Svi protiv jednog, jedan za sve

Detalji

Kategorija: Johnny Otočac

Objavljeno: Srijeda, 07 Rujan 2016 16:05

fShare

Tweet

Hrvatskom danas vlada jugoslavenska kopilad, koja je od priznate i samostalne Hrvatske od strane vodećih svjetskih sila, postala država od povoljnog međunarodnog položaja do najnepovoljnijeg međunarodnog položaja. Ta zlo venska sila sve do smrti Franje Tuđmana nije imala nikakovu perspektivu, niti ikakove realne podloge, ali je bila nazočna.

Je li Sveti Ilija Hrvat? O tome bi se dalo razpraviti. Kada se radi o Hrvatima i srbima, tada Sveti Ilija jest Hrvat. Od 20-og srpnja, dana Svetog Ilije, trebalo je samo 15 dana za dokaz, kako Sveti Ilija ne želi da ga krvoločni srbi slave, pa je prosvijetlio um hrvatskim vojskovođama, da svojim Gromovima i munjama na njima, Paucima, Tigrovima, Alfama i Omegama i ostalom hrvatskom vojskom rasturi krivoslavne, odpadničke i krajnje gubitničke srbe, da Ga prestanu lažno slaviti, pa im Je i nametnuo brz, sramotan i najveći stvarni poraz u njihovoj lažnoj povijesti. Što bi Svetog Iliju srbi i slavili kada nisu kao On graditelji, već razgraditelji. Zato postoji OLUJA. Neka se zna. Datum je datum. Mi sviramo, oni plaču. Mi plešemo, oni bježe. Oni napadaju, mi se branimo. Oni stradavaju, mi kažnjavamo. Oni gube i propadaju, a mi pobjeđujemo i slavimo. Neka se zna i to, da će svaki razgraditelj biti istjeran i kažnjen kao i srbi, bez obzira na to tko je, od kuda je i na koji način razgrađuje i rastvara već stvorenu Hrvatsku.

Posao stvaranja hrvatske države je još daleko od potpunog završetka, jer i dalje postoje međunarodne snage koje se zanose raznovrstnim rješenjima. I ne samo međunarodne. Postoje i one snage koje su daleko opasnije, a one jesu one unutarnje snage koje se ne mire sa nestankom Jugoslavije (još je maloumni nazivaju 'BIVŠA' kao da postoji sadašnja velikosrpska 'čivša'), a osobito ne sa stvaranjem samostalne Hrvatske. Ove daleko opasnije snage, za života Franje Tuđmana su bile periferne, dok su iste danas na vlasti, te je za njih glas naroda periferan, a blagostanje naroda još perifernije.

Hrvatskom danas vlada jugoslavenska kopilad, koja je od priznate i samostalne Hrvatske od strane vodećih svjetskih sila, postala država od povoljnog međunarodnog položaja do najnepovoljnijeg međunarodnog položaja. Ta zlo venska sila sve do smrti Franje Tuđmana nije imala nikakovu perspektivu, niti ikakove realne podloge, ali je bila nazočna. Njena nazočnost je danas preočita u svim porama hrvatske vlasti, a njena perspektiva je opetovano bacanje Hrvatske u velikosrpske lance, što se njima, kao jugoslavenskoj kopiladi čini kao realna podloga za Hrvate, koje nikada nisu smatrali svojim, svjetskim, samostalnim i slobodnim narodom. Hrvati su danas u rukama svojih krvnika. Sve nemilosrdnijih i sve krvoločnijih. Sav onaj svjetski stečeni ugled Hrvatske u svijetu, kao i stanovita gospodarska stabilnost, danas su oličeni neuglednom bandom jugoslavenske kopiladi, koja je preko noći destabilizirala hrvatsku stanovitu gospodarsku stabilnost, te je rasprodala za Judine škude sve što je Hrvatsku trebalo održati kao hrvatsku državu, a što su u prvom redu hrvatsko selo: poljoprivreda, stočarstvo, šumarstvo, ribarstvo, što je brzo propalo pod palicom 'najpovjerljivijih i najodanijih tajkunskih' Tuđmanovaca do njegove smrti, a što je bilo nakon nje do danas ZNA SE.

Što su drugo Hrvati mogli i očekivati od onih koji jesu od samog početka stvaranja samostalne Hrvatske u Hrvatskoj neprestano pravili i prave probleme, stvarali i stvaraju političke sukobe i višegodišnje parlamentarne krize. Da nije vodećih neprijatelja Hrvatske u Hrvatskoj Mesića i Manolića i njihove projugoslavenske kopiladi, Hrvatska ne bi imala ni unutarnjih problema, niti izazivanja parlamentarne, ustavne krize, već bi naprotiv samo vodila računa da bude stabilna Hrvatska. Mesić i Manolić su vodeći destabilizatori Hrvatske, dok se Franjo Tuđman za života pitao: „Što oni hoće?“ Doživotne komunjare Mesić i Manolić (pozicionirani komunist i udbaš, odnosno nemilosrdan četnik) nikada iz lijeve frakcije HDZ nisu prešli u središnje pozicije HDZ, jer se u HDZ dogodilo to da su djeca domobrana i ustaša pružila ruku komunistima i partizanima. Nepomirljivi smrd nad smrdovima Manolić, nikada nije prihvatio tu ruku, kao ni Mesić i Boljkovac, te su krstili takve ljude, koji su proizašli iz nacionalnih redova profašističkim, proustaškim elementima (bezpotrebno je više istraživati tko je ubio Paradžika, Kraljevića, Barešića.....).

Dakle, ako je netko proglašen proustašom po Manoliću i Mesiću, taj nije čovjek, već je element. Po Manoliću i njegovima takove snage su bile poražene 1945 (a Stepinac, Bušić, Đureković,....?), dok poraz svojih partizansko-komunističkih snaga 1990-ih ne priznaje. Manolić i njegovi jesu jugoslavenski neopraštajući bezumni tudumi i oni jednostavno ni dan danas ne žele ni shvatiti, ni priznati samu bit položaja hrvatskoga naroda i uspjeh uspostave samostalne Hrvatske uz ujedinjenje zavađenoga hrvatstva 1990 godine. Manolić i Mesić i neki njegovi nisu se srodili s takvim idejama i zato su otpali od Tuđmana. Dakle, Hrvatskom vladaju gubitnici i odpadnici i dok je god tako, narod na izborima izabire gubitnike i otpadnike. Kada to narod shvati, a shvatiti će onda kada u školi bude učio Tuđmanovu politiku iz udžbenika, a ne iz starih intervjua kao danas, očistiti će se jugoslavenske gube, koja sama odpada. Tuđman je upravo njihovim primjerom pokazao kako se gubi i otpada, dok ni sam nije bio svjestan, kako je te odpadničke gube bilo puno puno više za izbaciti iz HDZ, što se jasno vidi danas po razotkrivenim skojevcima, titovim guzoljubnim pionirima. Njihov poraz je počeo doživotnim robijama. Koji ne dožive doživotnu robiju, kao guba će otpast u vječni pakao, kao i njihovi mlađahni proleterski kadrovi, koji kao izdajnici (dezerteri) ulaze u HDZ, samo kako bi HDZ do kraja uništili, te kako bi nakon 20-30 godina ime HDZ bilo zabranjeno kao nastavak NDH.

Kako se povijest ponavlja, lako se dade zaključiti, kako su i u vlast NDH ulazili komunjare, kao danas u HDZ, samo kako bi ocrnili, osramotili i obezvrijedili nacionaliste u HDZ, te kako bi poistovjetili HDZ s NDH, kao zločinački režim hrvatske vlasti od 1990 do 2000. Sve je počelo u listopadu 1991 masovnim prelazom jugo-šugo-oficirčina u Hrvatsku vojsku, koju su zagadili, te su je nakon 1992 godine na dalje upotpunili novim dezerterskim kadrovima, a istinske branitelje razvojačili kao nepotrebne. Dobro se zna velika čistka u redarstvu nakon smrti Tuđmana, te i prinudno umirovljenje hrvatskih generala, od kojih su neki i ubijeni. Manolićevo-Mesićeva jednoumna kopilad vlada u svim strankama, pa tako i u HDZ, dok su članovi HDZ pusta slova na papiru. Stvar je podjele među njima od 43% ili 47% nakon lažnih izbora, a sve u cilju jednoumno maloumne daljnje destabilizacije Hrvatske. „Što oni hoće?“ – opet bi se upitao Tuđman, a odgovor je stigao nakon 26 godina. I što sada? Uzkliknuo bi Franjo: „Bez hrvatskih branitelja u vlasti nema ni Hrvatske!“

Na izbore više ne idem, niti me oni najmanje zanimaju, jer je postalo sasvim jasno, kako ovo više nije država za koju smo junački dali svoje zdravlje, živote i sve ono što nam je potrebno za da bi živjeli u pobjedonosnom miru, a što jesu: rad, novac, obitelj i siguran dom. Hrvatska vapi za Lustracijom, koja mora biti brza i opsežna. Ako je Hrvatskom trebalo vladati 200 bogatih obitelji, to je propala priča osim njihovog osobnog bogaćenja na krvi, zdravlju, životima i kostima dragovoljaca Domovinskog rata, sada je vrijeme da se tih 200 udbaških i protuhrvatskih razobitelji razbaštini i utamniči. Ako su naši preci ginuli mučenikom smrću na raznim Križnim putovima i to u stotinama tisuća, red je da se barem 20 000 udbaške kopiladi razbaštini i utamniči na doživotnu robiju za veleizdaju Hrvatskoga naroda. Hrvatski narod to ne bi ni osjetio s razmjerom broja Hrvata koji bježe od ove već ustajale, usmrdjele i otrule udbaške kuge. Više im neće proći da nama dragovoljcima kradu domoljubne ideje, te ih koriste u lažne predizborne kampanje i lažna predizborna obećanja do izbora, nakon kojih će u Hrvata ostati sve isto, a to sve isto znači još puno puno gore no što je sada. To im bar kod mene više proći neće, jer za mene rat za Hrvatsku je još daleko od kraja, a neprijatelj sve više isplivava kao kukolj na površinu na kojoj spremno čeka kosa Prava na posljednji otkos.

„BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!“

Johnny Otočac