'Antifašisti' bi trebali početi od svojih zločina, pa tek onda prodavati pamet drugima

Detalji

Kategorija: Kiki

Objavljeno: Srijeda, 05 Ožujak 2014 18:03

Kako god bilo, zločini koji su se dogodili tijekom 4 godine trajanja režima NDH ne mogu nikako nadmašiti komunističke zločine koji su započeli već tijekom tih ratnih godina unutar NDH, a nastavljeni su još daljnjih 45 godina njihove vladavine, mračnog doba za sve Hrvate. Zločini koji su se dogodili nad hrvatskim narodom ali ih nitko ne spominje u kontekstu zločina jedne države, kao što se to čini za NDH.

Dapače, sila napora se ulaže da prava istina nikada ne izađe na vidjelo.

I tako NDH ispada bauk a komunistička Jugoslavija samo nijemi jauk njenih žrtava koji dopire iz brojnih jama gdje su bačene, bez imena i znamena, jauk koji mnogi ne žele čuti.

Povijest se ponavlja, ponovo Hrvatska mora nositi teret obilježja zločinačke države, iznova osuđena od iste svite. A tko nosi teret grijehova Srbije i Jugoslavije, legla mržnje i zločina?

Te države nisu obilježene i ne nose zasluženi pečat mračne prošlosti.

Naravno, ta stigma prošlosti i sadašnjosti rezervirana je za našu domovinu.

U ovom tekstu neću spominjati imena i osobe. One su prolazne, ovakve ili onakve, i o njima piše povijest prema njihovim djelima.

Ovo je priča o hrvatskoj državi, samostalnoj i neželjenoj od svih osim od Hrvata. O Hrvatskoj iz ne tako davne prošlosti, iz doba kada se zvala Nezavisna država Hrvatska. Iz doba koje je zbog povijesnih ratnih događanja obilježilo njen nastanak i postojanje. Doba pozitivnih i negativnih aspekata koji su obilježili sve europske zemlje zahvaćene ratnim vihorom a samo našoj je ostao stalni znamen onog negativnog. Za druge je to prošlost a za Hrvatsku razlog stalnog upiranja prstom. O njoj se govori, njoj se sudi, a njen narod i mladost nose na plećima breme prošlosti koje je sve teže i teže.

No, vratimo se malo u tu prošlost. Stvaranjem Kraljevine Jugoslavije Hrvatska je izgubila svoj povijesni identitet i svoju državnost koju je imala stoljećima. Brisale su se nacionalne posebnosti i stvarala jugoslavenska nacija a svom silinom je počela jačati i velikosrpska diktatura. Hrvati su proživljavali pakao a hrvatsko pitanje bilo je na čekanju.

Povijesni trenutak odluke nastupio je nakon napada Njemačke, pa zatim i Italije na Jugoslaviju. U trenutku kada su njemačke trupe ulazile u Zagreb, 10.04.1941, preko Radio-postaje Zagreb pročitan je proglas o uspostavi Nezavisne države Hrvatske (NDH) koja je već nakon par dana bila priznata od Njemačke i Italije koje su pozdravile ostvarenje dugo željene slobode kroz pobjedonosno prodiranje četa Sila osovine koje su uništile umjetno stvorenu Jugoslaviju čiji je teritorij bio podijeljen i okupiran od Talijana, Nijemaca, Mađara i Bugara.

Ali, trenutak i način nastanka NDH nosio je i odredio uvjete njenog opstanka.

Već u samom dokumentu priznanja najavljeno je rješavanje pitanja granica između zainteresiranih strana.

Njemačka nije zahtijevala ništa za sebe ali je Srbiji, koja je bila pod njenom upravom, osigurala dio NDH, i to Zemun sa okolicom. On je i dalje teritorijalno pripadao NDH ali je imao srpsku upravu. Nakon dugotrajne pravne borbe Zemun je ponovo priključen pod upravu NDH.

Italija nam je otela Dalmaciju ističući kako na to ima pravo, usprkos pokušaju hrvatskog vodstva da to odgodi i njihovoj nadi da će imati podršku Njemačke koja se tu ipak držala po strani. Nakon što je pod prisilom potpisan ugovor Talijani su zauzeli najrazvijeniji dio hrvatske obale koji nam je bio vraćen nakon kapitulacije Italije.

Mađari su prisvojili Međimurje bez potpisanog ugovora, pozivajući se na povijesno pravo.

Geopolitički položaj Hrvatske je kroz povijest uvijek privlačio lešinare koji su htjeli otkidati komade njenog teritorija i to nikad nije prestalo. Najezde iz prošlosti su se mogle očekivati i u budućnosti i tu je bila važnost osnivanja oružanih snaga kojima nikad nije bila namijenjena uloga da napada nego samo da brani hrvatsko povijesno i državno područje.

Tako su bile osnovane oružane snage NDH koje su bile sastavljene od njene redovne vojske – domobrana i ustaških vojnih postrojbi. Ispočetka je brojnost tih snaga određivalo i ograničavalo njemačko zapovjedništvo ali su promijenili mišljenje nakon pojave partizanskog i četničkog pokreta.

Uspostava NDH je ostvarila realizaciju raspada Jugoslavije ali istodobno i prisilno vezanje uz Njemačku i Italiju i režime koji su tamo vladali, te prisutnost njihovih vojnih snaga na teritoriju NDH. To je dovelo do negodovanja stanovništva što je išlo u prilog komunističkoj partiji koja je smišljeno počela pružati otpor jednima i drugima s ciljem obnove Jugoslavije pod parolom bratstva i jedinstva koja je trebala skrenuti pažnju sa nepovoljnog položaja Hrvata u bivšoj Jugoslaviji. I uspjeli su okrenuti dio hrvatskog naroda na svoju stranu te je tako počeo put hrvatskih ''gusaka'' kroz maglu u novu Jugoslaviju.

Paralelno sa partizanskim jačao je i četnički pokret koji je također težio obnovi Jugoslavije i uspostavi velikosrpske hegemonije pod vodstvom Karađorđevića, te istrebljenju hrvatskog i muslimanskog stanovništva.

Uhvatili su se s partizanima pod ruku, s kraćim periodima razilaženja, a kraj rata su dočekali u partizanskim uniformama, spremni za pokolj koji je uslijedio.

Rat je tekao više-manje poznatim tijekom. Kada je došlo do sloma NDH iz Zagreba i Hrvatske bježala je glavnina hrvatske vojske i mnoštvo hrvatskih civila, djece, staraca i žena, u strahu od partizana. Strah je bio opravdan a bijeg neuspješan. Umjesto očekivanog prihvata od strane savezničkih snaga u Austriji i spasa, na Bleiburgu ih je zaustavila britanska vojska i predala ih u ruke partizana. Partizanski zločinci su ih potjerali put domovine, odmah nakon prelaska austrijsko-slovenske granice započeli su masovne masakre i nastavili ih tijekom križnog puta, u tzv. marševima smrti, ostavljajući za sobom na stotine jama ispunjenih mučki ubijenim razoružanim vojnicima i civilima na kojima su se prije toga iživljavali.

Tada se komunizam izjednačio sa fašizmom. Sustav koji ubija one koji misle drugačije, koji nemaju pravo na obranu, evidenciju, grob. Više od 900 masovnih grobnica krije na stotine tisuća onih čije kosti vape za istinom. Onih koji su ubijeni samo zato što su bili Hrvati i željeli Hrvatsku kao samostalnu i slobodnu državu.

Zvjerski zločini. Ma još gore jer zvijeri ubijaju kako bi preživjele, iz čiste potrebe, a ovo su monstruozna djela čistokrvnih ubojica, bez duše i savjesti.

Kada se govori o zločinima NDH nitko ne spominje kako su već nakon proglašenja države počeli četnički pokolji nad Hrvatima.

Kao najveći zločin NDH stalno se ističe logor Jasenovac. Sa brojem njegovih žrtava manipulira se godinama, od 50-tak tisuća popisanih žrtava došlo se do enormnih brojki. Komunističke laži nemaju granica kao ni njihovi zločini

Na popis jasenovačkih žrtava dodavana su imena ljudi koji su umrli u zbjegovima u El Shattu i Južnoj Italiji, kao i imena poginulih u partizanima, u savezničkim bombardiranjima, imena poginulih četnika, ustaša, čak i imena živih ljudi. Sve je to dokazano.

Skrivaju se i podaci o broju onih koji su pušteni na slobodu, amnestirani, koji su išli u razmjenu s partizanima. Ne spominje se niti da je Jasenovac bio prihvatni logor za izbjeglice i prognanike Hrvate koji su pobjegli ispred četničkih i partizanskih progona.

Film koji je snimljen o Jasenovcu nije nikad prikazan, ali redovito su prikazivane snimke partizanskih žrtava kao žrtve Jasenovca.

Da li je itko ikada naglasio kako su na lokaciji logora Jasenovac, za vrijeme Križnog puta, partizani likvidirali nepoznat broj domobrana i ustaških vojnika koji se isto ubrajaju u žrtve Jasenovca.

Ima li kraja komunističkim zločinačkim krivotvorinama??

Ali, ako već govorimo o žrtvama , spomenimo i ovo

Srbija, koja sva odzvanja od optužujućih izjava o genocidu nad srpskim narodom, ne spominje sustavno istrebljenje Židova i Roma, holokaust koji je provodila nacistička Njemačka uz svesrdnu pomoć srpskog režima. Već 1942.g. Srbija je bila ''Judenfrei'', očišćena od Židova.

Da li se igdje spominju srpski koncentracioni logori u 2. svj. ratu? Njih najmanje 11 sa minimalno 140.000 žrtava (nepotpuni podaci).

Što je sa 17 talijansko-četničkih logora diljem Dalmacije gdje su ubijani nesrpski narodi?

Samo u jednom od njih, na Rabu, u jednom danu ubijeno je 5.000 ljudi tako što su ih potopili.

Što je sa koncentracijskim logorima diljem Europe koji broje milijunske i milijunske žrtve?

Terorizira li itko Nijemce zbog nacističke prošlosti ili Talijane zbog fašističke prošlosti kao što se Hrvate konstantno terorizira sa NDH i ustašama?

Izuzetno je kompleksna povijest i poredak u NDH koja se ne može promatrati samo kroz prizmu zločina.

Taj period je obilježila i eksplozija nacionalne svijesti i oslobođenje od negativnih utjecaja kojima je sve hrvatsko bilo izvrgnuto do tada u Kraljevini Jugoslaviji. Prevlast svega srpskog u službi velikosrpske politike jednostavno je gušila hrvatski duh.

Za vrijeme NDH nastupila je potpuna hrvatska nezavisnost, jedinstveni upravni sustav kako bi se učvršćivalo jedinstvo hrvatskog državnog i nacionalnog prostora.

Uspostavljena je vlastita novčana jedinica, kuna.

Uveden je hrvatski književni jezik i pravopis, razvijalo se hrvatsko novinarstvo, djelovala je Hrvatska akademija znanosti, Hrvatsko sveučilište, Društvo hrvatskih književnih umjetnika, Hrvatsko narodno kazalište.

Osnovan je i Hrvatski izdavački bibliografski zavod koji je izdao 4 sveska Hrvatske enciklopedije. Oni su bili i posljednji iako ih je trebalo biti 12, jer su komunisti nakon dolaska na vlast zaustavili izdavanje i uništili 5 svezak koji je bio u pripremi.

Snimljen je i prvi hrvatski film, ''Lisinski''.

Izgrađeno je radničko naselje u zagrebačkoj Dubravi, dovršena bolnica Rebro sa najsuvremenijom opremom za to doba, izgrađena tri fakulteta, veličanstvena džamija u centru Zagreba, izgrađeno je mnogo cesta …

Sve u povijesti ima svoje pozitivne i negativne strane. Ljudi su ti koji naglašavaju jedne ili druge, ljudi su ti koji uništavaju ili uzdižu. Ljudi su ti koji donose zlo ili dobro.

A država je tu radi ljudi i o njima ovisi. Zato čitajući ovo niste naišli niti na jedno ime.

I na kraju, dopustite mi da vas pozdravim starohrvatskim povijesnim poklikom koji potječe još iz doba bana Josipa Jelačića, i koji je nepravedno dobio negativnu konotaciju.

Za dom spremni!

Bog i Hrvati

KIKI