Tko nam povijest piše

Detalji

Kategorija: Kiki

Objavljeno: Srijeda, 04 Travanj 2012 17:19

Počasni bleiburški vod, osnovan 1953.g. zaslužan je za redovito organiziranje komemoracije u Bleiburgu, na mjestu gdje su započeli tragični događaji u svibnju 1945.g. Konstantni pritisci iz Beograda na austrijske vlasti utjecali su na povećane mjera opreza i praćenje hrvatskih emigranata na tlu Austrije, ali nikad ih nisu uspjeli natjerati da prihvate jugoslavenske zahtjeve za zabranu komemoracije.

Stoga su beogradski vlastodršci uzeli stvar u svoje ruke i svim silama nastojali spriječiti podsjećanje na istinu da je jugoslovenska komunistička država utemeljena na strašnom zločinu nad hrvatskim narodom.

Uslijedile su prijetnje i ucjene članova vodstva Počasnog bleiburškog voda, kao i specijalne akcije.

Tako su 1966.g. podmetnuli tempiranu bombu u gostionicu Standegger kod Bleiburga, u prostoriju gdje je bio priređen ručak za hrvatske hodočasnike koji su došli na komemoraciju. Samo su Božja providnost i prometna nesreća zbog koje je kasnio i početak mise i dolazak u gostionicu na ručak poremetili Udbin plan i spriječili tragediju, stradavanje oko stotinjak Hrvata. A to je samo jedna od mnoštva akcija i pritisaka koji nisu nestali niti dan danas.

Još uvijek se pokušava prikriti i lažirati istina o Bleiburgu i Križnom putu, javno, usred Hrvatske.

Upravo je danas ponovo održan sat ''povijesti'' na hrvatskoj državnoj televiziji, u emisiji ''Nedjeljom u dva''.

Predavač je bio književnik i ''povjesničar'', svjedok vremena kao partizančić od svojih deset godina, brat Slavka Goldsteina, Danijel Ivin. On nam je na čistoj ekavici uprizorio pravu ''istinu'' o Bleiburgu i bleiburškoj tragediji.

Tako smo saznali da na Bleiburgu nije bilo niti jedne žrtve, da na Križnom putu nije stradao niti jedan civil, žena ili dijete, samo zarobljeni vojnici, da su ''neki'' i bili nevini, da je laž kako su Britanci napravili izdaju i izručili ih partizanima na milost i nemilost, kako to hrvatska emigracija pravi mitologiju o ubijanju zarobljenih civila, žena i djece u Bleiburgu. I da se Hrvatska u Bleiburgu samo sramoti.

E pa druže Ivin, sram vas može biti tako skrnaviti hrvatske žrtve zločina koji su počinili vaši tzv. antifašisti. Svojim nastupom pokazali ste utjelovljenje mržnje i prezira prema neizmjernoj ljudskoj tragediji hrvatskog naroda.

Kad već spominjete mitologiju što se niste osvrnuli i na komunističku mitologiju Jasenovca i napuhavanje broja žrtava uz istovremeno skrivanje istine da je i nakon rata Jasenovac radio punom kapacitetom još nekoliko godina (kad već pričamo o Križnom putu i žrtvama) a više nije bilo Ustaša da ga vode, samo partizani-komunisti-antifašisti, kako vam već drago.

Bleiburg je, iako je manji dio vojnika i civila ubijen na samoj bleiburškoj poljani, povijesni sinonim genocida nad Hrvatima koji je započet na Bleiburgu a nastavljen krvavim pirom titovih koljača na Križnom putu, i još godinama nakon toga.

Uostalom, druže Ivin, objasnite čije su kosti koje svako malo otkopaju plugovi austrijskih poljoprivrednika na poljima Bleiburga, kad tamo, po vama, nije bilo zločina i žrtava.

Kada je došlo do sloma NDH iz Zagreba i Hrvatske bježala je put Austrije glavnina hrvatske vojske i mnoštvo hrvatskih civila, djece, staraca i žena, u strahu od partizana. Civili koji su bježali bili su uglavnom sa oslobođenih partizanskih područja (Čazma, Bilogora…) oni koji su osjetili na svojoj koži partizansko djelovanje.

Strah je bio opravdan a bijeg neuspješan.

Umjesto očekivanog prihvata od strane savezničkih snaga u Austriji i spasa, na Bleiburgu ih je zaustavila britanska vojska i predala ih u ruke partizana. Partizanski zločinci su ih potjerali put domovine, odmah nakon prelaska austrijsko-slovenske granice započeli su masovne masakre i nastavili ih tijekom križnog puta, u tzv. marševima smrti, ostavljajući za sobom na stotine jama ispunjenih mučki ubijenim razoružanim vojnicima i civilima na kojima su se prije toga iživljavali.

Tada se komunizam izjednačio sa fašizmom. Sustav koji ubija one koji misle drugačije, koji nemaju pravo na obranu, evidenciju, grob. Više od 900 masovnih grobnica krije na stotine tisuća onih čije kosti vape za istinom.

Onih koji su ubijeni samo zato što su bili Hrvati i željeli Hrvatsku kao samostalnu i slobodnu državu.

Onih koje je drug Ivin današnjim satom povijesti popljuvao.

Isti onaj drug Danijel Ivin koji je poslao predsjedniku Sabora, Borisu Špremu, zahtjev da Hrvatski sabor prekine pokroviteljstvo komemoracije na Bleiburgu, koje je aktivno od 1995.g.

Nakon što je već jedan takav zahtjev prošli predsjednik Sabora, Luka Bebić, glatko odbio, sad ga je ponovio računajući na podršku svojih.

A zahtjev kaže ovako: (kopirano)

‘’Poštovani Predsjedniče,

Ponovno pišem ovo Otvoreno pismo, kao i vašem prethodniku gospodinu Luki Bebiću. Nadam se da će vaš odgovor, za razliku od prethodnog, biti u skladu s mišljenjem velike većine građana Europe. Vi ste u više prilika i na razne načine izražavali svoja antifašistička uvjerenja. Zbog toga želim skrenuti Vašu pažnju na pripreme da se i ove godine, slično predhodnim, imenuje izaslanstvo Sabora Republike Hrvatske na fašističku komemoraciju u Bleiburškom polju, odnosno prihvati se njenog pokroviteljstva. Ovim činom, u suprotnosti sa Vašim izjavama i Ustavom Republike Hrvatske, naša država postaje sljednik poražene vladavine nacifašista u Hrvatskoj.

Na polju kod Bleiburga 15. svibnja 1945 zarobljene su poslijednje oružane postrobje takozvane NDH, koje su se predale Jugoslavenskim partizanskim jedinicama, nakon što su ih odbile Savezničke snage. Naime, ove postrojbe – sastavljene i od poznatih ratnih zločinaca – vršile su oružane napade i nakon svršetka Drugog svijetskog rata i to pod zapovjedništvom Maksa Luburića, jednog od najozloglašenih zločinaca nekadašnjih nacifašističkih snaga u Hrvatskoj.

Na Bleiburškom polju, osim međusobnog sukoba ustaša u kojem je bilo i mrtvih, dogodili su se možda i pojedini zločini, ali nisu izvršena nikakva masovna ubijanja zarobljenika, dok su djeca i žene sa civilima – dovedeni prevarom ili u zabludi i prisilno – rastjerani prema svojim kućama. Zarobljenici su odvedeni u Maribor, na stadion, odakle je u okolnostima bezakonja pobjedničke i osvetničke euforije jedan dio tragično završio u Teznu ili na drugim stratištima.

Prema tome, na Bleiburškom polju komemorirati 15. svibnja znači usred Europe uzdignuti u službenu svećanost žalovanje za svršetkom poslijednjeg ostatka fašističke vladavine u Hrvatskoj, pa tako I u Europi. Nadam se da ćete ovu sramotu spriječiti.

Daniel Ivin’’

Ovaj zahtjev govori sve o Danijelu Ivinu. Svaki komentar suvišan.

Ja se samo pitam: tko nam to piše povijest? Tko dobiva minute na državnoj televiziji da nas truje lažiranim istinama? Gdje su Hrvati povjesničari koji pišu u sjeni i nemaju priliku iznositi dokazane činjenice pred javnosti?

Već me sada hvata jeza od najavljene nove povijesne knjige koju piše drug Ivin, kao i od nove Stankovićeve emisije koja svakom novom epizodom podiže prag antihrvatstva.

Do kada ovako??

KIKI