Paljevina katedrale Notre Dame

Pin It

Related image

Bez obzira na zluradost srpskih medija i istrijanskih antifašista, čak su se i islamisti u Francuskoj pritajili, ali su zato oduška svojoj mržnji prema kršćanstvo dali u Nigeriji i na Šri Lanci.

Pariški javni tužitelj Rémy Heitz angažirao je pedeset istražitelja koji ispituju okolnosti i moguće uzroke požara u pariškoj katedrali Notre Dame. Istraga je opsežna i koliko god mediji o tome šutjeli, slučajna nesreća sve je manje opcija.

Za sada Srbi, Srbijanci, svetosavci i istarski fojbaši nisu pod povećalom istražitelja. Izjavama srpskih i srbijanskih medija ostao je zatečen samo francuski veleposlanik u Beogradu i odjednom mu ništa nije jasno kako su ti divni ljudi u Republici Srbiji i tzv. Republici Srpskoj odjednom pomahnitali i vesele se paljevini kršćanskog svetišta.

Ništa mu nije jasno, jer ne želi znati srpsku povijest, jer nije proučio srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo, nije zbrajao koliko su katoličkih crkva Srbi i Srbijanci do temelja spalili i oskrnavili 90-ih godina prošlog stoljeća u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To je dobar razlog zašto nije nikad ni trebao preuzeti veleposlaničku dužnost u Srbiji, a nakon godinu i pol dana u Beogradu valjda je shvatio da je bio samo jedan od tisuća naivaca okružen domaćim lažovima i laskavcima. Vjerujem da će konačno i Francuzi naučiti lekciju o toliko glorificiranom francusko-srpskom bratstvu i „istorijskom“ prijateljstvu?

Srpskom veselju pridružila se i Vedrana Rudan, poznata po tome da je za vrijeme Domovinskog rata plašila Srbe u Hrvatskoj, nagovarala i reketarila da prodaju svoje stanove i kuće, a onda ih je kao vlasnica agencije za promet nekretninama jeftino kupovala i skupo prodavala.

Dok se francuski Predsjednik otvoreno nada da je uzrok požara nesretni slučaj zbog radova i rekonstrukcije koji se već duže vrijeme izvode na krovištu i tavanu katedrale, neke činjenice i kronologija događaja nikako ne potvrđuju takvu mogućnost i otvaraju druge opcije i drugačiji scenarij. Naime požarni alarm se oglasio za vrijeme mise ponedjeljak u 18:20, informirao je javnost Rémy Heitz, ostaje nejasno je li to bio dimni alarm ili na toplinu. Svećenik je oklijevao, ali je nastavio sa službom vjerujući da se možda radi o lažnom alarmu. I makar nije bilo vidljivih znakova plamena crkva je malo potom evakuirana kao mjera opreza. U 18:43 oglasio se drugi alarm i ustanovljena je vatra. Vatrogasci su krenuli na požarište. Prema riječima pomoćnika unutarnjih poslova Francuske, Laurenta Nuñeza, krucijalni rok u kome se mogla vatra ugasiti i spriječiti plamenu katastrofu koja je uslijedila, je 15 do 30 minuta, upravo ono razdoblje između prvog i drugog alarma kad vatrogasci nisu reagirali.

Vjerojatno je svojim potpisom na „Marakeški compact“ predsjednik Emmanuel Marcron pristao zataškati svaki teroristički akt koji su prouzročili islamistički teroristi i po mogućnosti sve takve „nesreće“ proglasiti nesretnim slučajem. Stotine crkvi u Francuskoj samo u 2018. Da se ne spominju svakodnevni teroristički napadi bombama, ubadanja nožem, gaženje vozilima... I to je problem s „Marakešom“, pristanak potpisnika (Vlada) na zataškavanje i institucionalno prikrivanje islamističkog terorizma, ili minimaliziranje štete kako se muslimanima ne bi stvarao osjećaj krivnje na njihovoj invanziji na Europu.

Međutim, nikako se ne može zataškati srpsko-srbijansko likovanje nad zgarištem čuvenog katoličkog svetišta u Parizu, Notre Dam. Kad Vučićevi mediji „Pink“ i „Informer“ pišu o tome da je „Stigla Božja kazna“ zbog toga jer je u katedrali izvješena zastava države Kosovo, a izvješena je povodom sto godišnjice okončanja I. Svjetskog rata, onda svima postaje jasno da je to srpso-srbijanska izopačenost, nakaznost, zapravo dijagnoza jednog naroda koji je služeći Turcima preskočio sve faze judeokršćanstva i ostao u stanju neizlječiva poganstva.

Nezamislio je da bi bilo tko nakon što je 2004. gorio Hilandar na Svetoj Gori – koji nije riznica srpskog identiteta ali ga svetosavlje obilno svojata – ili nakon što je izgorila crkva Svetog Save u New Yorku 2016. komentirao te požare kao kaznu za paljevinu katoličkih crkvi diljem Hrvatske i BiH ili se na taj način naslađivao.

Ali u Srba i Srbijanaca, isto kao u komunista i ISIL-ovaca, paljevina svetišta nije nikakva novost; to su stotine spaljenih džamija nakon I. i II. srpskog ustanka, isti postupak paljenja katoličkih hramova za vrijeme Domovinskog rata, i to su orgije masovnih likvidacija na Ovčari, Srebrenici, klanja na Bleiburgu i Križnom putu. To je nepopravljiva izopačenost iza maske prijetvornosti. I kad spadne maska, onda je to zluradost i likovanje nad ognjem koji proždire Našu Gospu u Parizu.

Damir Nuić/HRsvijet