Sotonski pokloni Hrvatskoj uoči Uskrsa

  • Ispis

Predstojeće glasovanje o zlosretnoj konvenciji napokon je probudilo uspavane Hrvate koji su, doduše sa zakašnjenjem, shvatili kakva im se omča sprema stegnuti oko vrata i to s osmijehom na licu, pod parolom „sve je to za vaše dobro“. Buka koja se je tom prigodom podigla nije se mogla zatomiti medijskom blokadom jer je bila prejaka. Zbog toga je panika zahvatila ne samo Plenkovićevu vladu još mnogo prije prosvjeda, nego i samu Europsku komisiju „guzoštipača“ Junckera

Uoči blagdana sotonisti su posebno aktivni u skladu sa sklonostima svog vrhovnog vođe koji iz dna duše mrzi Isusa i one koji slave njegova djela. Tako su nam i uoči ovog Uskrsa „podarili“ najmanje dva svoja „specijaliteta“. To su naravno tzv. „Istambulska konvencija“ o kojoj već i vrapci na krovu cvrkuću, ali i manje zapažena cirkusarija nekog samozvanog proroka iz Amerike imenom Neale Donald Walsch koji je i nama Hrvatima došao prodavati njegovo „antievanđelje“.

PANIKA I U ZAGREBU I U BRUXELLESU

Predstojeće glasovanje o zlosretnoj konvenciji napokon je probudilo uspavane Hrvate koji su, doduše sa zakašnjenjem, shvatili kakva im se omča sprema stegnuti oko vrata i to s osmijehom na licu, pod parolom „sve je to za vaše dobro“. Buka koja se je tom prigodom podigla nije se mogla zatomiti medijskom blokadom jer je bila prejaka. Zbog toga je panika zahvatila ne samo Plenkovićevu vladu još mnogo prije prosvjeda, nego i samu Europsku komisiju „guzoštipača“ Junckera. Zato su uznemirenim Hrvatima poslali sedativ tipa „nitko vam ne će učiniti ništa nažao, niste obvezni biti „hermafrodit“, „transvestit“ ili nešto slično, samo hoćemo zaštititi vaše lijepe ženice od vas surovih balkanskih nasilnika“.

No sedativ nije djelovao, jer je bol postala prejaka, pa se je rijeka ljudi slila prema Trgu bana. Što je posebno znakovito, među prosvjednicima je bilo mnogo žena, a za govornicom su bile isključivo žene koje nisu bile ni najmanje prestrašene od strašnog nasilja koje nad njima provode grozni hrvatski muškarci.

Prestravljenog briselskog bojovnika toliko je zahvatila panika da je poslao interventnu policiju da s kacigama u rukama stoji ispred, gle paradoksa, sjedišta Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata. Zatim je prosvjednicima „zabranio“ dolazak na Markov trg „jer ih je previše“. Kao da se nije moglo odrediti 500 predstavnika da uđu na trg, a onda delegacija od njih 10 uđe u Sabor i Vladu i predaju zahtjeve ostalih. Ali kada strah gospodari glavom, logike nema. Na poslijetku je policiju natjerao da se pred javnošću sramoti „skidanjem nule“ s broja prosvjednika, čime je policiju sveo na starinsku Titovu OZNU i njezin Agitprop.

Prosvjednike se uvijek može omalovažiti po načelu „šačica ekstremista“. U tome komunisti svih vremena i država imaju veliko iskustvo. Ali kada narod „zakuha“, taj lonac se ne može lako ohladiti. Još je teže ohladiti lonac vlastite stranke kada protiv „vođe“ ustanu osnivači, veterani, braniteljske udruge, pa čak i cijele podružnice koje se onda redom raspuštaju ne bi li se formirale nove s „podobnim“ likovima na čelu.

Na žalost zastupnici u Saboru su suviše savitljiva i podatna roba, pa je malo koji otvoreno ustao protiv konvencije i „gazde“ koji odrađuje prljav posao za većega „gazdu“ koji će ga onda za nagradu što je prodao svoj narod uhljebiti ponovo a gdje drugdje nego u omiljenom mu Bruxellesu. Ali malo tko primjećuje da će glasovanje o konvenciji biti a priori protuzakonito. Naime, ako je konvencija jača od nacionalnog ustava, znači da se njome može (i mora) mijenjati Ustav. A kada se radi o promjeni Ustava mora se „potrefiti“ 101 glas. Možda im to i uspije kada se ujedine dvije izdaje („lijeva“ i „desna“), ali taj se broj već u startu ne traži, pa će tako i ratifikacija biti protuustavna i kao takva pravno ništavna. Ako se njome zadire i u suverenitet države, onda je propisan još i referendum kojega nema. Uostalom i referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju je ništavan jer se je za to izjasnila manjima (manje od trećine) hrvatskih odraslih državljana. Hrvatska bi dakle u slučaju veće gužve mogla iz Unije izići „prečacem“ (bez „hrexita“), jer je referendum ionako bio propao, a proglašen proizvoljno uspješnim.

KATOLIČKA CRKVA I HPC PROTIV, OSTALI „MULJAJU“

Paniku u „novokomponirano lijevom“ HDZ-u pojačava i stav katoličke Crkve i to cijele polazeći od pape Franje koji se je izrijekom izjasnio protiv rodne ideologije, pa do naše hrvatske Crkve čiji biskupi su se izjasnili još žešće (katolik koji podržava rodnu ideologiju nije katolik). Budući da je katolička Crkva u Hrvatskoj dominantna (preko 80% pučanstva su katolici), rodna ideologija u Hrvatskoj teško može proći.

Ipak, nije nevažno što kažu manjinske crkve i vjerske zajednice. Hrvatska pravoslavna crkva (još i danas nepriznata od države) jasno se je odredila protiv tog zla. No ostale crkve još „vrludaju“. Srpska pravoslavna crkva koja je još uvijek druga po brojnosti vjernika ide „malo šumom, malo drumom“. Njezini pojedini teolozi su protiv rodne ideologije slijedeći Bibliju koja je jednaka za sve kršćane (Bog je stvorio muško i žensko). No vrh Crkve otprilike daje poruku da „nije odavde“. Taj nezainteresirani stav pokazali su i kada se je konvencija ratificirala u Srbiji.

Sličan stav „nije nas briga“ zauzela je i židovska zajednica, iako i u njihovim svetim knjigama piše da je Bog stvorio muško i žensko, budući da je ta formulacija i u Bibliju prepisana iz Mojsijevog zakona. Zanimljiv je stav islamske zajednice. Njihovi čelnici su procijenili da je korist od konvencije veća nego šteta, a promjenu spola dopuštaju „uz liječničku potvrdu“. Baptisti (koji ionako više nisu praktični kršćani) konvenciju podržavaju bez ograda. Kada se sve zbroji, osim Katoličke i Hrvatske pravoslavne crkve, ostale vjerske zajednice su „meko tkivo“ i jednog dana mogao bi ih neki „veliki brat“ lako uklopiti u neki „New Age“.

WALSCHA HRVATI BAŠ NISU „DOŽIVJELI“

Ovu medijski bučno popraćenu halabuku oko konvencije pratio je mnogo tiše njezin „ideološki brat“, već spomenuti Walsch. Poznavatelji njegovog djelovanja tvrde da je on propagator nekog „antievanđelja“. Ukratko: boga nije briga jesi li dobar ili zao, on jednako voli dobre i zle, ti sam određuješ što je dobro a što zlo, ne postoji grijeh niti kazna, ne postoji sotona niti pakao. Još da je izostavljen bog, bilo bi kao da je prepisano od Marxa ili Lenjina.

Prateći PR tog lika tvrdio je prije njegovog dolaska u Zagreb da je on tako planetarno popularan, da su njegovi nastupi rasprodani godinama unaprijed. Zato je prosječna cijena ulaznice za njegovo laprdanje iznosila astronomskih 2.000 kuna, dok za predstave najboljih umjetnika u „Lisinskom“ je cijena karte do 200 kuna. Na terenu je bilo prilično „mlačno“. Karata „on line“ je bilo do posljednjeg dana kada su rasprodane, ili ih je netko umjetno otkupio.

Sam njegov nastup mediji su uglavnom prešutjeli. Oni rijetki koji su nešto napisali objavili su šturu informaciju da je uglavnom govorio neke neutralne stvari o mijenjanju vlastitih emocija. Boga nisu ni spomenuli. S predavanja nije objavljena ni jedna fotografija, pa mi koji nismo bili tamo ne znamo detalje. No sudeći prema reagiranju medija, čini se da je taj tip u Zagrebu imao „pušionu“, tj. Zagrebčani ga baš nisu „doživjeli“. Unatoč tome „kasirao“ je možda i do milijun eura, a to mu je valjda bio i glavni cilj.

Na poslijetku možemo s umjerenim optimizmom zaključiti da trikovi iz arsenala „novog svjetskog poretka“ u Hrvatskoj ne prolaze bez obzira na moguću ratifikaciju Istambulske konvencije. To bi značilo da je u pravu pastor iz Ugande John Mulinde koji tvrdi da Hrvatska predstavlja jedina vrata kroz koja bi se Isus mogao vratiti u Europu. Ali u pravu je i u drugoj rečenici koju je također rekao: „Treba mnogo moliti da ta vrata ostanu otvorena, jer u protivnom bi ih mogao zalupiti – islam“. Mogli bismo dodati još nešto. Toliko smo nesavršeni i među nama ima toliko zla, da dok smo takvi ne bismo ni mogli primiti Isusa. Moramo moliti za pročišćenje našeg naroda od zla. Temelj imamo, ali na tome treba raditi.

Mario Filipi