Kokarda u srcu

  • Ispis

Lavina osnivanja četničkih udruženja krenula je već 1921.g. iz Beograda a od samog početka provođena je politika beskompromisnog jugoslavenskog nacionalizma i velikosrpske ideje. Od 1927.g. krenulo je i u Hrvatskoj.

Prepoznatljivi po kokardama i četničkoj znački na prsima krenuli su odmah sa terorom i ubojstvima Hrvata, pod crnim četničkim zastavama sa mrtvačkim glavama, posvećenima u pravoslavnim crkvama.

Batinjanje i izazivanje nereda prilikom katoličkih blagdana i devastiranje vjerskih objekata bili su im poseban gušt, začinjen okrutnim ubojstvima Hrvata.

Kao odgovor na formiranje Banovine Hrvatske uslijedila je eskalacija broja četničkih udruženja osnovanih na hrvatskom teritoriju na više od 1.000, uz stvaranje velikosrpskog pokreta ''srbi na okup'' i udruženja ''srpska obrana''.

U travnju 1940.g. ustrojena je četnička komanda sa 7 postrojbi, a četnički vojvoda Kosta Pečanac se sa svojim četnicima odmah stavio u službu njemačke vojske.

Stvaranje ''homogene srbije'' unutar obnovljene Jugoslavije, koja bi obuhvaćala cijelo etničko područje na kojem srbi žive, jer ''gde je srbin, tu je srbija'', bila je njihova nit vodilja i cilj u krvavom pohodu po teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji je uključivao samo i jedino genocid nesrpskog stanovništva.

Draža Mihajlović nastojao je dati četničkom pokretu štih općejugoslavenstva kako bi pred savezničkim snagama prikrio velikosrpski cilj pokreta, ali njegova uputa koju je dao četničkim postrojbama krajem 1941.g. rekla je sve i sažetak je cilja i planova četništva.

A kaže ovako: ''Stvoriti veliku jugoslaviju i u njoj veliku srbiju, etnički čistu i u granicama predratne srbije, Crne gore, BiH, Srema, Banata i Bačke … čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata.''

Protiv okupacijskih snaga nikad se nisu borili jer bi to zbog snage agresora bilo ugrožavanje opstanka srpskog naroda. Zato su se s njima udruživali. S Talijanima, s Nijemcima, kako im je već odgovaralo.

Iako su njemačke snage povremeno s njima ostvarivale suradnju, Hitler nije na tu suradnju blagonaklono gledao. Okarakterizirao ih je kao srpske patriote koji zastupaju velikosrpsku ideju i koji u toj suradnji predstavljaju malu zmiju koju odgajaju a koja jednog dana, kad naraste, može postati opasna. Rek'o bi čovjek – prorok!

Do 1943.g. pod zaštitom Talijana, od 1943.g. pod zaštitom Nijemaca, vršili su svirepe zločine nad hrvatskim narodom i vjerskom i kulturnom baštinom, pljačkali, uništavali čitava mjesta diljem hrvatskog teritorija. Općenito, teror je bio usmjeren protiv hrvatskog naroda u cjelini, u cilju stvaranja etnički čiste države, velike srbije, na račun povijesnih i nacionalnih teritorija hrvatskog, ali i drugih naroda.

U mjestu Kosovo kraj Knina osnovan je 1943.g. centralni četnički zatvor – logor čiju je žestinu torture osjetilo na tisuće nevinih civila, žena, djece i staraca, među kojima je bilo i partizana. Na stotine su ubijene na najokrutnije načine. ''Specijalitet kuće'' je bilo kotrljanje zarobljenika u buretu sa zakucanim čavlima koji su probijali u unutrašnjost. Mučenja silovanjem bila su posebno okrutna. Na zarobljenicama bi se izredala cijela četnička skupina da bi ih nakon toga svirepo ubijali.

Kada bi krenuli u krvave pohode nisu gledali narodnost žrtve, nisu poštivali nikoga i ništa, bilo je to čisto sirovo iživljavanje. Klanje, odsijecanje dijelova tijela, silovanja, spaljivanje živih ljudi, odsijecanje glava, nabijanje djece na kolac… Zločina je bilo, što masovnih, što pojedinačnih, tijekom cijelog 2.w.w., ali tijekom '42. i '43. godine, pod okriljem talijanske zaštite, diljem Dalmacije i zaleđa, bila je najizraženija njihova genocidnost i masovnost. Kada bi krenuli na neko mjesto, selo, sve je nestajalo u vatri. Stanovništvo je bilo ubijeno na najokrutnije načine, mučeno, silovano, spaljeno živo, a njihova imovina i stoka opljačkani. Posebno okrutni bili su prema katoličkim svećenicima koje bi žive oderali ili bi ih nabili na kolac i pekli na ražnju.

I ranjenici na koje su naišli redovito bi bili zaklani, kao i njihovi liječnici. Koja ženevska konvencija?!?

Opravdanje za sve zločine bilo im je ''veliko ogorčenje zbog nedela koja su ustaše počinili prema srbima'' kojih, ako ćemo iskreno, na tom području gotovo nije ni bilo.

Kako na teritoriju Hrvatske tako i na teritoriju BiH četnici su vršili najsvirepije zločine.

Pobili bi odjednom na stotine, na tisuće ljudi, staraca, žena i djece i pobacali u jame, ili bi ih jednostavno pobacali žive, što Hrvata, što Muslimana.

Samo primjer Višegrada ledi krv u žilama. Sve što bi živo uhvatili okrutno su ubijali, čupali grkljane, žive ljude gulili, rezali uši i nosove, vadili oči, silovali, klali djecu, rezali im glave i pekli ih … njih oko 2500 žrtava.

U Goraždu, na mostovima, klali su ljude, časne sestre prvo silovali i mučili pa klali … njih oko 7000 žrtava. Samo Drina je progutala oko 20000 žrtava, od Foče do Ustiprače.

Na desetine i desetine tisuća žrtava, ni broja im se ne zna, a krvnici nikad kažnjeni…

Sve ovo samo je jedan mali dio monstruoznih četničkih zločina pod komandom Draže Mihajlovića.

Istog onog kojeg srbijanska skupština želi sudski rehabilitirati, nakon što su već odavno četnike izjednačili s partizanima po pravima iz 2. svj.rata.

A što i ne bi? Pa zar ih nije rehabilitirao već ''voljeni drug'' Tito kada ih je prebacio iz četničkih u partizanske uniforme nakon čega su pod njegovim vodstvom zdušno uz rame s partizanima sudjelovali u pokolju Hrvata na Križnom putu.

Pod čijim su vodstvom u partizanskim uniformama u jesen 1944.g. stigli kao oslobodioci u Dubrovnik gdje su odmah po dolasku kao i mjesecima potom, bez suđenja i dokazane krivnje, ubijali hrvatske mladiće, intelektualce, svećenike…

Ubijeni su pokapani na razna mjesta, bacani u more, odvođeni u hercegovačko zaleđe i tamo ubijani, na Korčulu, otočić Jakljan, nad jamom Vraninom… Najviše ih je ubijeno na Orsuli i otočiću Daksi. Krenulo je od oko 190 žrtava koje su smaknute po kratkom postupku, a slijedećih mjeseci broj je rastao i rastao …

A sada su među nama, oni živući, i uživaju partizanske mirovine koje im osiguravaju oni čiju su bližu i dalju rodbinu klali.

Ali tako kaže povijest, a historiji su nas poučili srpski kvazi-povjesničar i potpredsjednik srpske radikalne stranke, direktnim javljanjem u emisiju hrvatske državne televizije. I tako smo naučili da su Hrvati primitivci koji nemaju niti svoj jezik nego govore srpski, da je Vukovar srpski grad, da četnici nisu činili nikakve zločine, u stvari jesu dva a sve ostalo su podle insinuacije. U stvari mi ''mešamo žabe i babe'' jer u stvari su u Dalmaciji užasnuti Talijani štitili srpski živalj od zločina ustašoidnih Hrvata, i od više od 1000 katoličkih svećenika koji su klali zajedno sa Ustašama. I napokon smo naučili da uzimamo sve tuđe, uzeli smo i Tomislavovu krstionicu koja je u stvari talijanska ili venecijanska, negdje iz 4.st.

Koja tragikomedija!

A sramotna hrvatska šutnja opet je aktualna. Vlada šuti, ne reagira. Predsjednik ne može energičnije govoriti o tome jer je to unutarnje pitanje srbije. Drugo nismo ni očekivali. Bitno je svijet upozoriti na nepostojeće ustaštvo u Hrvatskoj a ne progovoriti nešto kontra službene rehabilitacije četništva. Kakve veze ima što su u svim ratovima klali Hrvate?! Nije na nama da govorimo, pa ipak smo ih i nakon zadnjeg rata abolirali. I velikodušno im vratili spomenik Draže Mihajlovića postavljen 1992.g. u okupiranom Vukovaru kada je gradonačelnik bio V. Stanimirović, tada budući političar i zastupnik u Hrvatskom saboru, kao znak dobre volje i međunacionalne pomirbe.

Prije nego su se sljubili sa četnicima i partizani su stradavali od njihove kame, ali danas i hrvatski ''antifašisti'' šute, ni riječi kontra čistog fašizma. Treba čuvati snagu za borbu protiv hrvatskog ''fašizma'', i prešutno odobriti još jednu rehabilitaciju četništva.

Draga moja domovino, znam da ti nije lako, niti tebi niti svima onima koji su položili živote na tvoj oltar.

Onima koji se vjerojatno okreću u grobu i ne mogu naći spokoj.

Jer njihovi krvnici nikad neće biti imenovani i kažnjeni.

Istina o njihovoj sudbini nikad neće postati živuća i potvrđena pravnim putem.

Uz ovakvu vlast, i ovakav narod, istina će nestati zauvik.

Bog i Hrvati, koji bi trebali bit za dom spremni, uvik…

 

KIKI