Mario Filipi: Incident je zapravo uperen protiv istine

  • Ispis

Incident s trganjem hrvatske državne zastave pred zgradom u kojemu Hrvatska pravoslavna crkva služi službu Božju nije bio sam sebi svrha i nije slučajan. On je u funkciji pomno isplaniranog napada na Hrvatsku i hrvatski narod koji bismo mogli nazvati – historiocid, dakle uništenje hrvatske prošlosti.

Vjerojatno ta riječ još uopće ne postoji u političkom rječniku, jer još nikome nije palo na pamet nešto tako bezumno – pokušati uništiti povijest cijelog jednog naroda ne bi li taj narod “zaboravio prošlost” i povjerovao u priču koju im nudi neprijatelj, naravno po njegovom ukusu.

Već do sada taj projekt je kroz 100 i više godina ”izbrisao” cijela razdoblja hrvatske povijesti i to baš ona na koja bismo mogli biti ponosni. Sada je na red došlo samo postojanje hrvatske države u svim razdobljima osim u doba NDH. Nju se opet prikazuje u posve negativnom svjetlu zajedno sa svim ljudima koji su tada živjeli, što insinuira da Hrvati nikada nisu postigli ništa osim zločina.

Takva aktivnost vidljiva je iz ranijeg incidenta koji do sada nije izišao u javnost. Na jednu od liturgija (misa) Hrvatske pravoslavne crkve došao je nepoznat čovjek kojemu smo se u prvi mah obradovali jer se radujemo svakome tko dolazi k nama prvi put. Ali on je već za vrijeme liturgije nekim upadicama radio nered, a nakon završetka prišao je arhiepiskopu i uslijedio je ovaj dijalog:

Provokator: “Da li Vi ovdje obnavljate ustašku crkvu?”

Arhiepiskop: “Prije onoga što Vi zovete “ustaška crkva” postojala je hrvatska pravoslavna crkva.

Provokator: “Ali prije nije bilo Hrvatske. A znate li da je car Dušan jeo zlatnim žlicama, dok su svi drugi vladari jeli drvenim žlicama”.

Arhiepiskop: “Onaj kojeg zovete “car Dušan” bio je vazal mađarsko-hrvatskoga kralja, a etnički je bio više Bugar nego Srbin”.

Provokator: “To Vi kažete zato jer ste Bugar”.

Filipi: ”Hrvatska pravoslavna crkva postoji od 18. stoljeća”.

Provokator: ”Ali tada nije bilo Hrvatske”.

Filipi: “Hrvatska postoji najmanje od sedmog stoljeća, a vjerojatno i duže”.

Na to je čovjek furiozno otišao.

Da taj čovjek tamo nije bio slučajno i da je točno znao što radi potvrdio je nekoliko dana kasnije srbijanski političar Vulin koji je rekao da Nikola Tesla nikada nije nogom stupio na hrvatsko tlo. Dakle u doba njegovog rođenja nije bilo Hrvatske, nego je izumitelj rođen u Austriji. Nadalje nastavlja Vulin, da je Tesla 1941. došao u Hrvatsku, bio bi 62. Tesla ubijen u Smiljanu od ustaša. U stvarnosti u Smiljanu nikada nije bilo ljudi s prezimenom Tesla. Sam Milutin, izumiteljev otac, tamo je došao jer ga je crkva postavila da tamo bude paroh (župnik). Svi hrvatski Tesle potječu iz sela Raduč i zaseoka Radučki Drenovac. Dakle da su ustaše i htjeli ubiti nekog Teslu, u Smiljanu ga ne bi mogli naći jer ga nije bilo.

Lika kao regija je od prvih dana dolaska Hrvata bila sastavni dio hrvatske države. Nikada ju nitko nije uspio odvojiti od Hrvatske. Samo su ju Turci uspjeli okupirati na oko 150 godina, a Napoleone je njome upravljao samo nekoliko godina.

U doba rođenja Nikole Tesle još je postojala Vojna granica (krajina), iako tada više nije ničemu služila. Njezino službeno ime bilo je Hrvatska vojna granica (u njemačkom originalu Kroatische Militärgrenze). Kada je Tesla imao 25 godina (1881) u vrijeme dok je radio u Budimpešti, Vojna granica je vraćena pod vlast Sabora i bana (hrvatskog državnog poglavara).

Bitno je još reći da Hrvatska u sklopu Austrijskog carstva nije bila „provincija“, dakle austrijski posjed, nego posebna država koja samo priznaje austrijskog cara za hrvatskoga kralja i ništa više. To proizlazi iz činjenice da su hrvatski plemići 1526. godine u Cetingradu svojom voljom izabrali za kralja Ferdinanda Habsburga nadajući se da će im on pomoći u obrani od Turaka. Tada su imali potpunu slobodu izabrati bilo koga, jer ni ranije Hrvatska nije bila ničiji vazal nego je zajedno s Mađarskom egzistirala po ravnopravno sklopljenom ugovoru.

Očito je dakle da ni ovaj najnoviji incident nije uperen toliko protiv hrvatske zastave, niti protiv Hrvatske pravoslavne crkve, pa čak niti protiv Aleksandra kao svećenika, nego protiv Aleksandra kao povjesničara, jer nam on otkriva dijelove hrvatske povijesti koja je do sada bila nepoznata.

Zapravo je sva ta aktivnost uperena protiv istine. Otkrivanje istine donosi Hrvatima samosvijest i ponos, a samosvjesni i ponosni Hrvati ruše svaku pomisao o bilo kakvoj velikoj Srbiji na tlu Hrvatske.                                      

                                                                                                                                                                                                                         

Mario Filipi