Javor Novak: Bestijalno doba godine

Detalji

Objavljeno: Utorak, 18 Srpanj 2023 13:00

Sezona piromanijâ na obali, ove je godine, debelo podbacila. Započela je tek u drugoj trećini srpnja. Svi manijaci potpaljivači tako su ove godine ostali zakinuti za barem dva mjeseca od svoje ljetne epizode. No svim dosadašnjim, a dugogodišnjim požarima unatoč, samo su pojedine obalne općine uvele preventivu: stalno nadgledanje svojih zelenih područja, makije ili borova.  

Na kontinentu nam pak majčica Zemlja pokazuje koliko smo ju unakazili: napadaju nas tuče, pijavice, grmljavine, bujice. Uslijedile su štete na usjevima, krovovima, vrtovima, zgnječenim automobilima pod stablima. A onda nas potresaju još i financijski udari: niže se štrajk za štrajkom. Prema svemu tome, teorije urote postale su sasvim, sasvim blijede.  

štrajk  

Tako primjerice sada aktualni zaposlenici u pravosuđu. Ono ne da je na koljenima nego je na leđima. Hrvatski su građani izgubili pravnu zaštitu i pravnu sigurnost. Dvoličnost Izbavitelja i njegovih ministara je pogolemata. Sluha za potplaćene ljude uopće nemaju. Onima koji su čekali godinama, sada poručuju neka čekaju još i do siječnja 2024. A do tada tko živ tko kreditno mrtav jer ljudi su se naravno zaduživali. Nekada su se krediti dizali za stan ili za neku veću adaptaciju istog, a godinama već, Izbaviteljem oduševljen hrvatski puk, diže kredite da pokrije gole minuse po tekućim računima. Za suho preživljavanje obitelji. Zato je ovo štrajkanje za njih zaista sada pitanje: biti ili ne? Još malo i postat će najopasniji: ne će imati više što izgubiti.    

Koliko Izbavitelj pluta iznad stvarnosti nije više potrebno ni govoriti: njegovi su uspjesi na svakome koraku, treba ga samo pustiti da trabunja. Godinama smo uplaćivali u EU fond članarinu, a povrata tih sredstava bilo je vrlo malo. Tako se izvrsna Izbaviteljeva Vlada tek prošle (2022.) nakon punih devet godina, mogla napokon pohvaliti da smo povukli više nego što su nas nategnuli. Ali trebalo je „samo“ preživjeti devet mršavih godina.  

Sva ta nezahvalna hrvatska raja, pretrpjevši sve to, mogla je napokon obilato ručati: glavno jelo bili su eu fondovi. Prije toga to su bile investicije, strana ulaganja, a zatim je poslužen euro čijom inflacijom smo već prejedeni duže od godinu dana. A zatim smo još posluženi i punim tanjurom Schengena. Sve uspjeh do uspjeha. Hrvatski građani dakle uopće ne mogu reći da su gladni. Pa tako ni ti tamo neki jelte, u pravosuđu, koji uporno štrajkaju i kvare nam našu sosijalištišku krasnu stvarnost. Izbavitelj i tu vodi, on uvijek vodi i niže uspjehe: ovaj je štrajk najduži u hrvatskoj povijesti. I ne samo to, mudri ministar dr. sc. Ivan Malenica i njegov Izbavitelj Tahi, odlučili su čak štoviše ljudima oduzeti i ove postojeće plaće. I to je tim ženama previše, misli vlast, ma kakve povišice. Ministar pravosuđa k tome ima svoje službene stranice prepune vizija i misija ali ovaj vizionar i mesija slabo govori o prosjeku plaća zaposlenih u svom resoru. Onih godinama bičevanih neimaštinom, kojima bi inače, u suvislim državama, morao služiti.  

Koliko su licemjerni najbolje govori podatak da oni ne mogu udovoljiti štrajkašima jer da bi to onda moglo izazvati lančanu reakciju. Pa kakvu lančanu reakciju do li onu općeg zadovoljstva? Kad svi živimo bolje. Izbavitelj Tahi upjevava i svoj najnoviji refren: „deset sjajnih godina“. Krležu očito, nije čitao.  

plin  

Vrhunac licemjerstva Izbavitelja zvanog Tahi ipak predstavlja njegova izjava kako gubitci HEP-a (koje uporno izbjegava zvati gubitcima) nisu za građanstvo ništa promijenili! Drugim riječima desetci milijuna eura gubitaka poslovna su i inokosna stvarčica HEP-a, a ne države koja je imenovala predsjednika Uprave Franu Barbarića. I ti veliki gubitci nisu nikakav problem. Oni se nikad ne će odraziti na režije stanovništvu. Zato i postoje Uprave, da gube što više. Ali je vidi vraga vrlo velik problem ljudima koji rade za sitniš u pravosuđu, isplatiti povišicu. Za njih nema novca. I dok se Izbavitelj od milja nazvan Tahi, igra s tim ima – nema, trećina mu države ne radi! O uspjeha da većega ne ima. Zato ne čudi da on i ministar mu gube živce i lagano postaju sve nervozniji jer oni bi na godišnji, a država je na leđima. I oni bi! Pitanje godišnjeg svjetski je važno za njih i baš njih briga što pravog godišnjeg, (ni) ove godine, ne će imati više od pola hrvatskih građana.  

na moru je skupo  

Tko danas može ljetovati na moru, pogotovo platiti tri-četiri tjedna kao nekad? Mogu (jedva) oni koji imaju vikendice (a nisu ih prisiljeni iznajmljivati), rijetki kojima prijatelji ustupaju sobu i uzvraćaju uslugu te oni bogati. Sjećam se i sedamdesetih i osamdesetih godina: Dubrovnik je i tada bio skup. I tada su u njega, od tih vječno nevoljenih domaćih, svraćali tek rezidenti, vikendaši i bogataši. Tako je ostalo i do dan današnjega - on je (pre)skup za domaćeg gosta. Zbog velike potražnje zato predlažem da ulazak u Grad stoji 200, a kava na Stradunu 100 eura! Konobari će imati manje posla, a veću zaradu. Jer, i oni bi na leđima. Kome je važno da baš u špici sezone bude viđen u Dubrovniku i prošeta svoje odurne tetovaže, ljetne šešire i fizičke totalitete, neka to i plati. Uostalom među snobovima nije prihvatljivo žaliti se da je nešto skupo.  

vrijeme otimačine  

Vrijeme godišnjih odmora na moru vrijeme je mahom ugostiteljske otimačine jer apartmani i hoteli uglavnom istaknu cijene i dileme nema. E ali ima prostačine u kafićima, restoranima, pizzerijama - cijene su astronomske. Ako nisu, onda su porcije manje, ako nisu, onda vas izvara konobar, ako ne on onda vlasnik ugostiteljskog objekta koji ima dva menija: jedan viši za goste koji nalete, drugi niži kad inspekcija uleti. Nije ta jagma ništa novog, takvi "ugostitelji" bi za jedno jedino ljeto željeli zaraditi više od inflacije, više nego za corone, više nego od posljedica uvođenja eura. I tu nema nikakvoga gostoprimstva. Oni koji pošteno rade, vide u svom susjedstvu kako drugi kradu, pa se svake godine sve više njih pita zašto ne bismo i mi? Svi oni sve žele nadoknaditi sad i odmah. Sad (u prvoj polovini sezone) ili nikad. Kad krade politika mogu i oni. I nije to ništa novo ni za nas, ni za Italiju ili Grčku. Ni za turiste. Oni se samo prave duboko iznenađeni, zgroženi, opljačkani ili zatečeni.  

glupost caruje  

U svom tom bestijariju ima i onih tobože argumentiranih stranaca koji kukaju kako je Hrvatska skupa. Kažu kod njih doma je isto ili jeftinije. To nam oni onako s visoka. Jer valjda, to njima doma, je nešto puno ljepše i vrjednije nego što je Hrvatska. Pa ako vama jest jeftinije i ljepše doma, čemu se onda kotrljate stotinama kilometara u pregrijanim kolonama da biste došli na hrvatsku obalu? O Bogo dragi, pa imate li vi doma takvo plavo more, fantastične uvale i otoke, svježu ribu na stolu ili plodove mora ubrane jutros? Imate li vi doma ovakve arome u zraku, ljekovite kupke? I sve to košta. Ma zamisli. Čak i zrak. Baš kao što ste (i predobro) sve to i sami znali. I upravo ste zato navalili, pa makar i kroz gužvu.  

Po kojoj bi to drskoj logici tada imalo biti da u Hrvatskoj bude jeftinije nego u Njemačkoj, Austriji ili kontinentalnoj Italiji? To je isto kao kad bi se neki naši građani koji idu na skijanje u Austriju ili Francusku stali žaliti kako je tamo sve skupo. Pa ako ne želite snijeg, ne idite tamo, ako je pak ovim drugima more preskupo - ne dolazite na najljepšu obalu u Europi. To vam je jednostavno. Oni pak nešto inteligentniji stranci, kažu da je u Hrvatskoj skupo pa se tobože pitaju i ne shvaćaju od čega i kako domaće stanovništvo uopće preživljava s tim cijenusinama. No vjerovali ili ne, to nije jasno ni nama samima. Ne stignemo ni misliti. Ali kao i sitost, i glad ima mnogo stupnjeva.  

eskalacija  

Nakon što je Nova TV (petak) ponašanje Izbavitelja u aferi s plinom, u svome glavnom Dnevniku otvoreno nazvala bezočnim, događa se obrat: saborski zastupnici, takozvana oporba, ublažavaju osude, biraju riječi i pokušavaju dozvati predsjednika Milanovića da on reagira sazivanjem izvanredne sjednice Sabora. Kao da oni sami nisu u stanju učiniti ništa. Time klika oko Izbavitelja očito dobiva prvu rundu. Ide se na kolektivni godišnji. Milanović ništa ne saziva nego i sam ublažava retoriku. Je li plijen već podijeljen?  

Ako zastupnici zaista odu na godišnji, ako ne poduzmu baš ništa ni u Saboru niti izvan njega, oni postaju potpuno suodgovorni. Ako se ne pridruže štrajku iz pravosuđa, ako sve prekriju vrućine, a sve se čini da upravo tako i bude, Hrvatska ulazi na vrlo tanak led na kojem su sve demokratske institucije eutanazirane, a vladajuća politika zarobljava cijelo društvo. I radi što hoće.  

Javor Novak