Javor Novak: Hrvatska sredinom prosinca 2022.

Detalji

Objavljeno: Utorak, 06 Prosinac 2022 13:02

ubojica za upravljačem

Zar taj zakon već odavno nije donesen? Zar još uvijek nije na snazi? Napad vozilom na policajca još uvijek nije pokušaj teškog ubojstva?? Nego što je to, izraz prijateljstva? Mladom teško ranjenom a potpuno nevinom policajcu u Splitu želim iskreno da preživi, da se što brže oporavi, a naročito da taj oporavak bude bez trajnih zdravstvenih posljedica.

Divljaku vozaču crnoga golfa možemo se samo čuditi. Čuditi njegovoj divljoj gluposti i budalastom uvjerenju da može pobjeći policiji. Ne postoji u Hrvatskoj deset tisuća crnih golfova sedmice. Vjerojatno ih nema ni tisuću a niti se oštećenja na autu mogu tek tako sakriti. (I) ovaj kriminalac od vozača kao i svi drugi kriminalci, učinio je i svoju drugu kobnu grješku i dolijao. On je mudro parkirao oštećeni golf ispred svoje kuće i… zbrisao. Svi su podatci o njemu rekordnom brzinom otkriveni uključujući i starosnu mu dob ali on se očito još uvijek jako nadao kako ne će biti otkriven i ne će morati odgovarati za ovaj bjelodani pokušaj teškog ubojstva službene osobe na dužnosti. Čak ni kada je njegova fotografija s punim imenom objavljena na svim mrežama…

Ovo nije samo pokušaj teškog ubojstva, to je iznimna svirepost pri počinjenju teškoga zlodjela prema službenoj osobi.

Inače, s 29 godina koliko ovaj divlji vozač ima, riječ je o kako se to obično kaže – o osobi otprije vrlo dobro poznatoj policiji. Isti je počinio krađe, čak ih je i sam priznao, pravomoćno je osuđen… uhvaćen je čak i s drogom. Dakle sve su predispozicije sada tu da konačno dobije jednu ozbiljnu zatvorsku kaznu. No Hrvatska bi bez svake sumnje, za ovako težak napad na službenu osobu pa potom bijeg i skrivanje, trebala dobro razmisliti o izmjeni zakona. Za ovakav zločin biti smješten u Pulu u zatvor otvorenoga tipa, u onome u kojem je Čačić prkosno igrao golf (kad nije bio zauzet slobodnim vikendom u gradu), sasvim je mizerna i neodgovarajuća kazna.

jedno je nehat...

 ...ali sasvim je nešto drugo kad netko namjerno udari čovjeka autom velikom brzinom, drugo je kad je to propisno obilježena službena osoba na svome poslu, nevin policajac, drugo kad vozač niti ne uspori, niti se zaustavlja, potpuno nešto drugo kad daljnjom jurnjavom bježi od policije, drugo je kad u bijegu namjerno gasi svjetla na vozilu ne bi li se prikrio, drugo je kad se pred policijskom potragom skriva na drugim adresama (uz pomagače)...

Naravno izronit će on kad-tad a odvjetnik će nam onda pjevati melodiju o neuračunljivosti, podložnosti opijatima i tobožnjem strahu od odmazde zbog koje je njegov štićenik uporno bježao. Sve su to poznate mahlojke za koje nema nikakvih olakotnih okolnosti (mada nas slučaj Horvatinčić razuvjerava) zbog kojih bi nad ovim teškim zločinom trebalo imati ikakvoga razumijevanja. Samo činjenice su važne.

Mediji javljaju kako je inkriminirani divlji vozač autom udario policajca. No, nije riječ tek o pukom udarcu branikom nego o pokušaju da policajca pregazi velikom brzinom i ugrozi njegov život. Riječ je i o bijegu i o skrivanju.

Kao vozača sa stažom od uskoro punih pedeset godina (i kilometražom na dva kontinenta) iznimno me razbjesni kad vidim da se neki vozač u Zagrebu ne želi ukloniti samo i tek pred svjetlima hitne pomoći. Za mene svaka hitna, bila ona pod svjetlima ili ne, mora odmah dobiti slobodan prolaz. Kad hitna ide i na samu benzinsku crpku mora dobiti prednost jer će za koju minutu nažalost dobiti poziv u pomoć. A kamo li ne stati kad vas policija zaustavlja! 

Žalosna je sada prvo obitelj nastradalog policajca a onda jadan je i otac koji se već oglasio, ali ne policiji kako bi olakšao potragu - nego na profanom FB. Stigao je već dati intervju i za Slobodnu Dalmaciju… Već zna i da njegov sin policajca nije vidio, ono kao udarac je bio slab. Otac je odmah policiji trebao osobno dati sve raspoložive podatke, a napad na policajca mora uvijek biti najstrože sankcioniran.

narkomani ili kriminalci…

Prije kojih desetak godina oko pola osam ujutro vozio sam zagrebačkom petljom iznad Držićeve na zapad, prema svom tadašnjem poslu. Morali smo svi stati u koloni na cesti kojom smo se htjeli popeti na Slavonsku aveniju jer su dva policijska vozila pod svjetlima intervenirala. Ubrzo smo mogli nastaviti ali imao sam što vidjeti. Jedno policijsko vozilo ispred i jedno straga blokiralo je treće vozilo u kojem su sjedila dvojica. Kako smo puzali neposredno kraj njih vidio sam kako policajci kucaju na stakla mladićima, a ovi uopće ne trzaju. Zatim lupaju po krovu blokiranog vozila, a ovi unutra ni da bi skrenuli pogled. Gledaju ukočeno samo naprijed i potpuno ignoriraju policajce, sasvim nepomični.

Što se vrtjelo u njihovim glavama, da će policijska vozila nestati sama od sebe a oni će slobodno pobjeći? Da ne će morati izaći iz vozila i predati se policiji? Da njihovim šarenim prikazanjima ne će doći kraj? Da i ne povjeruješ. To je ta ista uvjerenost kao kod ovog Solinjanina da su iznad policije, da mogu pobjeći, da se mogu skriti i da će proći nekažnjeno. Koje li ludosti, koje li gluposti.

isprazan banket

Koliko god se HDZ upinjao karakterizirati hrvatsku vojnu pomoć Ukrajini kao human, logičan i pravedan čin, riječ je o evidentno drugačijemu činu koji nam svima donosi mnogo teže posljedice. Prvo: sasvim suvišan ali zato vrlo skup banket za delegacije iz čak 42 zemlje - listopadski susret parlamentarne dimenzije Krimske platforme, nije ni pomogao niti je (očekivano!) išta riješio. Okupile su se brojne delegacije zemalja koje i onako već mjesecima osuđuju rusku okupaciju Ukrajine i divlje razaranje bolnica, stanova, energetskih postrojenja, toliko masovno ubijanje civila. Bio je to skup koji je u zajedničkoj izjavi navodno pokazao odlučnost i solidarnost i podršku temeljnim ljudskim vrijednostima. Može li općenitije? Sve te zemlje već su prije mjesecima pružale potporu teritorijalnom integritetu, suverenitetu i međunarodno priznatim granicama Ukrajine. I onda zašto Zagrebački summit, čemu puko sastančenje da bi se pokazalo ono što je već odavno rečeno i učinjeno? Čemu to stalno hrvatsko špičenje?

supersila, suverena Hrvatska

Treba zato dati punu podršku saborskoj zastupnici Karolini Vidović Krišto i njezinoj novoj stranci „Odlučnost i pravednost“ (OiP) jer Hrvatska se zaista nepotrebno gura gdje joj uopće nije mjesto. Mogli bismo to vrlo skupo platiti.

Drugo: Plenković se gura među prvih pola EU nacija koje su se odlučile na takvu pomoć Ukrajini. Umjesto da gleda hrvatske interese i štiti hrvatski narod, Plenković nas nepotrebno izlaže ruskome bijesu. Slučajno je raketa pala kraj studentskog doma u Zagrebu, slučajno su rakete pale na selo u Poljskoj i ubile ljude, slučajno je u ukrajinskom veleposlanstvu u Madridu eksplodiralo pismo – bomba, ukupno sada već tri u Španjolskoj, slučajno ukrajinska veleposlanstva primaju odurne poruke u pismima s krvavim životinjskim očima. Koje su to bolesne i mafijaške poruke. Zašto Plenković, ovako ne razmišljajući, priziva još takvih slučajnosti? Slučajnosti i u Hrvatskoj?

Treće: a tamo gdje bi trebao tražiti žurnu i potpunu istragu nadležnih tijela države – tamo ga nema. Ne samo da ga nema nego on ima i riječi opravdanja: „S aspekta Vlade, vidimo da Fortenova funkcionira, a to je najvažnije“, rekao je Plenković „s aspekta Vlade“. I dodao kako je zahvaljujući i naporima Vlade kompanija smanjila dug, isplatila dobavljače i OPG-ove, police su pune, a radnici ne moraju strahovati za plaće. Onda dobro „s aspekta Vlade“, neka neprijateljsko preuzimanje Fortenove teče dalje. Jer „s aspekta Vlade“ police su pune a radnici opravdano ustrašeni za svoja radna mjesta, sada valjda pri vlasniku šeiku. Sve pet. Neka hrvatska polja odu u ruke nepoznatim špekulantima jer to je „s aspekta Vlade“. A i pohvalio se, što nam je svima neizmjerno drago, kako „Janaf i Naftna industrija Srbije dobro surađuju“…

šuplje, besmislene poruke

Na velikom uokvirenom plakatu na zidu jedne zagrebačke ustanove nedavno sam snimio što nam to gradonačelnik želi poručiti. Takvih plakata ima posvuda po gradu. Dva mjeseca od uvođenja famoznih plavih vrećica, na metar visokom plakatu, ogromnim slovima (u verzalu) stoji: „Kužiš nove vrećice?“ Te riječi prekrivaju gotovo pola plakata. U desnom donjem kutu nacrtana je vrećica na kojoj piše "ZG vrećica" a lijevo od nje sitnim slovima (opet verzalom) piše: „Miješani otpad od 1. listopada odlaži samo u nove Zg vrećice. Ostali otpad odvajaj kao i do sada“.

a) Nigdje na cijelom velikom plakatu građanstvu se ne objašnjava što se podrazumijeva pod miješanim otpadom kojeg se katkad zbunjujuće naziva i komunalnim otpadom,

b) Nigdje na cijelom plakatu ne kaže se da je riječ o plavim vrećicama u koje treba odlagati kuhane ili pečene ostatke iz kuhinje a ne sav drugi organski otpad,

Ali je zato netko jako mudar potrošio pola plakata da nam se tobože duhovito obrati pitanjem da li mi to kužimo?

Na djelu je opća zbrka. Zbrka u glavi gradonačelnika i njegova promidžbenog dizajnera. Koji uopće ne kuže što je srž. Otisnuli su tisuće plakata koji ne pojašnjavaju niti ono osnovno a prave se duhoviti.

sramota

Istaknuti intelektualac, profesor i auktor brojnih tomova izdanja Slobodan Prosperov Novak uživao je gradski stan na zagrebačkoj periferiji. Zamislite zločina. Uživao je stan a nije ni za SDP ni za Muzemo. Sramota. Trebalo ga je već i prije 1. studenoga izbaciti iz stana. Tko nije s nama taj je protiv nas! Naravno ne ćemo sada pitati tko sve i dalje uživa gradski stan, a po zaslugama nije ni do koljena profesoru jer bi to dodatno osramotilo zagrebačkog gradonačelnika i njegove samoinicijativne huškače i vazale. Sramota. Tim veća što su iz stana istjerali teško oboljelog čovjeka. Ali kao da su komunjare ikada znale za obraz, za humanizam ili za suosjećanje.

Javor Novak