio stančinu u centru Zagreba a naš je Pravednik kao dijete zaslužnog druga cijeli život hodao po crvenom tepihu. Za njega su bile dostupne najbolje škole, sport, glazba, mjesto u Titinoj Gardi, katedra na sveučilištu, još koja stančina u Zagrebu A onda je došla 90-ta i s njom neke tamo Ustaše što su mu srušile voljenu Jugoslaviju i našem Ivi srušeni su snovi. Mrzio je svakog tko se usudio razmišljat o hrvatskoj samostalnosti, čak je i pokojnog Račana zvao Crveni Ustaša. Sada kada je konačno na vlasti osvećuje se Ustašama gdje god stigne.

Dok je još bio totalni anonimus na sve je moguće načine radio protiv Hrvatske, surađujući s Haškim sudom. Želio je postat sudac Tribunala, ali tome očito nije dorastao, jer u zapadnom svijetu ne pomažu drugarske veze, nego se ipak traži znanje i sposobnost. Ipak gazde su ga prepoznale kao poslušnog štreberka koji uredno piše domaće zadaće, pa su mu dali napisati tužbu Hrvatske protiv Srbije. Tužba je očito napisana tako da će Hrvatska na kraju Srbiji platit ratnu štetu, zato se valjda toliko ispričava unaprijed.Tu istu tužbu sada želi povući jer po njegovom ona nema smisla, ionako ćemo ponovi svi bit u istoj državi sa Srbima, pa što da se tužimo.

Za njegove vladavine dogodila su se i događat će se nažalost, masovna hapšenja Hrvatskih Branitelja, progoni i montirani sudski procesi. Iako Pravednik nema formalnih ovlasti gotovo nikakvih, pružio je svoje klavirističke prstiće gotovo svugdje. Čak se direktno miješa u rad policije i ministru Karamarku poručuje da je najbolje ne dirat u masovne jame u koje su drugovi njegovog ćaće pobacali stotine tisuća Hrvata. Karamarko se tome odupire, pa sad imamo neviđenu medijsku hajku na njegov lik i djelo.

Zadnji potez našeg inače finog i uglađenog Pravednika, javno je prepucavanje s Jadrankom Kosor oko datuma izbora. Poput seoske babetine koja se preko sela obračunava sa suparnicom, on joj poručuje preko medija neka pročita Ustav. A bilo bi dobro da ga i sam pročita, posebno dio o predsjedničkim ovlastima.

Kud se to njemu žuri i čemu tolika nervoza.? Čega se naš Pravednik toliko boji? Možda pravde?

Jasna