Možda bi ipak (naj)bolje bilo da živućima čestitam preživljavanje sto godina deustašizacije?

Pin It

Znam kako će mnoge zbuniti ovaj naslov pa ga moram malo pojasniti: „matematika“ su ovdje brojevi i operacija, „fizika“ vrijeme „t“, „NDH“ je ono što je stalo u određeno vrijeme, a ostalo vrijeme , „t“  je vrijeme tzv. deustašizacije. Kažu kako je, najmanje, nepristojno citirati samoga sebe, al' kud puklo da puklo, ponovit ću se, početak teksta objavljenog u Vjesniku („umro“ ga Linić) pod naslovom: „Sto godina deustašizacije“ (dugo je bio i na internetu).

Započeo sam ga ovako: »Prvobitna akumulacija deustašizacije počela je ovdje i prije ustaša - već potkraj 1918., nastavila se slijedećih godina osobito uspješno1928. u beogradskoj Narodnoj skupštini, gdje su, u jeku parlamentarne rasprave, likvidirani zastupnici HSS-a (vrhunac tzv. balkanizacije, osobit doprinos parlamentarizmu uopće) a zatim se intenzivirala na mnogim, doduše manje slavnim, glavama.« A poduži tekst o desetcima godina i tadašnjim, završio ovako: »...A i mladi će otići na još jedan koncert onoga pjevača čije ime više ne ću smjeti ni spomenuti, pa doma, pa po „kufere“ - pa u svijet. Tamo sila takvih zakona (kao o „deustašizaciji“, o.a), a i raznih, već postoji - a ima i još nešto posla.

Ovdje će, nakratko, ostati umirovljenici, a njih će, i tako i tako deustašizirati vrijeme. Hrvatska će napokon, endlich - biti slobodna. U njoj će opstati samo vrsta antirasističkih rasista i antinacističkih nacista.“ (Vjesnik, 9. srpnja 2003.)  Nisam (se) mislio odati godinu tog tekstića, ali nemam kamo, nisam naime ni primislio kako će netko o stotoj „pravoj stotoj obljetnici deustašizacije“ doista ju i obilježiti - al'  oglasila se ta „pučka pravobraniteljica“ Lora Vidović i  ustala, pazi sad, u obranu naroda (puka?) od - ustaša. Prividjeli joj se. O  njenom priopćenju ne ću ni slovca, ono je ispod svake razine, ona je za takvo što niti je kvalificirana, a kamo li bi po zakonu bila zadužena - nadležna je za svakodnevicu u kojoj puk živi, a ne možda za povijest - tek toliko ću napisati. Dakle, otišla je tamo daleko od svojih nadležnosti - ravno u gadnu politiku. Nu niti to nije važno, pa ću malo  o onom što sam najavio, o matematici, fizici i NDH.

Kraljevina SHS i Jugoslavija trajala je od 1. 12. 1918. do 10. 4. 1941. Ukupno 22 godine i 130 dana, odnosno 8160 dana.

NDH je trajala od 10. 4. 1941. do  9. 5. 1945., dakle četiri godine i 29 dana, odnosno 1489 dana.

Jugoslavije (DFJ, FNRJ, SFRJ) trajale su od 9. 5. 1945. do 30. 5. 1990., u danima ukupno 16.646. (Napomena približna računica, prijestupne godine, akti o osnivanju i sl., ali grješka može biti u danima.) „Ovo ovdje“ pa u njemu i NDH, kad zbrojimo dane traje, do 30. svibnja 1990. Ukupno 26.295 dana. Pritom u tim danima NDH traje jako puno kraće, ili, tko voli, nešto više - od pet posto vremena koliko su trajale jugoslavije do svibnja 1990. Prije toga, „ustaškoga“ vremena, 31 posto traje „prvobitna akumulacija deustašizacije“, pet i pol puta duže od NDH (8160 u odnosu na 1489 dana). Zatim se nastavlja prava i totalna deustašizacija; u danima, pustimo pogrome i Križne putove, jame i sl., u danima, godinama, vremenu „t“ preko jedanaest puta duža. E pa izgleda kako „neznan netko“ ni za to vrijeme, prvenstveno kasnije  rođene, nije „raskužio“, oprostite - deustašizirao. Ali nema brige, deustašizacija Hrvatske i Hrvata traje i od 30. svibnja 1990., od dvije tisućitih se ubrzava, to vrijeme, vrijeme Mesića i Josipovića možemo naznačiti i kao vrijeme akceleracije deustašizacije Hrvatske. I  eto nas i u narednih 27 godina  deustašizacije, a da ustašu nitko, od 1945. Hrvatskoj nije ni vidio ni čuo.

Lora Vidović nam sad i svečano proslavlja tu stotu obljetnicu. E Lora, Lora! Čista politička alkemija, nula matematike i fizike, ništa od stvarnosti. Deustašizacija kako se provodila i provodi je elementarni i najopakiji proces dekroatizacije Hrvatske. A da se možda nama ne približava pučkocid? Ili je ipak bolje da živućima čestitam preživljavanje sto godina deustašizacije? I ako je to sudbina Hrvatske - ma živjela ti nama ma se to zvalo i vječna „deustašizacija“. 

Mato Dretvić Filakov/hrvatski-fokus.hr