BIROKRACIJA-VLAST NAD ROBLJEM 1.dio

  • Ispis

Poštovani čitatelji glasila, birokracija je svima nama odveć poznata i toliko omražena riječ u ophođenju sa sugovornicima oko tema života i rada u državi. Naime, valja znati da oko pojma birokracije leži znatno veća, dublja i obimnija problematika.

Značenje birokracije veže se za vladanje odnosno upravljanja iz ureda,uprava i institucija. Većinom je doživljavamo kao jedan stroj pa prečesto koristimo izraz državni ili birokratski aparat.

Ljudski faktor presudan je faktor u tome djelu upravljanja a mehanizam toga upravljanja biva odmršen ili zamršen. Većinom isti biva zamršen što dodatno otežava pravilan pristup kod slijedećega naraštaja djelatnika u tim uredima i upravama, te ukoliko bi novopridošli htjeli nešto promijeniti na bolje, oni bivaju zapetljani i zamršeni mrežom što su im ostavili stariji naraštaji. To je jedan plastični primjer kako dočarati nasljeđe u ljudskoj zajednici.

Svaka zajednica da bi opstala, ona teži za zaštitom od strane viših, naprednijih i plemenitijih znanja. Zajednica traži zaštitu od sposobnijih njenih članova. Ta se zaštita temelji na pravovremenom i razumnom odlučivanju u korist svim članovima zajednice kao i svom dobrom nasljeđu te iste zajednice.

Neovisno o načinu selektiranja i izboru predstavnika neke zajednice, valja spomenuti da svekolika slabost jedne zajednice vodi u destrukciju po istu zajednicu, dok određena prednost ide u korist ljudi koji se svojski otrgnu od širih interesa te zajednice te grupiraju se po užim načelima i svjetonazorima moći unutar malih i nasljednih grupa.

Uspjelost tih moćnijih grupa ovisi o nasljeđu toga prostora i nasljeđu među ljudima koji žive u njemu, o nametnutosti kojima grupa ide spram cjeline, o raspoloživim sredstvima i potencijalima kojima nametnuta grupa raspolaže i o uspjehu pridobivanja određenog povjerenja u šireg sloja ljudi bez obzira što ti podanici ne uživaju nikakvu svrhovitost već im povremeno bivaju dati ustupci niskim pobudama i sitnim zadovoljstvima. Po drevnoj doktrini „mrkve i batine“!

Tendencija moćnih grupacija ide u smjeru održavanja slojevitosti svoje građe poretka u kojima više grupe bivaju otklonjene prema nižim a da povrat otpora nižih ne biva dostatno ili već nikako moguć. Niže instance birokratske slojevite sferoidne piramide bivaju sve više prepuštene sebi samima te im preostaje čekati jednostrane inpute od strane viših instanci,jer njihov opstanak im isključivo o tome i ovisi a njihova samostalnost biva sve suženija i ovisna o presijama nad nižim slojevima iz koje izvlače preostale resurse. Najslikovitiji princip rada birokracije, možemo naći u podjelama rada u korporacijama. Korporacije potječu od latinske riječi corpus što znači tijelo, a predstavlja neki organizam.

Svaki upravljački sustav djeluje na principu izmjene informacijskih tokova svake vrste. Informacijski tokovi su energija sustava. Obavještajni procesi postoje da se informacijama(svake vrste) naruši nekakav sustav ili drži u opstojanju neki drugi sustav. Svaki nesklad matični sustav vodi od usporavanja pa sve do rastakanja u korist destrukcije ili nametnute neke nove konstrukcije!

No vratimo se na birokratsko upravljanje u nekome društvu. Birokracija je informacijski filtar sa tendencijom segmentnoga raslojavanja društva i podčinjavanja određenih skupina u tome društvu bez da su iste toga dovoljno svjesne budući da po odgoju je tako „kako nam život donosi“.

Birokracija slojevito dijeli ljude, birokracija tuži među braćom i organizira uhodništva svake vrste u koristi Vrhovništva u tom nepoćudno postavljenom poretku upravljanja, gdje i oni dobronamjerni članovi koji zasjedaju u instancama birokratskoga aparata bivaju potisnuti ili asimilirani po liniji nametnutih određenja i time snose nemoći vlastite prosudbe i odluke. Plastični primjer dočarava linija između prava i pravde! Ako nametnuto zlo određuje prava, tu pravde neće i ne može biti!

Birokracija i birokratsko upravljanje kada nije Dobrim vođeno-sastavnica je ranijega opisa u suštini. Birokraciju kao primjer alata, može se smatrati kao i svaki drugim primjerom alata. Može biti logična tehnička podrška svrsishodna ljudima dok zloupotrebljena ista: može poslužiti kao najučinkovitije sredstvo perfidnoga i otvorenoga masovnoga uništenja svega postojećega!

Imamo primjer birokratskih odrednica razne vrste među kojima su naistaknutiji pravilnici, kodeksi i zakoni makar bili oni čak i nepisani, ali ipak postojeći. Primjerice oni zakoni koji su pravični i logično zapisani, iako nisu ka suprotnome namijenjeni, svejedno nas dokidaju uz postojeći sustav koji ih kao takve zanemaruje. To je birokratski mehanizam koji je svojstven za donošenje odluka mimo pravocrtnih utvrđenih pravila. Tu postoji autonomija Laži koja likuje kao loptica u stolnom tenisu koja preskače mrežicu „objektivnih“ zakona i pravila..

Kako se sve usvaja po potrebama režimskih konstrukcija, preostaje slobodoumnom društvu ako imalo postoji, odrediti pravilne kriterije po kodeksu mudrosti i shvaćanja logike ili već propustiti takvu priliku zbog erozije kolektivne svijesti!

Načelno ovakav sadašnji poredak može zbuniti čovjeka ili ga krivo usmjeriti. U misaonom pogledu to gotovo uvijek napravi toliko štete da je to pravi nastavak vječne borbe Dobra i Zla. Taj proces oštećuje um, radoznalost, sazrijevanje, samopouzdanja, samopoštovanje dok uz to oduzima ogromne količine energije na strah i nadu i permanentnu neizvjesnost. Sadašnje naše stanje i dosadašnje birokratsko općenje ostaviti će suptilnoga i vidljivoga traga u genetici, mislima, odlukama i kulturi naroda ,čak i u budućem 25 stoljeću! Kao što je nad ovom stvarnošću prisutan biljeg iz 15 stoljeća!

Posrednim to djelovanjem izmjenjuje karaktere ljudske svijesti, mijenja kulturu, mijenja sve sastavnice čovjekove informacijske i duhovne bitnosti.

Nije potrebno ući u poglede shvaćanja puta k anarhizmu (bezakonja)već samo pomnije secirati zakone i vladavinu zakona. Postoje prirodna(po Bogu,duhovna,logična) tumačenja zakona i tehnička tumačenje zakona po nekoj svrsishodnosti, pragmatici ili subjektu moćnijih!

Imamo klasičan primjer odnosa radnika i poslodavca. Međusobni odnosi radnika i njegova poslodavca sami po sebi nisu odviše prirodni već interesni, a dodavanjem zakonskih supstanci u taj odnos, naravno je da dolazi do većega jaza između dvoje aktera. Bilo pojedinačno bilo u grupacijama. Otuda je i pojmljiv onaj strah i stres što čovjek proživljava pri promijeni radnoga mjesta ili pri dobivanju prvog posla. Vrlo neugodan osjećaj koji mnogi ljudi doživljavaju kao osobni problem nezrelosti, ne imajući na umu da je taj problem masovan! To usporava ili dokida sav mogući sklad, te ga kalibrira u model nagona opstanka po mjeri između psiholoških snaga što potiskuje duh i svojstvenost i vodi se u stanje trajnoga imperativa; morati- ali ne i biti. Vlada pravilo: povuci se radije, šutjeti radije, popustiti radije, otrpjeti radije... i sve tome slično unedogled!

Tragedija svega toga leži u tome da su se ljudi naviknuli na „prirodnost“ takova stanja, iako im nutrina pokazuje otpor na vrlo sličan način kao i u predaka koji su tek upoznavali ovaj problem i nisu imali dostatnih znanja da ga predvide i bore se sa time. Uostalom,većinom je do toga nastanka dolazilo nakon nasilničkog procesa tijekom ratovanja i okupacija. Imamo primjer Moše Pijade kao Titovoga političkoga suradnika koji je zagovarao da se obezglavi struktura slobode seljaka koji održava svoju samodostatnost kao i radnika koji znade i nekako još imade raspolagati svojim životom zarađujući za svoj kruh.

Tada je došla poznata nacionalizacija dobara kao današnja privatizacija nacionalnih dobara u svrhu zadovoljavanja protuljudskih ciljeva,a ironije li, sve po zakonu! To se poput novih EU odredbi može nazvati „administrativna tiranija“!

Stvaranjem kaosa nakon dokidanja plemenitosti, blagostanja,reda i mira-postiže se cilj potpunijega podložništva masa prema birokraciji koja nad njome upravlja čak i duhovno. Obezvrjeđuje se institut čovjeka kao čvrstoga i karakternoga pojedinca te ga pretvara u ništariju prema kojoj se sa viših upravljačkih instanci ima odnositi prijekorno,ponižavajuće i sa gnušanjem te u svakom trenutku zadržavajući pravo nad svekolikim kažnjavanjem odvažnih i tjerajući na pokorno traženje milosti od istoga pojedinca kojemu je slomljena sva ličnost! Jednako vrijedi za sve ostale kojima je dodijeljeno pravo samo ono koje pokorno ima od sustava tražiti,ali nikako da od svoga rada uzdržava svoju obitelj i zdravim putovima vjere i Istine ide svoje potomke podizati!

U procesima koje nameće nezdrav sustav, dolazi do bitnog narušavanja međuljudske komunikacije koja se više svodi na standard a udaljava se od plemenitosti a stvara se psihoza.

Birokracija je sveprisutna a upravljanje voljom se na stranom jeziku prevodi kao govern-ment (kiber/upravljati-mens/volja,um). Dakle imamo se boriti protiv volje i djelovanja mračnih upravljača ovoga Svijeta.

Kada smo kod zakona, možemo svojatati tvrdnju kako isti mogu nam upriličiti stanovite stabilnosti, ali ako se kalkulira bez srca i duše tada idemo u stabilnost propasti. Sjetimo se minulih povijesnih birokratizama na ovim prostorima te varljivosti prema koristima zajednice pa na kraju i samih ratova između etapa. Vrlo lako imaju biti uočljivi primjeri zakonskoga totemizma u bivšoj ali i sadašnjoj državi,kao u širem geografskom pojasu izvan nje.

Nastavlja se….

 

AUTOR: Josip Žuvela