Koga boli što nas Gospa voli?!

Detalji

Kategorija: Kiki

Objavljeno: Utorak, 23 Listopad 2012 17:10

Čitam ja nekidan pregled vijesti na Internet monitoru i uhvatim samu sebe kako u nevjerici buljim u jedan sažetak teksta. Pored njega stoji slika vojnog ordinarija biskupa Jezerinca a ja pokušavam shvatiti tko je to tako žestoko navalio kritikama, na vrlo bogohulan, uvredljiv i vulgaran način, na ministra obrane Kotromanovića, i to izričito zbog jedne njegove izjave.

Naime, po završetku jubilarnog 20. hodočašća Hrvatske vojske i policije u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici ministar je izjavio: ''Vidljivo je da se Hrvatska vojska i Majka Božja vole…'' Uf, to je jako zapeklo autora ove piskarije koja me prenerazila.

Otvaram tekst, pod nakaradnim imenom Marijina soldateska, u cijelosti. Tekst zbog kojeg mi je krv uzavrela, tekst uvredljiv po sve katolike, po hrvatski narod, vojsku, crkvene dostojanstvenike i državu. Srž teksta je ovo: Po završetku navedenog hodočašća ministar obrane se okrijepio vojničkim ručkom i prilegao. Iz sna ga budi stasiti muškarac s bradom (Isus) i napada ga jer mu mobilizira majku (Majka Božja) i vrijeđa je govoreći kako ona voli njegovu vojsku. Smeta mu i što uspostavlja vjersku vojsku koja je u stvari zvjerska. Spominje zločine (?!?) te vojske iz domovinskog rata. I sve je to začinjeno gomilom vulgarnih i uvredljivih izraza i uvijeno u neki izopačeni nazovi humor.

Perfidno je u to sve ubacio svoju netrpeljivost prema Hrvatskoj i svemu hrvatskom, i pri tome si dao i te kako oduška.

Na kraju teksta se otkriva da je taj bradati muškarac u stvari prolupali vojnik Ivančić koji je umislio da je Isus, a autor teksta je, gle čuda, također Ivančić, Viktor Ivančić.

Čak je i svoje ime utisnuo u taj sramni literarni uradak, a ja, ne budi lijena, bacim se u istraživanje tog lika koji si je dao takvu slobodu vrijeđanja i posprdnog iživljavanja, i imam što vidjeti. Nije si dao, dali su mu. Tekst je napisan u tjedniku Novosti, pod blagoslovom hrvatske države koja velikodušno financira taj samostalni srpski tjednik iz državnog proračuna, ili točnije, iz naših džepova.

Politički tjednik kojeg karakteriziraju parafraziranje i fotomontaže, neobjektivnost, izrugivanje i uvredljivost. Naravno, cilj i meta – Hrvatska. Baš ona koja ih hrani i omogućuje njihovo postojanje usprkos svim gadostima koje nam priređuju.

Ima ih puno a svakako su prednjačile naslovnice od kojih jedna prikazuje hrvatskog vojnika tijekom Oluje kao vampira, a druga osmišljena povodom nesretnog pada dva hrvatska MIG-a 21 tijekom vojne vježbe iznad Plaškog, na vojnom poligonu.

Tada je na naslovnici uz slike naših MIGova osvanuo natpis: Obadva, obadva su pala!

Usklik koji je simbol Domovinskog rata a izrečen je od strane hrvatskog vojnika kod Šibenika 21.09.1991.g. prilikom obaranja dva jugoslavenska MIGa.

Bila je to nedopustiva usporedba agresora i njegovog vazduhoplovstva sa zrakoplovstvom hrvatskih oružanih snaga koji štite i brane Hrvatsku. Ta naslovnica je bila uvreda za sve građane hrvatske države i sudionike i stradalnike Domovinskog rata.

Jedini komentar od strane vlasti je bio, na inzistiranje novinara, od Josipovića koji im je dao blagu packu rekavši kako mu se to ne sviđa jer je neukusno i da je na izdavaču da razmisli treba li nastaviti sa takvom uređivačkom politikom.

I razmislio je, još prije dvije godine, i nastavio po starom. Što i ne bi kad izvor proračunski nije presušio a takvo pisanje nikome pod milim Bogom ne smeta. A ako i smeta, prešuti da se manjina ne osjeti ugroženom.

Ujeo vuk magarca i idemo dalje, pod blagoslovom vrhuške, ista ekipa čiji je ponosni član i Viktor Ivančić.

Lik okarakteriziran kao ugledni hrvatski novinar i pisac (?!?), jedan od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca. Sinonim novinarskog profesionalizma, hrabrosti i visoke moralne odgovornosti. O zemljo, otvori se….

Meni je dovoljna samo njegova izjava: ''Hrvatsku nisam sanjao niti me budnog usrećuje'' i spoznaja da je osnivač nekadašnjeg Feral tribuna, tjednika koji je imao identične karakteristike kao i Novosti. I o njemu je sve rečeno, zna se tko je i kakav je, amen.

I nije ovo prvi put da se na vulgaran i nedopustiv način obračunava sa likom Gospe, vjerom i crkvom. Čak i kroz svoj literarni lik dječaka Robija K., koji na duhovit način komentira svakodnevne političke i društvene događaje, izbacuje u javnost tu svoju nesnošljivost prema svemu hrvatskom i katoličkom.

Ono što me najviše ražestilo je činjenica da na tekstove ovakvog tipa nitko ne reagira. Kao da se to tiče Eskima ili nekog divljeg plemena iz amazonske prašume. Ljudi moji, pa gdje je nestalo dostojanstvo i ponos hrvatskog naroda, katoličkog naroda?!? Kako se može dopustiti da se ovakve spodobe izruguju sa onim što je naše, duboko i sveto.

Majka Božja, Isus i vjera dio su našeg srca, naša svetinja i vjerovanje, snaga i mir i nitko nema pravo dirati u njih svojim poganim jezikom i perom.

Sa krunicom oko vrata i molitvom na usnama borili su se naši branitelji za domovinu i ginuli za nju i za svoj narod.

Oduvijek i zauvijek, Bog i Hrvati.

A kome smeta, neka šuti i pati.

Za Boga i dom uvijek spremni….

KIKI