Lud, zbunjen, normalan

Pin It

Tek sad kad počinjem pisati vidim da glavni likovi priče ne spadaju niti u jednu od ovih kategorija, jer sve što rade je proračunato s jasnim ciljem, a van svake je pameti s namjerom. Voljela bih reći i kako je svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna ali lako ih je prepoznati bez greške. To su oni negativni likovi.

Naša domovina je jedna mala zemlja velikih ljudi, časnih, kroz povijest dokazanih, ljudi koji su činili velika djela koja su im i bila i nisu bila priznata. To su pozitivni likovi.

Ali tako kod nas ide, što više netko vrijedi, to se više pljuje po njemu i nastoji ga se diskreditirati. Također dokazano kroz povijest, ali i kroz svakodnevni život.

Mi smo po mnogo čemu specifična država, jedinstvena u svijetu, ali u većini slučajeva to nije nešto s čime bi se mogli ponositi. Dapače, najčešće je to razlog za veliku zabrinutost i duboko promišljanje.

Samo kod nas pobjednička vojska jednog obrambenog rata, vojska dragovoljaca i branitelja koja je stala u obranu svog naroda na tlu svoje države koja je napadnuta od agresora, nema svoje zasluženo mjesto u povijesti i društvu. Ljudi koji su svojom krvlju i mladošću časno obranili svoju domovinu sada su izvrgnuti najgorim poniženjima, podcjenjivanju, osudama, podizanjima optužnica koje ih terete za djela koja nisu počinili.

Ono što je najveći apsurd je to da agresorska država koja je došla na naše tlo, ubijala naše ljude i uništavala našu predivnu zemlju piše te optužnice. Optužnice protiv branitelja koji su branili svoj dom od njihove agresije i koje su mučili po logorima. Možete li to pojmiti??

A još veći je apsurd što imaju podršku i suradnju jednog dijela političke scene ovog našeg cirkusa od države.

Ali, da li i može biti drugačije u zemlji čiji narod bira predsjednike koji kao da se nadmeću koji će nanijeti više zla ovoj državi, i vratiti je u neke bivše Jugosfere.

U svemu tome ostajem zbunjena. Koliko mi predsjednika imamo? Spominje se jedan, a plaćamo i gledamo dva. Još jedna osobitost! A narod plaća, narod šuti.

I priča ide dalje, napadnuta država i država agresor se sve više zbližavaju, njihovi predsjednici se bratski grle, sve u smislu širenja bratstva i jedinstva između dva napaćena naroda. Pa kom' obojci, kom' opanci. O moj Bože! Umjesto da ih obaspemo optužnicama i potražnicama, prozovemo za sve zločine koje su napravili mi ih zovemo na naš prelijepi Jadran i nudimo gostoprimstvo i pomirenje, čak otvarajući nove avionske linije za što udobniji i brži dolazak.. Pardon, ne mi, oni koji su si dali za pravo to učiniti u naše ime bez našeg pristanka.

A narod neka ih gleda i sluša, i ponovo osvježi u svom pamćenju, srcu i duši stravične slike rata, ubijanja, mučenja, razaranja…. Da li će ikada ikoga zapeći savjest radi toga. Bojim se da neće.

I polako kreće sve ispočetka …. opet se spušta gusta magla na lijepu našu.

A vi, dragi moji Hrvati, da li ćemo to dopustiti?

 

KIKI