Svi smo mi na srpskom spisku!

  • Ispis

 

„Pravo je kod mene Gledamo te“

Kako vrijeme prolazi, tako se neke stvari i poklope. Ne da to tako izgleda, nego je upravo tako, da se Hrvati računaju u ratu, a ne u miru. Nije Hrvat onaj na kojega ne računaš u ratu. Ako nisi Hrvat u ratu, onda nisi Hrvat ni u miru. U ratu postoje samo dva sektora za Hrvate. Postoje borbeni i neborbeni sektori.

U borbenom sektoru jesu Hrvati ratnici, a u neborbenom sektoru jesu Hrvati: djeca, žene, starci i invalidi. Svi oni ratno sposobni, koji se umiješaju među neborbeni sektor jesu izdajnici, kukavice i dezerteri od Hrvata, te tako prestaju biti Hrvati.

Onaj koji prestane biti Hrvat na takav način, više nije dobrodošao među Hrvate! Jer, ako si zdrav, a nisi sposoban i hrabar za rad u ratu, tada nisi sposoban ni hrabar za rad u miru. Ako nisi sposoban i hrabar za rad ni u ratu ni u miru, tada si za Hrvate nesposobna i savim nepotrebna i nepoželjna izdajnička bitanga i kukavica, pa taman imao i na stotine završenih škola i na tisuće diploma i magisterija. Takove škole i diplome za Hrvate su prozirna ništica! A kako na žalost ta ništica „vlada“, uskoro ćemo sasvim ostati bez šuma, oranica i pašnjaka uz otrovane rijeke i more. Dakako u šatorima i pećinama jer nam otimaju i domove. Lijepo je moj pokojni djed rekao, kada su ga upitali zašto je bio u Ustašama, da je „bolje biti crn izvana, nego crn iznutra“. Možda je time želio reći, kako je bolje za ljude općenito da, iz svoje države gledaju u mrak, nego da u mrak propadnu. Međutim danas je naopaka priča. Danas Hrvati uokolo svoje države gledaju u svjetlo, a stoje u zgarištu doma svoga. Nije to Hrvatima rat učinio. Bog je Hrvatima dao najljepši vinograd na kugli zemaljskoj, ali je odhrvaćena, izdajnička ništica došla poput demona u čistu kuću i dovela ih je za sobom još gore od sebe, te su od čiste kuće Hrvata, napravili pustoš. To tako i mora biti, kada se jednom nehrvatu dadu u ruke UVOZNA poljoprivreda, UVOZNO stočarstvo, UVOZNO mljekarstvo, UVOZNO voćarstvo i povrtlarstvo, samo kako bi u ime protuhrvatskoga zla uništio vinograd Hrvatu od Boga dat. Neka se zna da pred Bogom za to Hrvat kriv nije. U ovakovom krajnje katastrofalnom i nemilosrdnom stanju po poljoprivredu, stočarstvo i ostale prehrambene namirnice, ministar poljoprivrede (ne samo ovaj sada, već i svi oni prije njega)  jednostavno, ne da dobro glumi marionetu, nego i jest marioneta, čije konce umjesto ruke naroda drži onaj, koji je bijel izvana, a trul iznutra. Uvoznik ili kontejner? Drakula ili lijes? Jedno te isto. Zato narode biraj: Hoćeš li UVOZNIKA ili samoga sebe? Hočeš li nečisti uvoz i trulu utrobu, ili zdravi izvoz i zdravu utrobu. Jer narode, moglo bi ti se dogoditi da ti žito previše rodi, a nema ga tko otkupiti, jer je zdravo, a ne UVOZNI OTROV, pa ti žito propadne, kao i mlijeko i šećer i duhan i voće i povrće i sir i sol i sve ostalo što je jedino zdravo za čovjeka: samoprehrana od samostalnoga rada. Čak i papiriće za duhan UVOZE, jer u Hrvata od toliko šuma nema ni za cigaretni papirić, a kamo li za dječju bilježnicu ili olovku. Moglo bi ti se narode dogoditi, da ti koke snesu previše jaja i piladi, pa ćeš nadrapati „ptičjom gripom“ radi UVOZNIKA. Ta kome će on tada uvaliti svoje nečipirano meso, umotano u najlon, kao što se u njega omota čovjek koji se želi što prije ugušiti, a još prije usmrdjeti. Pa ti narode tuži UVOZNIKA, grobara tvoje poljoprivrede, a u sudnici te čeka krvnik Hrvata, četnički povratnik kojega sam krvavo plaćaš kao servera istog UVOZNIKA zla po Hrvate. Tako ćeš narode ostati bez kuće i svega što imaš, jer ti narode za četnika lažeš, jer i njega je u Hrvatsku UVEO UVOZNIK i postavio ga za svoga sotonskoga odvjetnika. A vlast u Hrvatskoj uporno laže, da dolazi sretno vrijeme po Hrvate. Ma kako će doći sretno vrijeme po Hrvate, ako je sama vlast iznutra uporno nečista? Kroz kulturu šire sramotu nad sramotama. Kroz pravosuđe šire kriminal nad kriminalima kojemu se Hrvati moraju silom pokoravati. Kroz osnovna ljudska i ustavna prava utamničuju pravne ljude, ustavne Hrvate radnike i ratnike. Kroz veleučulišta i filozofiju šire prljavu poganštinu. Kroz šport šire nezadovoljstvo i malodušje. Kroz zdravstvo šire i na zamorcima neispitane lijekove. Kroz medije siju ogavnu, odvratnu i pogubnu prosrpsku sodomu i gomoru. Treba li dalje? Njihovo domoljublje je laž, a laž je bit srpskoga naroda, a srbi su i partizani i četnici. A tko smo mi Hrvati? 

Mi Hrvati jesmo bili i ostali predziđe kršćanstva i to ne samo kao narod, već u samoj osi kao pojedinci. Zato nas pojedinačno i sijeku u korjenu, kako bi polako i sigurno sasjekli cijeli korjen naroda, a tako i predziđa kršćanstva. Za koga oni čine tu sječu Hrvata? Činiti će se nemoguće, ali oni to čine upravo radi nas Hrvata. Mi ćemo u toj sječi od strane nehrvatskih 'njih' biti sve jači i jači, a oni sve slabiji i slabiji. Kako to? Tako što je Mojsiju Bog u pustinji rekao kako „krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena."

Sad izračunajmo, može li za sto godina nestati 4 pokoljenja nečistih jugoslavena/velikosrba? Može. I te kako. Već smo tu negdje i moramo biti na to SPREMNI!

Zato mi stogodišnjica od 1918 godine nikako ne izlazi iz glave. Nestane li jugoslavena, nestat će i velikosrba, a sa njima će nestati i srbopartizanskočetničkih spiskova Hrvata ratnika kroz vijeke vjekova i u vijeke vjekova, kojima se sudi i u samoj vlastitoj Hrvatskoj da i ne znaju. Ja znam. Meni se sudi. Naveliko i brzo. Meni se ne nikamo ne žuri. Čekam svoje vrijeme, kao što sam ga dočekao i u siječanju 1990. koje sam rado i odrobijao, jer je i to bilo po nalogu i presudi krajiških SUBNOR-ovaca, a uvijek četnika slobode i smrti. Međutim to 'njima' (prvo slobodnima, pa zauvijek usmćenima) nije dovoljno. Kako se meni ne žuri, sve više i brže se žuri samo 'njima' čije su noge i ruke brze samo na zlo. Danas je „pravo“ Hrvata u rukama njih, srpskih četnika i četnikuša, postavljenih od hrvatskih štetnika. No ja za razliku od njih četnika i njihovih hrvatskih štetnika a prisrbica pa posrbica, vjerujem u Duha Istine u kojega svijet ne želi vjerovati. Duh Istine je Branitelj koji je nas Hrvate, ratnike, učinio svojim. Braniteljima. Mi Hrvati ratnici smo svjedoci. A Istina je velika i prejaka. Zar nije? Pa bio samo i jedan jedini svjedok Istine i vikao Istinu sa krovova, odnosno u ovo vrijeme sa satelita, dosta je da svijet pomahnita, a kamo li da taj jedan i jedini svjedok Istine stane pred sav taj svijet laži i da mu se u suprotno postavi Istinom. Goloruk kao i mi. Od zla se ne bježi,a zlo je okupirajući rat. I svakomu Hrvatu je sveta dužnost hrabro stati pred zlo i tjerati ga, dok ga ne otjera zauvijek.

Zlo se može izbjeći, ali dobro ne. Zemlja je dobro, a svijet je zao, jer ne vjeruje onima koji rade i ratuju za Istinu i govore samo Istinu na zemlji. Na kraju laž će samu sebe svezanu u čvor svojom jezičinom zarobiti, a Istina će tada biti potpuna. Hrvati su žrtve kroz stoljeća i žrtvuju se SPREMNI na Oltar Domovine za svoju obitelj, ZA svoj DOM i za svoju vjeru. Izgleda kao da je nas Hrvata sve manje i manje, a zlo ne da izgleda, nego je sve veće i veće. A kada to David nije pobjedio Golijata? Kada to Isus nije pobjedio sotonu? Čovječanska priča o sinu koji je tražio svoj dio od oca i otišao u svijet, sve potrošio i vratio se bez ičega, te mu je otac opet sve dao, ni u čemu se ne može usporediti sa Hrvatima, koji su pobjegli iz rata, a vratili se kao nehrvati. Zašto? Vratili su, se sve su dobili i još bi opljačkali ne samo Oca, već i svoju obitelj i narod do srži. Zato su oni sinovi i kćeri propasti i zato nisu Hrvati. Ni po čemu. Oni samo misle „da je pravo u njihovim rukama“. To je Istina

Nedavno dok sam čvrsto spavao, ispalo je da sam se u snu digao, uzeo mobitel i napisao poruku koju nisam poslao, već je ostala memorirana, kao sam je htio poslati prijatelju. Pisalo je: 

„Pravo je kod mene

Gledamo te“

A pije nego što sam zaspao, čitao sam upravo o Duhu Istine. Tražio sam i dobio poruku. I zar sada slušati „naše“ lažne pravaše, odnosno lažne pravnike i lažne suce, koji traže da se pokorim njihovoj odluci o otimačini kuće i zemlje od strane najmanje tri (?) crpske i crvske srpkinje, koje su malo po malo otrovale pravo Hrvata i sad nas otvoreno truju i uništavaju u Hrvatskoj. Ne moramo mi Hrvati ratnici biti uhićeni izvan Hrvatske kada nam zlo već sudi u našoj kući, za našim stolom sa našim suđem i posuđem. Svi smo mi na srpskom spisku. A taj spisak će spiskati upravo one koji su ga i sastavili i one koji su izdali naš ratnički put Hrvata našim krvnicima. I tu je poanta o djedovom izričaju „bolje biti crn iz vana, nego iznutra“, a ja bih još nadodao: „pa taman bio i bijelac“. Jer, dobiti poruku nebesku na mobitel znači opovrgavanje i poništavanje „naredbe“ koju sam dobio od okupiranoga hrvatskoga pravosuđa da ne smijem ni komunicirati s medijima o svom slučaju krajnje i nemilosrdne otimačine komadića zemlje na kojemu opstojim, pod slatkorječivom „ovrhom“. Koji bijednici. Ja da ne smijem komunicirati sa medijem nad svim medijima, odnosno sa Bogom? Zar će me oni kazniti što Bog komunicira samnom? Ma tko će koga kazniti? Tako im njih i četvrtoga im koljenja i pokoljenja nadrapali su. Božja je desnica jaka. I ona je naša. Zato pjevam i sviram, a oni će zaplakati i jecati. I zato plešem svoje hrvatsko kolo, a oni će popadati bježeći uzalud. Ja sam sretan jer me Bog gleda, a oni nisu dostojni ni da ih se prisjetim, a kamo li da ih vidim i još ih štapom diram ogubavljene nevjerom. A može li se štap pretvoriti u zmiju, to čete saznati i osjetiti tek onda, kada bude prekasno.

 

BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!

 

Johnny Otočac