U očekivanju novih izbora

Detalji

Kategorija: Johnny Otočac

Objavljeno: Nedjelja, 23 Listopad 2016 17:04

fShare

Tweet

Jedva čekam i očekujem dan novih izbora, jer u taj dan sigurno ostajem samokaranteniziran u kući do 19 sati. Tako će biti sve dok me država ne kazni za ne izlazak na birališe. A da bi me država za to kaznila, prvo mora kazniti samog sebe za vječno izgubljeno povjerenje u nju, čemu su osnovni razlog 'ONI' koji vlastoručno i vlastoumno Hrvatsku vode u surovu propast već 26 godina. Zato i jesam pristalica krilatice: Čast svakome, povjerenje samo Bogu.

Tko su 'ONI', zna se – dezerteri. Ako još ima i malo i male pameti u umu hrvatskoga domoljubnoga bića, tada će postati sasvim jasno kako su dezerteri – političari, koji su za vrijeme najžešćega rata 1991 godine zBrisali na novojugoslavensko školovanje u Bris El, odnosno El Bris, kako bi bez straha, daleko od prolijevanja krvi, drobljenja kostiju, mučeničkih smrti, tutnjave topova svih promjera i njihovih razprskavajućih i razčeličenih rojeva ubilačkih gelera, učili i naučili na miru ono što rade danas, a što se zove: Daljnja uspostava srbočetničkopartizanskih Načertanija u okviru južnoslavenske šuge pod vlašću ateističko-komunističke gamadi svih vrsta rodosječa. Tko je njih doveo na vlast Hrvatske je neupitno. Oni sami. Prema tome, narod se ne smije samookrivljavati da bira od gorega još i, sve sve gore po samog sebe. To sve i jest režija regionalista, a regionalizam je IZAM isto kao i fašIZAM, nacIZAM i komunIZAM koji se zajedno stapaju u globalIZAM, kojemu je otac terorIZAM. Tko Hrvatima silom nameće regionalizam ili regije, je samo prividno član hrvatske vlasti, a zapravo je rodosječa.

Kako je nepismenost majka zatupljene, a vladajuće 'moderne' hrvatske filozofije, tako narod teško i može razaznati da je stranka (strana riječ) REGIJA, u Hrvata poznata kao Županija. Ne znam kome bi smetala ikoja hrvatska riječ, osim rodosječama. Rodosječe, odnosno razarači roda hrvatskoga, na ovim prostorima su svi oni koji misle da su se odrekli katoličanstva, dok se katoličanstvo zapravo s punim pravom odreklo ljudskoga dreka, odnosno njih – rodosječa. Ovo nekome može zvučati kao velehrvatsko progovorništvo, odnosno ustaštvo, pa i pro-vokacija, da bi se netko ili više njih moglo naljutiti, te im predmećem po starolički: „Jebem ga ki prigovori.“ Županija je, krasna riječ i neodoljivo me podsjeća na najveću županiju (regiju) na svijetu zvanu Ž(u)panija.

Toliko za sada o gotskim, odnosno keltskim plemenskim savezima, o kojima ću više pisati nakon novih izbora, ako ih uopće i boo, odnosno bU.

A do tad, zabavit ću se sa protusrpskim progovorništvom utemeljenim na istini. Prvi u nizu dolazi na reed (čitanje, odnosno slaganje slova s lijeva u desno) srbočetnički prijedlog, o zajedničkom sastanku njih – baalkanskih velekrvoloka i opet njih – baalkanskih velelažljivaca. Čim sam pročitao vijest, o tome prijedlogu na teletextu pod napisom: "srpski veterani traže sastanak", prije no što sam i supročitao isti spis, pomislio sam kako su se organizirali hrvatski ratni veterani Domovinskog rata srbskoga porjekla, pa traže neki sastanak. Čitajući prva slova, moja pomisao je kao najveća i nikad ostvariva fantazija odmah pala u ništa, gdje joj je i mjesto. Tko bi i malo pametan ikada više bilo što povjerovao nepismenim i lažljivim srbima? Nitko, pa ni on sam. Nemoguće je i pomisliti da bi se istinski hrvatski branitelji Hrvata, sastali sa lažljivim okupacionim, a od krvi još neokupanim srpovima četničke srbadi. K tome srbad niti ne pomišlja na okupanje svojih krvavih srpova od nesrbadske ljudske krvi već, ista srbad i dalje ostaje čvrsto na posljednjoj poziciji civiliziranoga svijeta, kao utjelovljenje zloduhova: poganosti, neuljudnosti, razvrata, nepoštivanja, umorstva, bluda, krađe, laži i otimanja silovanjem ljudi i stvari. Aj sad ti s njima razgovaraj kao branitelj. Kako uopće ikako i progovoriti, a kamo li razgovarati sa onim tko je bolesno nepismen i umom i uhom i njuhom i sluhom? Nikako. Još kada se tome nadoda, da je svaki hrvatski branitelj glas za sebe, a svi zajedno smo glas hrvatskoga cjelokupno rata, jasno je da nitko nema pravo govoriti u ime branitelja osim branitelja samih i u svoje ime, da nam se ne bi događali novi-stari Stanimirovići, itd.

Hrvatska, kao država, s nikime i ni o čemu ne smije pregovarati bez sudjelovanja branitelja, jer hrvatski branitelji su temelj države, a pregovarati bez temelja, mogu samo neutemeljeni, neozbiljni, neistiniti, lažni, nestvarni, krivi, neiskreni, naopaki, naglavački i nedokazani Hrvati, odnosno rodosječe. Gotova priča. Čim je ta priča i počela zna se i njen kraj, kao u slučaju svega zasnovanoga, utemeljenoga na pijesku, odnosno na zabludi, a zablude su zamke koje čovjek sam pred sebe postavi i zaboravi na njih kao da ne postoje. I sam se u njima skrasi i ugasi. U tome su srbi majstori. U samopostavljanju zabluda. Najveća srpska zabluda je počela onda kada su se nazvali srbima. Nakon toga zabluđeni srbi su upali u još veću zabludu, kada su Vatikanu oteli crkvu i osnovali svoju crkvu na zabludama. Nakon toga im je zabluđena slovokradica Vuk Kara podvalio zabludne jezik i pismo, te još sada zabluđeni srbi žive u zabludi da su pismeni, a samonepismeni Vuk, ih je sve obezpismenio što se tiče engleskog, francuskog, njemačkog, ukratko svih stranih jezika, uključujući i hrvatski jezik. Još zaluđenim srpskim umovima ječi nepismena laž, koju oni uzalud smatraju pismenom istinom: „Piši kako čitašššššššš......“

I eto, dođe Donald Trump u srbu, uzme novine i pročita da je on zapravo trampava i skitnička kurva, odnosno Tramp. Pa tko im uzaludnima i nepismenima zato i ne bi pobacao u dvorište cijelu silu indijanskih sikirica punih očitovanja i očitanja lekcija. Izgleda da to i je jedini jezik na svijetu koji srbi znaju. Jezik oružja. A tko to ne zna ili nije znao? Možda Nikola Tesla koji je 'priznao svoje srpsko poreklo', a što se poreče, to se ne priznaje. Tako i sam ne priznajem ishod prošlih izbora, jer nisam sudjelovao u njima za što je pravi i jedini razlog prevara i kriminal vladajućih struktura. Ako mi država kroz sud ovrši i otme kuću, ja ostajem bez prebivališta, te postajem bezkućnik, bez osobnih dokumenata, te sustavno ostajem bez prava glasa, tada sam od same države s jedne strane 'zakonski' diskriminiran, a s druge strane će me opet kazniti zato što su me 'zakonski' diskriminirali. Ukratko, ako država od glasača stvara bezkućnike, tko će uopće birati vlast na izborima?

Kakova je to uopće vlast koja uništava svoje birače i briše ih iz evidencije postojanja i opstanka? Čini mi se da ni glasači ni birači toj vlasti ni ne trebaju. To je sve prevara. I vlast. I izbori. Ako je vjerovati kralju: „Dva mača dosta“, onda i naša dva generala u saboru možda mogu što učiniti po tom pitanju. Imaju i moju podršku oko ocjene sadašnjeg stanja 'modernog' filozovskoga sranja, jer od toliko školovanih mladih 'modernih hrvatskih' filozofa, od hrvatske filozofije budućnosti nema ni F, osim filozobova i filozombova komunizma. Ali ipak na kraju rađa se sunce na prozorčiću. Sporo i sigurno stiglo je vrijeme uspostave one naše jedine, od nas samih priznate vrhovne vlasti kojoj ne trebaju biračke kutije, jer su njeni pobjedonosni glasovi odavno zbrojeni i oživotvoreni. I mrtvih i živih glasača. Ta vlast će nas uzvisiti i ustaliti, a sve ostalo će propasti i nestati.

BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!

Johnny Otočac