Zadnji komentari

Pismo nadbiskupa Stepinca Bakariću povodom napada na župnika Pašičeka i njega samog u Zaprešiću

Pin It

Image result for stepinac

Skupina komunista ih tukla letvama, kamenjem i šakama

Donosimo izvorni tekst pisma nadbiskupa Alojzija Stepinca u cijelosti koje je bilo upućeno Vladimiru Bakariću, povodom organiziranog gnusnog napada na župnika Pašičeka te Stepinca i njegovu pratnju u Zaprešiću.

Župnika Pašičeka je skupina od 15-20 oboružanih komunista tukla letvama, kamenjem i šakama uz povike »smrt ostacima fašizma«, »smrt bandi«, »smrt potpisnicima pastirskog pi­sma«, dok su se u Dubrovniku protiv dubrovačkog biskupa čuli povici »Dolje Krist«!

1945, studeni 10.

Pismo nadbiskupa Alojzija Stepinca predsjedniku Narodne vlade Hrvatske Vladi­miru Bakariću u kojem ukazuje na okolnosti napada na njega i njegovu pratnju u Zaprešiću u studenom 1945.

PREDSJEDNIŠTVO BISKUPSKIH KONFERENCIJA U ZAGREBU

Br. 138 /BK

Gospodine predsjedniče!

Dogadjaji, kojima smo u posljednje vrijeme bili svjedoci, traže, da Vam upra­vim ovo pismo.

Kampanja protiv pastirskog pisma katoličkog Episkopata, koja prolazi kroz novine, političke sastanke, karikature po zidovima, porugljive parole išarane po svećeničkim i redovničkim kućama, dosegla je svoj vrhunac u tvornom napadaju na mene i moju pratnju 4. o.m. u Zaprešiću. Na blagdan Sviju Svetih navijestili su mi pretstavnici vlasti, točnije OZNE, da će narod reagirati protiv mene u crkvi, budem li, po njihovom mišljenju napao narodnu vlast. Protiv dubrovačkog biskupa došlo je u Dubrovniku do javnog nastupa u crkvi, kad je tumačio pastir­sku poslanicu povicima: »Dolje Krist«!

Ove Činjenice traže, da Vas kao odgovornog faktora državnih vlasti upozorim na neke momente, koji su od bitne važnosti u današnjoj situaciji, kao što i za njezin daljnji razvoj.

1 – Ponajprije moram se osvrnuti na saopćenje Ministarstva unutrašnjih po­slova Narodne Vlade u Hrvatskoj od 6. o.mj. o dogodjajima u Zaprešiću. U njemu ima nekoliko krupnih neistina, koje moram poradi same istine ispraviti.

Čitav napadaj na moja kola izvršen je isključivo s desne strane automobila, a nipošto ne s lijeve strane. To bjelodano svjedoče štete na mojim kolima. Na lijevoj strani automobila, kod moga dolaska pred crkvu u Zaprešiću, stajao je mirni domaći seljački svijet. Na desnoj strani bilo je oko dvadesetak uniformiranih oboružanih osoba, skupina žena s partizanskim kapama i nešto seljaka. Činjenica je, da je velika većina župljana radosno pozdravila osnivanje nove tupe u Zapreši­ću. Većina župljana nove župe uopće nije mogla doći pred crkvu, jer je to bilo

spriječeno. Da je napadaj organizovan, svjedoči samo Saopćenje Ministarstva unutarnjih poslova kad kaže: »daje sakupljena grupa počela demonstrirati, klicati agrarnoj reformi i bacati jaja, blato, sitno kamenje na nadbiskupov auto.« Jasno je, da ta jaja, kamenje nije neočekivano iz zraka palo u ruke demonstranata, nego je bilo unapred spremljeno. Imadem dokaze svjedoka, koji svjedoče, da jc SKOJ istoga dana održao sjednicu, na kojoj je zaključen napadaj na mene. Svje­doci iskazuju, da se 1 sat prije dogadjaja javno govorilo u Zaprešiču, kako ću biti napadnut. Neposredno prije ulaska u Zaprešić izašla su pred moj auto dva moto­cikla. dobro promotrila gdje sjedim i odjurila prema crkvi izmjenivši međusobno par riječi. Njih sam dobro uočio. Bili su to očito izvidnice.

To su, gospodine predsjedniče, činjenice, o kojima šuti Saopćenje Ministar­stva unutarnjih poslova. Te činjenice jasno osvjetljuju pozadinu tvornog napadaja na mene. One su neoborivi dokaz, da je napadaj bio neposredno organizovan po ljudima, koji su stajali s desne strane automobila. Saopćenje pak Ministarstva unutrašnjih poslova prikazuje dogadjaj tako. kao da sam ja svojim dolaskom u čisto crkvenom poslu izazvao napadaj na svoju osobu. Protiv takvog postupka moram se odlučno obraniti. Kako je, u najblažu ruku rečeno ono površno, točnije tendenciozno sastavljeno, pokazuje činjenica, da su u kolima nadjena dva kame­na. jedan 70 dkg, a drugi 20 dkg težak, dok Saopćenje govori o »sitnom kame­nju«. Kamenje čuvam kao historijski dokumenat i mogu Vam ga, gospodine pred­sjedniče, pokazati da se uvjerite o istinitosti Saopćenja Ministarstva unutrašnjih poslova i njegovom shvatanju što je »sitno kamenje«. Pogodak takvog kamena u glavu donosi po sudu liječnika tešku ozljedu ili smrt.

2 – Druga vrlo teška povreda neistine u Saopćenju Minist. unutrašnjih po­slova jc tvrdnja, da jc župnik Pašiček potegao revolver lakše ranivši V. Šimunića. To je potpuno neistinito. Župnik Pašiček nije uopće imao revolvera, još manje jc iz njega pucao. On jc stajao spuštenih ruku, kad su ga ljudi počeli tući letvama, kamenjem i šakama. Upravo jc smiješno pomisliti, da jc on pod kišom udaraca letvama mogao segnuti za revolverom pred 15-20 teško oboružanih ljudi. Svi svje­doci izjavljuju, da je pucnjava započela kad je auto došao pred crkvu, a završila prije nego što je župnik iz crkve došao, nakon moga odlaska, medju demonstran­te. Poslije moga odlaska nije uopće pao nijedan hitac, a za vrijeme pucnjave župnik Pašiček je bio u crkvi i iz nje izlazio. Činjenica je, da su župnika Pasičeka na koncu udaranja pretražili, i da je jedan od napadača rekao: »Nema revolvera«. To svjedoči sam župnik Pašiček i osobe, koje su stajale blizu i sve to čule. Više nego prozirno i vrlo nespredno tvrditi, da je župnik u času, kad se otvara nova župa i kad je išao k oltaru nosio revolver. To nitko pametan ne može vjerovati. Njemu je, dok je iznemogao ležao, podmetnut dobačen revolver, da se može opravdati tvorni napadaj na njega i da se malo ublaži pucnjava, koja je nastala još onoga časa, kad sam autom stigao pred crkvu. Neka se Minist. unutrašnjih poslova izvoli malo bolje popitati tko je prvi pucao, pa će toga lagano naći medu demonstrantima. Isto tako neka se Minist. unutrašnjih poslova izvoli popitati tko su bili oni ljudi, koji su. oboružani, nakon moga odlaska autom došli u Lužnicu i pitali: »Gdje je bandit Stepinac?« Ti su ljudi pretražili kuću i park tražeći mene. Njihove nakane, očito, nisu bile miroljubive.

Nastaje pitanje, kako je mogao nastati tvorni napadaj na mene u Zaprešiću?

3 – Gospodine predsjedniče, ovo je pitanje potrebno postavili, jer anali 900 godišnje zagrebačke biskupije ne poznaju skoro takvog dogadjaja. kakav se zbio u Zaprešiću. Tko je moralni inicijator ovog dogadjaja? Neposredni inicijatori se moraju tražiti kod osoba u Zaprešiću. Ali to nijesu svi inicijatori. Intelektualni začetnici tvornog napadaja idu i dalje. Svraćam pažnju na okolnost, da je u subotu 3. o.mj. na večer stigao iz Zagreba nepoznati čovjek i sastao kod kolodvora jed­nog dječaka iz Dječjeg doma. Propitkivao je za općinu i u razgovoru s njime o sutrašnjem otvorenju župe rekao, da ja ne ću imati vremena otvoriti župe. Kako je vidjeti niti intelektualnog napadaja vode u Zagreb. Inicijatore napadaja valja tražiti u uredništvima zagrebačkih novina, koje donose stalne napadaje na moju osobu, mene pogrdjuju. kao da u ovoj državi nema nikakve pravne zaštite. Sve se to tako čini. da ne koristi tražiti ispravak po zakonu o štampi. A što da kažem o onim govornicima na javnim skupštinama, koji otvoreno prijete meni i svećen­stvu? Nije li medu intelektualnim začetnicima i onaj govornik, koji je na skupštini u Zagrebu pred Radničkom komorom govoreći o pastirskom pismu na 7. X. re­kao: »Ako treba neko da osjeti našu silu. mi ćemo već izabrati momenat, kad će to osjetiti, ako to traži. Mi ne silimo nikoga na to. da nam bude neprijatelj, da nas izaziva, da mu pokažemo zube, ali ako sam nije toliko dalekovidan, ako sam ne uvidja što je oko njega, onda je naša dužnost, da mu pokažemo ono. što se oko njega zbiva«. (Vjesnik 8.X. 1945.) Kako vidite gospodine predsjedniče, mo­menat je izabran, zubi su pokazani u času. kad sam išao obavljati crkvenu funkciju i služiti sv. Misu.

Dalje. Nisu li medju intelektualnim začetnicima oni meni nepoznati ljudi, koji rišu i lijepe, ili bolje, koji organizuju širenje karikatura, kojima neposredno izazivlju na tvorne napadaje protiv svećenstva. Tako po ulicama grada vise karika­ture svećenika, koji iz katedrale pucaju puškama po narodu. Karikiraju se sveće­nici, koji da su kod dijeljenja Pričesti odgovarali od glasanja. A kad je izneseno ime jednoga svećenika i taj oštro protestirao, onda je zagrebački radio javio, da je tako nešto bilo rečeno prigodom ispovijedi, dakle tamo, gdje se svećenik radi ispovjedne tajne ne može braniti. Uza sve to karikature o pričešćivanju su dalje ostale na zidovima, kao u doba otvorene borbe protiv vjere. Kanoničke kurije na Kaptolu išarane su uvredljivim natpisima i to baš pred crkvom na zgražanje vjer­nika: »Crkva popovima, a narodu vlast«, »dolje crnomantijaši«, »dolje klerofašisti«, »smrt ostacima fašizma«, »smrt bandi«, »smrt potpisnicima pastirskog pi­sma«. Nijesu li ti napisi otvoreni poziv, da su napadnute kuće i svećenici? Srp i čekić emblemi Komunističke partije kočili su se po svakoj kuriji na Kaptolu. Zar je to sloboda, koju Crkva uživa u ovoj državi? Ili, što znači, da se na uličnim sastancima AFŽ-a Palmotiće i Jošavske ulice jedna govornica (Vuković) otvo­reno pozivlje na inzultiranjc svećenika na ulici pače na ubojstvo, a na pljuvanje vjernika, koji idu u crkvu. Izvolite gospodine predsjedniče, po organima, koji Vam stoje na raspolaganje, izviditi ove činjenice.

Dogodjaj u mom dvoru na dan Svih Svetih, kad me pretstavnici vlasti unapred obavješćuju o reakciji ubačenih »vjernika« u zagrebačku katedralu pokazuje, da vlasti vrlo dobro znadu za buduće ispade i tvorne napadaje.

Izaslanici vlasti nisu mogli to jasnije potvrditi nego odgovorom na moj upit: »Tko je taj narod, koji me kani napasti«? »To je naša stvar«. Točno, tako jest. Upravo zato iznosim ovaj niz činjenica pred Vas gospodine predsjedniče, da pravovremeno svratim na njih Vašu pažnju. Kao najodgovornijeg faktora vlasti moram Vas Činiti osobno odgovornim za sve eventualne ispade nakon toga. što sam ovim pismom izložio gornje činjenice. To činim tim više. što ste Vi ujedno najodgovorniji faktor K. partije u Hrvatskoj, koja. kako je općenito poznato, rukovodi svim javnim političkim životom. U toj dvostrukoj funkciji Vi nosite punu odgovornost pred povješču za dogadjaje, koji mogu iz nabrojenih činjenica slijediti kao njihova stvarna posljedica.

To sam smatrao potrebnim, da Vam saopćim.

Izvolite, gospodine predsjedniče, primiti izraze moga poštovanja

Dr. Alojzijc Stepinac nadbiskup

U Zagrebu, dne 10. studenoga 1945.

Uredništvo/komunistickizlocini.net