Kad snovi postaju stvarnost

  • Ispis

Ljeto Gospodnje 2012. Mjesto događanja Jasenovac. Glavni akteri, predsjednici redom… države, Sabora i Vlade. Svi ujedinjeni i usaglašeni u jednome. U isticanju hrvatske fašističke zločinačke povijesti, sa dubokim pijetetom prema njihovim žrtvama. Puno je toga danas na tom mjestu izrečeno, more istinitih tvrdnji samo sa pogrešnim subjektom, a ponegdje i objektom. Bez imalo srama i grižnje savjesti.

Ma što pričam, koja savjest?! Geni su geni, a krv nije voda. A laž nikad istinitija, jer sada su oni ti koji drže dirigentsku palicu. Narod im je to omogućio. Hrvatski narod koji nikad neće naučiti lekciju, i nikad neće shvatiti poantu svega što se događa.

Komemoracija, 67. po redu, u Jasenovcu, prilika za još jednu promociju (anti)fašizma i za novu lekciju, kako kaže jedan od predsjednika. Ajmo reći, još jedno ispiranje mozga. Pa idemo redom kroz današnju lekciju…

Kaže drug predsjednik Ivo da su zaborav i negiranje najveće opasnosti demokracije, slobode i ljudskosti i zato se ne smije dopustiti da se zaboravi što je bilo u Jasenovcu.

Slažem se, ne smije se zaboraviti da je logor Jasenovac radio punom forcom još godinama nakon završetka 2.svj.rata, pod komunističkom upravom, a ne zna se ni broja žrtava Križnog puta koje su ubijene upravo u tom logoru, kao i onih koji su proglašeni narodnim neprijateljima. Gle čuda, sve redom Hrvati. Velika većina. Ali drug Ivo njih ne spominje, njih se ne komemorira, obavijeni su velom šutnje i zatajivanja.

I slažem se s njegovom tvrdnjom da danas u školskim udžbenicima nije napisana puna istina o Drugom svjetskom ratu, uz dodatak da nije napisana istina niti o događajima nakon rata, kao ni istina o Domovinskom ratu. I tako će biti sve dok nam, umjesto Hrvata povjesničara i svjedoka vremena, povijest pišu komunjare, Židovi i jugonostalgičari.

Doduše sadržaj te istine koju zagovara drug Ive bitno se razlikuje od stvarne istine. Sigurno da neće naglasiti ulogu komunističko-partizansko-četničkih zločinaca tijekom i nakon 2.svj.rata kad je toliko napora uloženo da se sve prikrije i spriječi istraga komunističkih zločina.

Upozorio je on i kako se iz takvih tragičnih događaja često nije naučilo ništa jer se uvijek iznova javljaju pokreti koji bi opet pogazili ljudskost, slobodu i demokraciju.

Ma nije Ivo da se javljaju nego su stalno prisutni. Eto ih opet uzeli vlast u ruke i brzinom munje nastoje nadoknaditi propušteno i neostvareno. I dobro im ide, uspješno su započeli sa uništavanjem države, ponižavanjem i slamanjem Hrvata i uvlačenjem višestoljetnih hrvatskih neprijatelja u sve pore društva, upravo onih koji su ih klali i mučili tijekom 2.svj.rata, a onda opet devedesetih krenuli i izvršili agresiju na našu domovinu, ubijali, uništavali, pljačkali, otimali, silovali, mučili, i prošli nekažnjeno kao i uvijek. I ne odustaju, samo se pregrupiraju i mijenjaju taktiku.

Poručio je Ivo i kako nema ni jednog mjesta koje bi bolje svjedočilo o onome što se dogodilo u ratu, i mjesta gdje su se na taj način suočili zločin, mržnja i neprijateljstvo sa slobodom i demokracijom.

Je li, druže, nema?? A što je tragedija Bleiburga i Križnog puta? Nisu li tu bili izraženi i mržnja i zločin i neprijateljstvo i neviđeno krvništvo? Doduše, u pravu si, rat je bio završio. Oružje je predano a krvnički su ubijani zarobljenici i civili, žene, djeca i starci. Bez suda i presude. Bez ikakvih prava osim prava na smrt i bacanje u jamu. Nakon što su sami kopali jame grobnice, i nakon što su im oduzimane sve osobne stvari, što radi pljačke, a što radi teže kasnije identifikacije.

I onda se još drznu reći kako nije bilo civila, a kolone zaprežnih seljačkih kola išle su prema Austriji, sa cijelim obiteljima koje su bježale pred partizanima znajući kako se postupa sa zatečenim hrvatskim stanovništvom. Žalosno je što se tvrdnjom kako nije bilo žena i djece i opravdava ubijanje razoružanih vojnika i civila, muškaraca. Koje pomračenje uma!

A toliko je još primjera. Onih koje ti Ivo nikad nećeš spomenuti niti priznati.

Siguran je Ivo da u Hrvatskoj nikada više fašističke, nacističke i ustaške ideje neće proći. A neće sigurno, kad ih nema. Ali zato prolaze komunističke ideje, ideje zločinačkog totalitarnog režima koji je pobio više ljudi nego nacizam i fašizam zajedno. Ne samo da prolaze, nego i vladaju.

A postoje i ideje da se jedan od najvećih zločinaca 20. st., krvnik Tito, ubojica Hrvata, brendira kao atraktivni turistički mamac u sklopu turističke promocije Istre i Zagorja. Jer on je pobjednik u ratu i svjetska ikona 20.st.. Ne želim niti zamisliti scenarij turističke ture pod tim brendom. Ponestalo bi nam turista prilično brzo.

Uostalom, fašizam je trajao do 1943, nacizam do 1945., a komunizam do 1990. u Evropi, dok se kod nas njeguje i dan danas. Nositelji fašizma i nacizma su poraženi, kažnjeni, plaćene su ratne odštete i postali su vodeći narodi Europe, a nositelji komunizma ni dan danas ne priznaju svoje zločine iako su poubijali više vlastitog naroda njegujući kult masovnih stratišta, nego svi neprijatelji zajedno.

Ne zaostaje za Ivom niti drug Boris, glavni od Sabora.

Kaže on da su više od 80 tisuća ubijenih od kojih 20 tisuća djece zastrašujući znanstveno-utemeljeni i dokumentirani podatci o ustaškom logoru Jasenovac i njih danas nitko ne može osporavati ni negirati.

Samo mi jedno nije jasno druže Borise, da li u ovaj broj žrtava ubrajate i poslijeratne žrtve komunističkog režima na čelu s Titom, jer je 1945.g. na svim partijskim sastancima bilo iznošeno da je kroz logor Jasenovac prošlo 30-35.000 ljudi, što je bilo zabilježeno u knjigama koje je vodio čovjek muslimanske nacionalnosti, a koje su našli partizani (svjedočenje ljudi koji su u to doba živjeli i bili upoznati s tim).

Zanimljivo je i da nitko ne spominje prolazni logor (''Durch gangs lager'') koji se nalazio na mjestu današnjeg autobusnog kolodvora u Zagrebu, između Botićevog trga i potoka, kroz koji su prolazili ljudi koji su bili pušteni iz logora Jasenovac i odlazili kućama, žene i djeca koji su bili skupljeni nakon njemačkih ofenziva po Kozari i Potkozarju. Djeca su bila predana Crvenom križu koji ih je upućivao u dječji dom u Jastrebarskom ili su ih usvajale hrvatske obitelji (primjer glumice Božidarke Frajt). Sve je to poznato jer je razgovor sa tim ljudima bio dostupan svakome, preko ograde.

Kaže Boris da su se danas okupili tamo kako bi svim žrtvama odali počast i želi zahvaliti svima koji su pomogli u čuvanju sjećanja na žrtve Jasenovca, ne propustivši opet naglasiti kako su antifašističke vrijednosti ugrađene u temelje hrvatske države. Nekako mi se čini da niti on u žrtve logora Jasenovac ne ubraja hrvatske poratne žrtve, nemilosrdno ubijene u tom istom logoru. A ova mantra o temeljima hrvatske države koju svi ''antifašisti'' ponavljaju kosi se sa zdravim razumom budući je općepoznato da su ti isti upravo rušitelji temelja hrvatske državnosti i stvaratelji nove Jugoslavije i nastavka tiranije nad hrvatskim narodom daljnjih 45 g.

Predsjednik Vlade bi da ovakvi skupovi djecu uče povijesti preko školskih udžbenika kako bi spoznali istinu o onome što se stvarno dogodilo. Samo, čiju istinu Zorane?

Hoće li učiti i ''istinu'' koja se svake godine iznosi na dernecima u Kumrovcu, gdje se veliča Jugoslavija koje se Hrvatska u krvi oslobodila, ili u Srbu gdje se pod krinkom antifašizma veliča i obilježava četnički ustanak sa brojnim hrvatskim žrtvama?

Istinu iznesenu na Komemoraciji u Bleiburgu sigurno neće učiti jer su vladajući sproveli još jedan naum u djelo. Sramotno ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad održavanjem komemoracije hrvatskim žrtvama u Bleiburgu, uz takva degutantna objašnjenja koja još jednom mrcvare i ponižavaju hrvatske žrtve.

Bleiburg je početna točka udruženog zločinačkog komunističkog pothvata u kojem se očitovala sva monstruoznost jugoslavenskog komunizma. Komunizma koji je pod krinkom antifašizma kroz povijest činio strašne zločine koji nikad nisu izašli pred lice pravde. I kao takav, Bleiburg je nepoželjan kao sinonim svih hrvatskih žrtava nakon 2.svj.rata, kao jedan od realiziranih snova jugoslavenskog fašizma.

Svjedoci, rijetki preživjeli sudionici Križnog puta, oni koji nemaju pravo glasa u javnosti, oni koje ni rođena majka nije prepoznala nakon kalvarije koju su prošli, kažu da je na Bleiburgu pobijeno 2/3 civila o čemu svjedoči 6-7 masovnih grobnica, te masovna grobnica južno od bleiburškog polja sa preko 1.000 žrtava.

Križni put otkriva 750 jama u Hrvatskoj, 650 u Sloveniji, preko 120 u BIH…

Neki tvrde kako nije bilo nevinih žrtava. Sramota!

Na žalost, vraćamo se na ideologiju bivšeg sustava. Radi se na obnavljanju regije i izjednačavanju krivnje za domovinski rat, na pomirbi nauštrb neraščišćenih zločina.

A radi svega toga bitno je stalno izvlačiti tzv. krivnju Hrvata. I gotovo je sigurno da neće biti pokrenuta niti jedna istraga zločina i žrtava komunističkog režima jer to bi bilo otvaranje Pandorine kutije, a to si ne mogu dozvoliti.

I dok oporba šuti ljevica caruje i radi što hoće, bez da itko odreagira.

Tako se dogodi da Vlada zabranjuje u Zagrebu okupljanje i javni prosvjed desničarskih stranki koje legalno djeluju u EU prozivajući ih da su fašističke, a u isto vrijeme nema niti jedne jedine reakcije na rehabilitaciju četništva u Srbiji, kao neupitno fašističke ideologije usred Europe. Što sad drug Milanović nije uskočio sa edukacijom mladih o tome tko su i što su četnici?!

Niti mladi antifašisti koji su se obrušili na nepostojeći ''hrvatski fašizam'', nisu skočili na postojeći srpski od čije je kame stradalo na tisuće i tisuće i tisuće Hrvata.

Zasmetalo je vladajućima mađarsko verbalno svojatanje dijelova hrvatskog teritorija pa su, između ostalog, zato zabranili skup desničara.

A ne smeta im govor mržnje i otvoreno promicanje velikosrpske ideje od njihovog uvijek rado viđenog gosta, predsjednikovog druga Tadića.

Ne smeta im niti srpska višestoljetna mržnja i agresija prema svemu hrvatskom, kao ni živući srpski akteri domovinskog rata, agresori, naši koljači, koji slobodno šeću Hrvatskom dok se naša vlast sve više sljubljuje sa Srbijom, zemljom agresorom.

Vukovarske Ade pod srpskom okupacijom nisu nečija ideja i verbalno svojatanje nego čista stvarnost.

Dvostruka mjerila su na snazi u našoj domovini. A niti jedno nije dobro za Hrvatsku, Hrvate i hrvatstvo.

Negdje sam pročitala ili čula nešto što mi se stalno mota po mislima, a kaže:

''Radite što hoćete, ali nećete dokle hoćete!''

A da li će tako biti ovisi samo o nama.

Koju granicu treba prijeći da hrvatski narod kaže: E sad bi bilo dosta!

Ja mislim da smo je već odavno prešli, a na vama je da odlučite.

Jer njihovi snovi polako ali sigurno prelaze u javu, dok se ne pretvore u njihovu najgoru noćnu moru, što opet ovisi o vama, o nama.

Budite mi za dom uvijek spremni, radi žrtava i predaka. Zaslužili su to.

 

KIKI