Predbožićno riječko 'protiv' u Splitskoj ulici 2013 g.

Detalji

Kategorija: Johnny Otočac

Objavljeno: Subota, 11 Siječanj 2014 18:09

fShare

Tweet

''Tko prvi, njegova Opačička'' – veli ona narodna. Nisam ja baš toliko opak opačinom kao ona, da bih koga lišio radi 600 kn, a kamo li za 125 kn. Držim se toga, da se sam Bog drži svojih deset zapoviedi, pa ih se držim i ja. Niti Bog ubija, niti krade, niti laže, pa tako neću ni ja. Rat je nešto drugo. Recimo to ovako: Ako su Srbi nebeski narod, Hrvati su Božja vojska i Amen!

„SRETAN TI BOŽIĆ USTAŠO!“ – odjeknulo je pogledom prema meni iz prelako mi pronicljivih, bezumnih, već unapried opsjednutih umova i jezika psihijatara bezumnosti. A što s njima, nego neka ih vrag odnese. Ja nisam vrag, pa koji ću ih klinac ja ikuda i nositi i odnieti, uz sve teškoće koje nosim i bez njih. Hvala Bogu, što je takove bezumnike prepustio na odvoz odpadniku, kako ne bi u tomu opteretio mene i moj rod koji kličemo iz vieka u viek, iz godine u godinu, iz dana u dan, iz sata u sat, iz sekunde u sekundu: Bog i Hrvati! Za Dom Spremni! Stoga, moje je teškoća laka: „Istinu prepuštam u ruke Bogu, a laž ostavljam u ruke vragu.“

Kada čovjek da posljednji novac, pa i novčić, iz oskudne kućne blagajne namjenjene nadolazećem Božiću 2013, za put na komisiju psihijatrijske bezumnosti, naivno očekujući da će mu pred sam Božić ta ista psihijatrijska komisija bezumnosti dodieliti skrbni status u ikakovoj, bar mizernoj pomoći, onda je taj put do komisije bezumnosti onaj put, na kojemu će čovjek shvatiti svu uzaludnost te bolesnoumne i bezumne psihijatrijske komisije koja ga očekuje, te mu preostaje samo ironičan osmjeh, koji se na koncu pretvori u pravi istinski i glasni osmjeh srca i duše. Nu, i tako komisija dolazi od dvije riječi KOM i SIJA, pa kom sija sija, a kom možda ne - See ya (vidimo se).

Ta uzaludnost komisije se očituje na samomu putu ka istoj komisiji bezumnosti, u autobusu, s ostalim suratnicima, istinskim braniteljima, dragovoljcima i lako pronicljivim Ustašama o onomu što ih čeka: „Nećemo dobiti ništa! Ukrast će nam i to što imamo! “ Iako naoko jadno, tužno i biedno, to je jedino vriedno blago cieloga puta: Rasprava sa dugo neviđenim suratnicima! Mnogi se nismo niti znali, a sada smo saznali da smo se znali, što po suratovanju, topničkoj, tenkovskoj podpori, noćnom puzanju u izvlačenju između mrtvih branitelja i četnika, itd. To ne može opskrbiti i umiroviti nitko! Mi smo obskrbljeni svojom osobnom slobodom u našoj domovini, koja je okupirana, te viknusmo u glas: ''Tu smo! Ovaj čas! Mi smo sloboda koja mora djelovati! Sve može biti u našim rukama, samo tako. Bljesak? Oluja? TO SMO MI! Okolnosti nas u sekundi sazidaju u jedno – pobjedu! Kada? To neka se zapitaju zapitkivala, odnosno odpadnici, koji će završiti kao zadnji odpad svieta u viečnom im krematoriju; paklu!''

Bilo je upravo onako kako smo i sumnjali. Bezumnici, mislili su iznenaditi nas? Nas? Nas koji psihu (psihologiju/psihijatriju) imamo u malomu nožnom prstu? Kako su oni loši plagijatori zdrave psihijatrije. I to ne loši, već najgori. Ne da je Isus dobro rekao, već On uvijek odlično govori: „Njihova djeca će biti njihovi suci.“ Isto tako će im biti suci u Franciskovićevom slučaju. Zašto Francisković? Upravo zato što četnička psihijatrija mora pasti na njegovu slučaju, o kojemu ovisimo svi mi, upisani u liječenja velikosrpske psihijatrije. Pogledajmo samo kako 'padaju' doktorski plaćenici, legionari smrti farmaceutskih tvorevina. Ali ne da se prosrpska vlada! A bome se neda ni prosrpska psihijatrija!

Kako drugačije ojasniti to nego u najgrubljem, svježem primjeru u komu je ''zakon'' uhitio više stotina Hipokrita u Hipokraciji(?), pa ih pomilovao, kao da Hrvatska u ovom istom času nema 400 mladih, sposobnih i nepotkupljivih liečnika. Genocid! Političko-zdrastveni genocid nad nama Hrvatima, jer mi smo domoljuban i vjernički narod i nismo neka slučajna narodna koljačka banda koja će klati i preklati sve po redu od Bleiburga, Jaške, preko Jasenovca, Sinca, Vrgorca, pa preko grobarskog Topčidera u Bell-Gradu, pa sve do Prokletija, kao Tito, i na koncu do psiho-kom(unističke)isije u Splitskoj (skrbnoj?) ulici Rijeke, kakovima nas smatraju predrasudni psihijatri, odnosno umobolni psiho-projektanti farmaceutskoga genocida nad Hrvatima. Nije to slučajno. To je primjena Rašković/Karadžić plana, kako ne bi Srbi bili lud narod, već ludilo misle silom nametnuti Hrvatima.

„Gospodine, vi tu nemate priloženu presliku radne knjižice (koju baš nitko nikada nije tražio do sada), kako bi „se“ vidjelo da ste školovani trgovac, jer da ju imate, napisali „bi“ vam da ne možete raditi sa novcima. Moramo vas odbiti.“ - UH! Da sam je imao, izmislila bi nešto drugo, kao na primjer: „Odi po ono što ne postoji.“ Ja, trgovac, ne smijem imati novce u rukama, a kleptomani Todorić, Sanader, Vidošević, Žužul, Opačička, Josipović, Mesić, Pussyčka, Pussy Č, GONG, BABE - lizBABE, samofafači i ostala komunistička, neradnička STOKA SITNOGA ZUBA (spram (No)Wishu/(Ne)Željku Giovanovichu: ŠTOKA SHITNOGA ŠUBA) smiju? Zato nam se i ''smeju''! Zmije četničke! Zmije koje žderu hrvatska jaja i bljuju ljusku neljudsku. Prljavi kokošari! Meni će psihijatri krojiti trgovinu? Ups. Pa oni su nam trgovinu i oteli i uništili, pretvorivši ju u prljavi četničko/partizanski uvozni šverc protuhrvatskih medikamentakih virusa prekomjerne nezainteresiranosti na njihova zlodjela, sve dok ne usliede šize i frazovi. A čiji će biti tada nego ruku svojih zlodjela, jer namjerno radi njih oboljeli narod neće biti ni malo kriv u zlomedicinsko podpomognutoj neuračunjivosti. Zato se narod sve više okreće k Bogu, da mu se vrati uračunjivost, oduzeta silom zla: političarima, tajkunima, udbašima, doktorima i ostalim štetočinama i antikristima, jer oni se već polako ali sigurno raspadaju.

Tražio sam ih da mi dadu kramp, lopatu, bat, bilo što, čime bih mogao graditi i zaraditi, ali oni se pogledaše u stilu: „Ovaj je stvarno lud. Od kuda nama građevinski alat, ovdje u zgradi, u Splitskoj ulici, u Rijeci, na komisiji? Bat? Aaaaa Ustašaaa!“ - samo što ne dobih nepovratnu kartu za Goli Otok i lomljavu kamenja do smrti. Srećom njihovoga precednika čale tamo više ne radi. Nu, pobio je sve koje je trebao. A možda i nije.......Možda su u nadolazećoj gustoj magli, poplavi, požarima, potresima, gromovima i munjama.....

„Vi ste dizali tablete na recept, ali ih niste pili!“ – rekoše rikoše-tom. Pa da, pomislih. Tablete sam dizao, ali ih nisam lizao, pio, jer su me njima namjerno htjeli ubiti, kao i sve ostale liečene branitelje od lažnoga PTSP-a. Zapravo bi ih svi mi mogli tužiti za pokušaj namjernoga, kliničko- psihijatrijskoga ubojstva s očitom protuhrvatskom namjerom genocida. Da, te terapije nisu isprobali prvo na sebi, kao što veli naša domaća: „Prvo gazda proba jelo, da gosti vide da nije otrov!“ U Hrvatskoj to nije slučaj, jer gosti kuhaju domaćinu silom, i to oni najgori gosti na zemlji; prodane duše!

Odoh van, kratkotrajno razuzdan, u brzo pristiglom mi miru popiti pivicu, sretnem suratnika jednog drugog, ajmo još par pivica pa doma.... Gdje si bio? Nigdje. Love nema, a Božića ipak ima. Super, bar je nešto dobro i ostalo. Možda sliedećeg Božića 2014 (ne onoga koji dolaza za samo 15 dana) bude bolje.

ZAKLJUČAK: Skrb od 600 kn je prošlost, jer nisam u GONGU da mi je skrb 6600 kn. Prijetnja je da radi sprege: dezerterčina (za zaštitu okoliša?) + općinski sud (genocidna republičko srpska četnikuša?) + županijski sud (trganje grobnice komunističkih zločina?), ostanem i bez ovozemaljskoga prebivališta, odnosno i bez osobne iskaznice, što je komisiji unapried predočeno, ali bez imalo namjernog obazira na to od njihove strane, pa sve ostaje na onoj krajnje najzdravijoj narodnoj:

IMAM PRAVO NA SVOJU SAMOOBRANU I NA SAMOOBRANU SVOJE HRVATSKE PRADJEDOVINE!

Stoga svima njima, ovdje zlom opisanima, koji jesu spram svake pravice samonevidljivi: odrezanih jezika, izčupanih ušiju, izkopanih očiju, požderanih srdaca i progorjelih duša poručujem: UŽIVAM U VAŠOJ GRABEŽI KOJOM MI NE DATE NITI GOVORITI, NITI ME ŽELITE SLUŠATI, NITI ME ŽELITE GLEDATI, NITI MI DAJETE DISATI,

DOK MOMU DUHU NE MOŽETE BAŠ NIŠTA

JER VAŠA SMRT JE VAŠ NAČIN ŽIVOTA!

BOG I HRVATI!

ZA DOM SPREMNI!

Johnny Otočac